Nakon 1918. godine u njoj su bili utamničeni prvi politički zatvorenici u novosnovanoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.

Nakon 74 godine (ako uračunamo i Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca stvorenu 1918. godine) ne samo da više nema Jugoslavije nego i u samoj Srbiji to ime izaziva više negativnih nego pozitivnih asocijacija.

Uplovljavanje slovenaca upozoravati a ako se ogluše i postanu drski, brod im se potapa, zove međunarodna komisija koja će utvrditi gdje je brod na dnu.

Tako je prema popisu koji ti navodiš, u cijeloj općini Buzet 1961. godine bilo samo 177 Slovenaca od 9876 stanovnika.

u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;

Stvar su izvukli istočnjaci, uglavnom Rusi/kinje i Mađari/ce, uz malu aistenciju Srba, Bosanaca, Slovenaca, Ukrajinaca i jednog mađarskog Etiopljanina.

Srbija nije PRAVNA NASLJEDNICA Jugoslavije niti kraljevine Slovenaca, Hrvata i Srba i nema nikakvo pravo prisvojiti teritorije koje nikad nisu bile njene, ukljucujuci Vojvodinu istocni Srijem i Zemun.

Vladimir Aksentijevic: u mnogim stvarima se slazemo..... poslije smrti Tita vanjske aveti nahrupile su na SFRJ i pocele pripremati teren za njezino razbijanje.... absolutno se slazem i sa cinjenicom da su tadasnji generali JNA izdali narod jer i drzavu jer nisu pravodobno reagirali i sprijecili ljude poput Milosevica a kasnije i Tudjmana u huskanju nacionalizma i razbijanju drzave... sto vise ti isti generali pokazali su se izuzetno nesposobni kako u sprijecavanju huskanja nacionalista tako i kad je vec do sukoba izmedju Slovenaca, Hrvata i Srba doslo u sprijecavanju eskalacije sukoba gdje su se oni svrstali na stranu Srba i time otpoceli krvavi gradjanski rat..... gdje su i tu pokazali izuzenu nesposobnost jer su vecinu bitaka izgubili uprkos ljudskoj i tehnickoj nadmoci.... e sad nije problem sto se YU raspala, problem je sto je radi tih ljudi poginulo na desetke tisuca ljudi.... a oni su to mogli sve sprijeciti..... ne 90 - te vec 81 kad je to sve krenulo po malo..... napad NATO-a je bio agresorski cin ali posto je Srbija imala takvu reputaciju zbog ratova protiv Hrvata i ostalih agresorski NATO si je to mogao dozvoliti i opravdati pred svijetom.... i za to Srbi mogu zahvaliti istom generalskom kadru na celu sa krvnikom Milosevicem..... na kraju jedino sto mogu dodati je da ste zaj... li moju generaciju i sve generacije poslije jer vi svi ste imali zivot o kakvom mi mozemo samo sanjati..... sve skupa bi vas trebalo biti sramota i da vas to grize do kraja vasih zivota... unistili ste jedino sto je valjalo prikaži cijeli komentar

U Zagrebu ga i zatiče slom Austro-Ugarske, a potom i ujedinjenje i stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Svi su bili pozvani pa se tako na okupu našlo i Nijemaca, Slovenaca i Talijana i poneki mještanin.

Nakon svršetka rata i raspada Habsburške Monarhije uspostava Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca) bila je dočekana kao željeno ostvarenje vjekovnih težnji južnoslavenskih naroda, kao sanjana Gajeva Ilirija ili Strossmayerova Jugo⠀ Slavija, ali ubrzo se pokazalo da će nova država za mnoge svoje stanovnike biti nastavak staroga nasilja, samo u ponešto drugačijem obliku.

Prosvjed Slovenaca Nakon privoðenja slovenskih novinara, slovensko ministarstvo vanjskih poslova uputilo je prosvjed hrvatskom ministarstvu vanjskih poslova, te najavilo da æe o tome obavijestiti i Europsku komisiju, ocjenjujuæi da je rijeè o " jednostranom postupku hrvatskih vlasti " u suprotnosti s temeljnim ustavnim dokumentima dviju država, te u suprotnosti s ranijim dogovorima dviju vlada.

Bilo je i Albanaca, Makedonaca, Slovenaca, a došli su i kosovski Hrvati (tako je pisalo na plakatu kojega su nosili kroz či tavi Rim).

Slovenski narod, iako je bio nominalno priznat u prvotnom nazivu države (Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca), dobio je u socijalizmu svoje političke institucije (parlament, izvršno vijeće, itd.).

Iz metkovskog sastava protiv Slovenaca mogu se tek izdvojiti Goran Jerković i Nikša Kaleb koji su imali stopostotnu realizaciju i tek donekle Slavko Goluža koji je samo dobro otvorio utakmicu, ali je tijekom susreta ušao u sivilo igre svoje momčadi.

Kako turnir traje 11 noći, to je malo jasnije zašto godinama nema Slovenaca I Hrvata

Na svjetskoj razini, u istraživanjima ljekovitih gljiva prednjačili su Japanci koji veliki dio svojih istraživanja provode u Nacionalnom centru za rak u Tokiju te na brojnim sveučilištima diljem Japana, a među istraživačima ljekovitih svojstava gljiva ima i mnogo Kineza i Koreanaca, ali i ruskih i američkih znanstvenika kao i naših susjeda Slovenaca.

Gledajući statistički, od Titove krvave bravarske ruke na onaj svijet je otišlo najmanje Slovenaca, A oni, nezahvalni kakvi već jesu, umjesto da se dive i cijene što ih je Tito pobio nešto manje nego Hrvata, ubacili su odmah po osamostaljenju u svoj ustav odredbu da se ni jedna ulica ni trg u deželi ne smiju zvati Titovim imenom.

Politički emigranti austrijskog dijela Monarhije - Franjo Supilo, Ante Trumbić i Ivan Meštrović u susretima s veleposlanicima sila Trojnog sporazuma u Rimu suprotstavljali su se talijanskim zahtjevima i isticali želju Hrvata, Slovenaca i Srba da se ujedine sa Srbijom u zajedničku državu.

Ciklona Ella tako " dariva " našu zemlju, ali i susjedne države pravim snježnim ugođajem izazivajući nered kod onih koji nisu navikli na ovakve uvjete, no uz to izaziva iznenađenje i kod Slovenaca koji znaju kako se živi sa snijegom.

U konkurenciji juniora u-19 naš Matija Hranilović osvojio je 3. mjesto u skupini sa omjerom 1:1 i u krugu 3 igrača nije prošao dalje U parovima sa slovencem Martinom Adlerom osvojio je brončanu medalju izgubivši u polu-finalu od slovenaca Ivančić/Stanić sa 2:0.

Hrvati se manje bave tjelovježbom i više zanemaruju svoje tijelo od Slovenaca i Srba, pokazalo je istraživanje provedeno u ova tri naroda.

Glavne ideje, koje su utrle smjer rada treće generacije, bile su prema Ro gulji ove: »Pomirljivo shvaćanje kulturnog i političkog odnošaja prema Srbima, koje se završavalo u tom, da je prevladavalo mišljenje o narodnom jedinstvu Hrvata, Srba i Slovenaca, u koje bi pristupili i Bugari, u kulturnim i prosvjetnim pitanjima bili su svi članovi te generacije za najintenzivniji pozitivni rad u narodu izbjegavajući po mogućnosti sukobe s liberalnim skupinama, (...) dok ne bude pripravljen za to terain i dođe potreba; glede religioznih problema prihvati se ta treća generacija svim oduševljenjem u nije i ćirilo metodijske misli, [ 24 ] dovodeći sve te ideje i kulturne i ekonomske i političke u svezu i izgrađujući potpun sistem.« [ 25 ]

Istraživanje agencije Eurobarometar pokazuje da čak četvrtina ispitanih Slovenaca vjeruje da se Sunce vrti oko Zemlje.

Raspad te velike heterogene državne zajednice označio je i kraj mirnoga suživota triju naroda koji su živjeli u Julijskoj krajini Talijana, Slovenaca i Hrvata.

Osim naših i španjolskih navijača u Gdanjsku ima i Slovenaca, koji su u Poljsku došli dati podršku Slavenu i dečkima.

Jadna mladeži IDS-a još davno smo u Splitu imali orjunaše (jugoslavenćine), i autonomaše (taljanaše), a onda je doša Hrvatski Preporod na ćelu sa Gajom Bulatom i svih otprašio. Istru i damatinske otoke je Kraljevina Jugoslavia " Rapalskim Ugovorom " prepustila Italiji.Okupacijom Istre po talijanima poćelo je zlostavljanje Hrvata, a i Slovenaca.

Valja istaći da su Vojno-pomorsku Akademiju u Rijeci završili hrvatski admiral Maksimilijan Njegovan (1858. 1930.), a također i jedan od najpoznatijih časnika austro-ugarske mornarice i prvi zapovjednik mornarice Države Slovenaca, Hrvata i Srba, hrvatski admiral Janko pl. Vuković-Podkapelski (1871. - 1918.).

Nakon sloma Austro-ugarske monarhije i proglašenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba u jesen 1918. Glavarstvo općine Dubašnica nastavlja s radom uz paralelni utjecaj mjesnog odbora Narodnog vijeća SHS.

U novoj državi, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca stvaratelj djeluje prema austrijskom zakonu o općinama iz 1863. koji je na snazi sve do donošenja Zakona o unutrašnjoj upravi 21.6.1929. odnosno konačnog uređenja pitanja općina u posebnom Zakonu o opštinama 1933. kojim se svi dotadašnji naslijeđeni zakoni o općinama ukidaju.