Ta priča o grupici prevaranata koji se jednom preoblače u katoličke svećenike kako bi od skromnih seljanki izvukli njihovu jedinu ušteđevinu (posebno je subverzivan prizor u kojem se oni nabacuju krunicama i biskupskim šeširom), a drugi put se predstavljaju kao opunomoćenici gradskog stambenog poduzeća i cijede zadnju liru od sirotinje za nepostojeće stanove sada je još tragikomičnija i slojevitija: nikakav slabiji Fellini nego jedan od najzanimljivijih ostvarenja u opusu autora, koji je često znao ugnjaviti egocentričnim filmskim esejima.