drga, ja sam nju znala i poznala od prvog dana pa mi je stotinu puta bilo teško samo vidjet nju i zamislitzi njega uz nju, a da ne govorim kad sam znala šetat sa klincem a oni lijepo se vozaju u autu. poznato mi je to stanje šoka, nevjerice, razbijanja zida glavom. namoj sebe smatrat glupom. trebaš to pregrmiti, prežvakati, a za to opet treba vremena. mislim da je bolje što se to dogodilo sada, kad još nisi skurila neke stvari, nego da se to desi kad već kreneš zbilja sa životom dalje pa da te vrati 100 godina natrag. nije utjeha al svejedno, drž se.