Četiri stranice ' ' Slikopisa ' ', dvije više nego ranije, školski foto-novinari su fotoaparatom zabilježili niz događanja u i izvan škole s kratkim najčešće simpatičnim i šaljivim tekstualnim komentarom.

Danas je u Hrvatskoj kinoteci 165 žurnala Hrvatskog slikopisa te određeni broj kratkih filmova, na različitim medijima.

Posebice bih tu spomenuo našu nacionalnu TV kuću YU (H) RT koja u posljednje vrijeme po mojim podacima, a to posebice pratim, iz svog filmskog fonda  koje je u posljednjih šest mjeseci prikazala iščupala " 82 % serija i slikopisa koji su snimljeni za vrijeme bivše Yuge, sa glumcima uglavnom srpske nacionalnosti, od kojih su neki bili u četnicima ili ih svesrdno podupirali tijekom oružane agresije na Hrvatsku.

Katić je u ljeto iste godine počeo snimati Tajnu dvorca I. B., Katićevi kolege iz Hrvatskog slikopisa Branko Marjanović i Oktavijan Miletić realizirali su još jedan skeč iz Kerempuhova vedrog kazališta, Profesora Budalastova, opet s Kutijarom u glavnoj ulozi, u jednom jedinom 7 - minutnom kadru (snimalo se kod starog Velesajma, preko puta današnjeg Studentskog centra: po Miletićevim sjećanjima, posao je bio obavljen za samo jedan dan), a u isto je vrijeme mladi Bogdan Maračić režirao Kerempuhov dnevnik, također satiru protiv Informbiroa.

Filmovi Hrvatskog slikopisa (Croatia film) su praktički u cijelosti sačuvani.

Da odmah kažem nisam bio ni na javnoj ni na tajnoj projekciji slikopisa Duga i moram se poslužiti filmskim kritičkim osvrtima, koji su film pokopali i prije nego što smo ga mi neprofesionalni kritičari i kino publika mogli vidjeti.

A koliko do slikopisa na Youtube-u, premda na Youtube-u nisam koristnik postao uz nužnost davanja im mog broja pokretnog brzoglasa (mobitela), od 15. prosinca ti naporni što okupatori, što izrodi (koji vladaju Hrvatskom, ili su, jer su takvi, postavljeni na ključne pozicije u Hrvatskoj, naime izrodsko-okupatorska vlada današnja u Republici Hrvatskoj Domoljube doista ne podnosi)... od 15. prosinca 2012. g. nemam pristupa nikojim svojim podatcima koje postavih bilo gdje pod Google-ovim nadzorom...

Upravo sam izcrpljen nakon izrade još jednog slikopisa.

Evo i najavljenog nastavka slikopisa o vožnji kanuom po Korani.

Baveći se usputno hrvatskim filmskim gradivom, koje je pred 40 - ak godina odneseno u Beograd, počeo sam nešto više pažnje posvećivati filmovima Ravnateljstva za film Nezavisne Države Hrvatske (NDH) odnosno Hrvatskog slikopisa [ 1 ] (Croatia film).

Činjenica je da je tehnička osnova za razvoj hrvatskog i jugoslavenskog filma nastala oko Hrvatskog slikopisa iz razdoblja NDH, da je kadrovska obnova učinjena potkraj četrdesetih i početkom pedesetih godina, u doba socijalističke Jugoslavije, da su se poruke o važnosti filmske umjetnosti na oblikovanje političke svijesti naroda jednako primale iz Lenjinovih i Goebbelsovih usta i da su uloga i značenje filma u demokraciji bitno drukčiji, no dobra se iskustva ne bi smjela olako napuštati, kaže Ivo Škrabalo zalažući se za jaču potporu društva filmskom stvaralaštvu.

Izpod skoro svakog slikopisa na Youtube-u postavih bar neki podpis, jako bi se riedko dogodilo da bih propustio, a sljedeće inačice sam držao dugi niz mjeseci sve do konca 2012. g.

Žalostno je za povist, a dobro za umitnost, da o Irskoj saznamo najviše iz jednog prosična, ali vrstno snimljenog slikopisa.

Ovdje je privrjemeno, jer ovdje je skupo, i mudrinićevska plaća bila bi mi mala za onih pola milijuna pogleda u ne puno više od godine dana (a to su " registrirani " pogledi domaćeg Youtube-a, koji su vrlo uspješni u manipuliranju broja gledanosti u svrhu zapostavljanja, i ne daljnjeg gledanja, najnepodobnijih im slikopisa, pa je broj vjerovatno još dosta veći)...

I baš kako je kolega Frenki S. napisa ovi članak služi za senzibiliziranje i omekšavanje krutog hrvatskog društva glede teme slikopisa.

Gradsko poglavarstvo Grada Supetra svojim dopisom od 17. prosinca 2007. godine odbija izdati suglasnost iz razloga koji se detaljnije mogu razabrati iz priložene dokumentacije i slikopisa izvršenih i utvrđenih promjena stanja na pomorskom dobru, a u osnovi se upućuje prigovor da koncesijski ugovor hotelskoj kući ne daje pravo gradnje na pomorskom dobru niti se gradnja može odobriti zbog ograničenja koja proizlaze iz važećih prostorno planskih dokumenata SDŽ i Grada Supetra.

Kultura kretanja utkana u meki hod ovih slikopisa, zastajanje, vrdožno poniranje, ubrzavanje ili kruženje vizualnim, poticaj je kojim će tekst razlistavati nezaustavljiv ritam otisaka rastuće samosvijesti Onoga koji gleda i One koja piše.

Ujednačenim iscrtavanjem raznobojnih horizontala pravilno raspoređenim nizovima Marjanovićeva slikopisa vizualne stranice otvaraju titrave ekrane-crteže u golemi crtački sustav.

Zbog toga je upravo Lisinski odabran kao prvo samostalno DVD izdanje Hrvatskog državnog arhiva i Hrvatske kinoteke, koje je promovirano iste večeri, uz pretisak knjižice Lisinski iz prvog hrvatskog glasbenog slikopisa, koju je Hrvatski slikopis objavio 1944. godine.

Filmski materijali Hrvatskog slikopisa bili su u drugoj Jugoslaviji dostupni samo za posebne prigode, a korišteni su strogo namjenski.

Vinički župnik je u povodu te prezentacije poslao tekst dr. Jure Krišto o knjizi dr. fra Roberta Jolića i svojoj Župa Vinica kao i svoj prikaz Jokanova slikopisa u list za kulturu Hrvatsko slovo što izlazi u Zagrebu.

Tribina je trajala dva sata i sedam minuta a prikazan je i kratki isječak iz slikopisa Jakova Sedlara Hrvatska, ljubavi moja.

Ova kula postat će Galerijom Jokanova slikopisa, Zavičajnim muzejom i Memorijom hrvatskoga naroda i okolice.

To je jedini razlog objelodanjivanja Jokanova slikopisa, te jedincate monografije kod nas. (Petar Škorić)

ne izvlačiti iz konteksta: niti sam ja rekao da on nije velik pisac i da to ne treba cijeniti i izučavati, niti koliko vidim to tvrdi bašić ili ostali koji su za promjenu imena?... ali sva svoja važnija djela napisao je prije rata, a problem je u slavljenju (imenovanjem ulica) osobe koja je bila notorni ratni zaločinac... a ako misliš na marjanovića iz hrvatskog slikopisa, onda si fulao temu: on nije izmišljao dokumentarce u kojima su židovi i srbi gamad koju treba pobiti nego ih je tehnički stvarao... to je kao optužiti za pavelićeve zločine tipa koji mu je svaki dan pravio ručak? a budak nije bio samo ćato: on je sve skupa (od pogroma, jasenovca, odanosti hitleru do kraja...) i smislio i uporno, do svibnja 1945. poticao

Nakon deset minuta scenskog slikopisa, čini se kao da gledamo reklamu za žarulje, čijom je podtemom izumiteljska persona Nikole Tesle.

Prikaz konkretnih filmskih materijala, žurnala Hrvatskog slikopisa (Croatia film), bio je 2001. godine u sjećanjima Zorana Tadića.

U trenutku pisanja ovoga teksta, nagrade 58. pulskog festivala još nisu obznanjene ni dodijeljene, no u neslužbenim razgovorima i razmjenama dojmova među filmskim kritičarima kao iznimna ostvarenja ponude najčešće se spominju Matanićev Ćaća, Radićeva Kotlovina i posljednjeg dana Festivala prikazana ratna drama Josef (90 min., Hrvatska, 2011) Stanislava Tomića koja se, u svjetlu činjenice da je riječ o debitantskom cjelovečernjem igranom djelu još jednog u nizu sredovječnih ovogodišnjih debitanata (Tomić je rođen 1972) može smatrati najugodnijim iznenađenjem nacionalne konkurencije, jer ni Matanić, ni Radić nas kao osvjedočeni vještaci slikopisa dobrim filmovima više ne mogu iznenaditi.

No barem što se kulturnog kontinuiteta između NDH i poratne Hrvatske tiče hrvatska filmologija tu je bila načistu mnogo prije ostatka humanističkih struka što se bave umjetnostima, ustvrdivši da je posliječetrdesetpetaški Jadran film izravan nastavak Hrvatskoga slikopisa.

Ta priča prvi put javno izrečena u Škrabalovoj knjizi uključuje jednoga prikrivenog partizanskog ilegalca u jezgri Hrvatskog slikopisa (Milan Katić), jednoga apolitičnog profesionalca (Branko Marjanović koji je da parafraziram raniji Tadićev napis iz endehaškoga žurnala idući tjedan uskočio u komunistički, umalo ne zapazivši zamjenu mjesta što su je obavile ideologije), te skupinu snimatelja koji su 8. svibnja 1945 možda neki od njih i ne znajući da sudjeluju u ilegalnoj akciji iznijeli kamere na ulice da snimaju oslobođenje, spasivši tako slikopisnu opremu, koja će, raznesena širom Jugoslavije, biti tehnička baza za (nad) gradnju svejugoslavenske kinematografije, osnova koja je uključivala i filmske autore koji su glatko prešli iz jedne države u drugu.