Ono što ipak iritira, i to u nešto većoj mjeri negoli same mane ovog naslova, je što jedna glumačka veličina kao što je Al Pacino (dakle govorimo o jednom Michaelu Corleoneu, Tonyju Montani, Sonnyju, Franku Serpicu, pa čak i Franku Sladeu), u posljednje vrijeme, baš poput kolege mu među veličinama Roberta De Nira, nastupa u svemu što mu se gurne pod nos, neovisno o kakvoj se (ne konkretno u ovom slučaju) ljigi radi.

Poslala sam je redatelju, Davidu Sladeu, a on me pitao smiju li je pročitati i glumci uključeni u dio filma s novorođenima.