Bila je to nezamisliva atmosfera, a shvatila sam što se događa nakon što sam izašla iz okupiranog Dubrovnika, krajem 1991., kada se moji izvještaji iz toga grada nisu objavljivali, zato jer sam napominjala kako je Dubrovnik prepušten sam sebi, kako tamo nema hrvatske vojske, nego da grad brani šačica slabo naoružanih Dubrovčana, a Miloševićeve horde već su bile na domak centru grada.

Tog dana 1991. godine agresorska JNA i srpske paravojne postrojbe napale su to ravnokotarsko mjesto i zaposjele ga nakon slomljenog otpora slabo naoružanih branitelja.

Agresiji Srbije i Crne Gore, kao i napadi iz susjedne B i H, a koji su unatoč velikoj sili naspram nas, malobrojnih i slabo naoružanih branitelja, izgubili rat.

Nakon sloma otpora slabo naoružanih branitelja, iz podruma i kuća na najbrutalniji način istjerane su žene, djeca i starci, a samo je tog dana u Škabrnji ubijeno 48 civila i 15 branitelja.

Već u prvom satu agresor je probio obrambenu hrvatsku crtu koja je uglavnom bila sastavljena od slabo naoružanih postrojbi granične policije, te nekoliko hrvatskih lovačkih odreda koji su u planinama oko Severina na Kupi vršili odstrijel divljih svinja i medvjeda.

Vojnici se bore protiv vojnika, a ova bagra, kao i svi slični neljudi, bili su najhrabriji protiv nenaoružanih ili slabo naoružanih.

Vukovar je doslovce obranio Hrvatsku, jer je 1800 slabo naoružanih ljudi uspjelo zaustaviti silu koja je napadala sa stotinama tenkova i s tisućama dobro naoružanih vojnika.

Međutim, ničije osobno iskustvo, nikad i nikome ne daje pravo da se vukovarskim borcima predbacuje što su obustavili otpor nakon tri mjeseca ogorčenih borbi i to u okolnostima kada se njih 1500 (1800?) relativno slabo naoružanih suprotstavilo jako dobro opremljenoj vojsci od 60000 (?) uz podršku tenkova, topništva i zrakoplovstva.

@ Johanah, pazi: nisu krivi Srbija, JNA i pobunjeni hrvatski Srbi što su, nakon REFERENDUMA (najčvršćeg demokratskog čina) na kojem su se hrvatski narod i ostali državljani sa 94 % izjasnili za samostalnu hrvatsku državu, srušili Vukovar i pobijali mnoštvo ljudi, nego je kriv Tuđman što nije poslao još slabo naoružanih ili nenaoružanih ljudi da dodatno izginu.

Grad je junački branilo jedva 1.800 slabo naoružanih branitelja. 60 posto njih bili su stanovnici Vukovara. 102 dana Vukovar je živio pod zemljom u podrumima, većinu dana bez struje, vode, lijekova... Gledajući omjer snaga neprijatelja i branitelja očekivalo se da će Vukovar pasti za tri dana.

Kolonu su predvodili pripadnici 204. vukovarske brigade koja je 1991. godine branila grad. (z. v.) GODIŠNJICA STRADANJA ŠKABRNJE Članovi naše Udruge iz Splita i Senja odali su počast žrtvama Škabrnje polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod Središnjeg križa i spomen obilježja u Škabrnji.Podsjećamo, ranog jutra 18. studenoga 1991. pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojba, potpomognuti zrakoplovstvom, tenkovskim jedinicama i pješaštvom slomili su otpor slabo naoružanih branitelja.

Toga ljetnog dana je skupina od 100 slabo naoružanih gerilaca napala Moncado barake u gradu Santiago De Cuba.

Moram napomenuti da preko 20 km bojišnice nikad nije branilo više od 550 slabo naoružanih branitelja.

No one bivaju blokirane od slabo naoružanih na brzinu sakupljenih dragovoljačkih formacija, kojima treba veza i tu nastupaju ljudi koji u svojim domovima i automobilima posjeduju radio stanice, koje se sada mogu najkorisnije upotrijebiti,.

Marko Miljanić, rodom iz Škabrnje, bivši podčasnik koji je napustio JNA u svibnju 1991. i postao pripadnik redovnog sastava MUP-a RH, opisao je zapovijedanje obranom Škabrnje, sela u zadarskom zaleđu, u kojoj je sudjelovalo 240 slabo naoružanih mještana.

Tijek stvarnih događaja ponekad frapantno potvrđuje vladajući stereotip: porazi talijanske vojske u Prvome svjetskom ratu i napredovanje austrougarske vojske (u kojoj su se uvelike borili Hrvati i Bosanci) sve do Piave, gdje su je zaustavili zapadni saveznici; neočekivani otpor slabo naoružanih Etiopljana (neki su bili naoružani samo kopljima); neuspjesi u grčko-talijanskom ratu na tlu Albanije, gdje su ih od sigurnog poraza spasili Nijemci; neuspjesi u Sjevernoj Africi, gdje ih kao deus ex machina spašava Rommel, dok nije i on poražen; a posebno neuspjesi sull fronte balcanico (to je službeni naziv za partizansko ratište koji se rabi u svakodnevnom Bolletino delle forze armate).

Neprijatelj je granicu na Debelom brijegu prešao 1. listopada 1991. godine, ali je tek 5. listopada iste godine zauzeo mjesto Radovčići. [ 17 ] Nakon žestokog otpora malobrojnih i slabo naoružanih hrvatskih branitelja na Zvekovici, neprijatelj je 15. listopada 1991. opkolio, a već 16. listopada ušao i okupirao Cavtat.

Predsjednik vodnjanskog udruženja antifašističkih boraca Anton Ferlin, i sam svjedok strašnog stradanja Gajane prije 68 godina, podsjetio je da je borba između slabo naoružanih boraca u selu i nadmoćnije postrojbe od oko tisuću nacifašista počela već tijekom noći.

U Srebrenici smo imali 4 ili 5 stotina slabo naoružanih nizozemskih vojnika.

Okršaj mahom mladih i slabo naoružanih partizana, većinom rudara, koji su pokušali zaustaviti prodor njemačkih okupatora s tenkovima iz Pule prema Rijeci, dogodio se 13. rujna 1943., nakon kapitulacije Italije i povijesnih Pazinskih odluka i odluka ZAVNOH-a o pripojenju Istre Hrvatskoj.

Hodnik u kojemu su nakon epohalnog neuspjeha vjerojatno ridali, vikali, čupali kosu od jada trebalo bi nazvati Trpinjska cesta, jer ono što im se dogodilo ima sličnosti sa Trpinjskom cestom kao simbolom obrane običnih, slabo naoružanih ljudi protiv uigrane mašinerije.

Postrojbe regularne tal. vojske i policije s 400 - tinjak pripadnika, te sa 100 - tinjak članova faš. skvadra upale su u proštinska sela 5. IV.1921. i slomile otpor tamošnjih tristotinjak slabo naoružanih seljaka.

Stoga se na crti obrane dugoj više od 200 km, pred sam početak agresije, našlo oko 750 slabo naoružanih branitelja, pripadnika Narodne zaštite, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, postrojbe ZNG Dubrovnik i malobrojnih dragovoljaca iz sastava Teritorijalne obrane.

Dubrovnik su prema procjenama napadala tri korpusa (dva s kopna i jedan s mora) s oko 25.000 angažiranog ljudstva prema 180 - 200 slabo naoružanih hrvatskih vojnika.

A i izjave o privatnosti su gluposti, ali i to je rješivo: tko ne želi da ga se objavi neka to javi i gotovo, jer ako se netko srami herojskog otpora malobrojnih i slabo naoružanih daleko jačoj vojnoj sili e pa taj i nije za registar.

Početkom travnja u Bijeljini i na Kupresu došlo je do okršaja između srpskih paravojnih formacija i slabo naoružanih snaga sigurnosti BiH, odnosno vojnih formacija bosanskohercegovačkih Hrvata.

Saborsko u to vrijeme brani 30 branitelja, PI Saborsko i nekolicina slabo naoružanih mještana.

I Marsovci, pa Japanci koji su tu ostali nakon Pearl Harbora, 72. elitne divizije norveških bakalara i to sve protiv golorukih i slabo naoružanih partizana... i nisu šanse stvorili.

Da li će se govoriti o nezamislivoj hrabrosti slabo naoružanih branitelja Pounja?

Od onih slabo naoružanih dragovoljaca postrojenih u Kranjčevićevoj ' 91., do pobjedničkih defilea u ljeto ' 95. Niti na jednoj slici pola milijuna nema.