.. svi smo mi jednim velikim dijelom sebe punoglavci. kemijsko/biološkim pogledom.. ali gledajući s jedne strane a potom i s druge riječ punoglavac asocira na puno glavica, odnosno puno glavica kojima su glavice prazne, no potencijalno spremne da nauče, spoznaju, prikupe znanje, no ili ali kako je punoglavac, kao jedinka, zaista slab i ranjiv (bez obzira na svoju individualnost i samostalnost), on se grupira u zajedničkim interesnim grupicama i grupama i kao takav sve manje misli svojom glavom i voljom, te tako i takav odrastajući. i dalje, kao odrasli punoglavac, ostaje i dalje samo.. punoglavac. puno glavaca punih glavica ničega (ili nevažnoga) pa, zaključujem da je smisao života. hmmmm.? ups, prolio sam kavu, žuja mi se ugrijala, moram platiti slivne vode, a i big brother počinje.)