Kako li te u tren oka stiže osuda " 11 I trgovci zemaljski plaču nad njom i tuguju jer im trga nitko više ne kupuje: 12 ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena drveta, nit od mjedi, nit od željeza, nit od mramora; 13 ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga brašna, ni pšenice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni kočija, ni roblja nit ikoje žive duše. 14 " Voće za kojim ti duša žudjela pobježe od tebe, sav raskoš i sjaj propade ti - ne, nema ga više " 15 Trgovci što svim tim trgovahu, što ih ona obogati, izdaleka će stajati, prestrašeni mukama njezinim, plakat će i tugovati: 16 " Jao, jao, grade veliki, odjeveni nekoć u lan tanan i grimiz i skrlet, nakićeni zlatom i dragim kamenjem i biserjem 17 U tren oka opustje toliko bogatstvo " I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje 18 i, gledajući dim njezina požara, zapomažu: " Koji li je grad sličan gradu ovom velikom? " 19 I posuše glavu pepelom te plačući i tugujući viknuše: " Jao, jao, grada li velikoga