pozdrav ljudi. nije me bilo poduže vremena i nemam baš lijepih vijesti. naime prijateljica o kojoj sam prije pisala je prošla kroz sve i svašta, i ja skupa s njom, ali danas nažalost više nije prijateljica. naime trpila je i dalje, polako se udaljavala od mene, ali ja bih uvijek bila tu kad je zatrebala. 30.4. je napokon prijavila gada kada je došla do točke ili ga prijavit ili sebi oduzet život. napokon se nasmijala, iskreno od srca, bila sretna, i ona i djeca, a i ja skupa s njom. pao mi je veliki kamen sa srca. mislila sam da je napokon svemu kraj i da kreće u neki bolji život. on nije zadržan u pritvoru niti jedan dan. istog dana su išli kod suca i sudac mu je odredio zabranu prilaska na 50 m, i pustio ga kod sestre. plakao je kao malo dijete i molio ju da ga primi nazad, da se dogovore kao ljudi, na što mu je ona rekla da je imao šansu 10 g da živi s njom kao čovjek, pa ju je odbio. sudac mu se smijao u facu kad je počeo zapomagat, no i to je prošlo kako je prošlo. njegova sestra je došla kod nje po stvari i nadjelila ju samo tako, da će vidjet kakav će joj biti život bez njenog brata. sljedeći dan je prijateljica došla kod mene i pustila mi stravičan snimak od 10:30 min na kojem ju on udara, razbija po kući, psuje, viče.... a sve zbog facking slabog signala interneta zbog kojeg se on nije mogao dopisivat s ljubavnicom. meni se sledila krv u žilama kada sam to slušala. i mislila sam napokon da je stvarno progledala.