Službovao je u župi Zdenkovac od 1958. do 1962. nakon čega preuzima župu sv. Martin pod Okićem i župu Rakov potok da bi 1967. na vlastitu molbu bio premješten u župu Bebrina odakle je neko vrijeme upravljao i župom Dubočac.

Hodočasnički program od 5. do 9. studenog razlikovao se od biskupije do biskupije, a za Riječane je specifičan bio posjet Pisi gdje je službovao i preminuo Ugo Camozzo, posljednji talijanski biskup koji je upravljao Riječkom biskupijom od 1938. do 1947. godine.

Kad je službovao u Bosni preporučivao je svećenicima, sestrama i vjernicima da joj se utječu.

Rođen je 1756. godine u Salzburgu gdje mu je otac službovao kao glazbenik na dvoru kneza-nadbiskupa.

Bjelovarsko-križevačka biskupija Svećenički dom sv. Josipa, rodna župa Prelog, i župe na kojima je službovao: Sveti Juraj na Bregu, Prelog i Kotoriba (5) te Breznički Hum (38), sestre Milica, Olga i Zita, nećaci i ostala rodbina

Službovao je u Maloj Subotici, Murskom Središću, Pregradi, Ludbregu, Vinici, Petrinji i Oborovu.

Postao je nakon klasične gimnazije i teološkog studija revan svećenik, a službovao je kao župnik u Kanfanaru, Baratu, Svetvinčentu, Juršićima, Kašteliru, Labincima, Umagu i Petroviji.

Hrvatska je jedna od najsigurnijih zemalja u kojima sam bio, a službovao sam u mnogima.

S područja Gospićko-senjske biskupije među svećeničke žrtve drugog svjetskog rata i ranog poraća ubrajamo uz tu dvojicu i Frana Biničkog i sljedeće: Dragutin Fifka, r. u Zdetinu, župa Steni, biskupija Olmuc (Moravska) 27. VII. 1890. Za svećenika je zaređen 1916. Kao kapelan službovao je u Perušiću, Ogulinu, Grižanama, Gospiću, Senju, Slunju i Ravnoj Gori.

Zvonko Milinović, r. 1914. u Starigradu kod Senja, svećenik od 1937. Službovao je u Splitu i Dubrovniku a 1939. postao upr. župe Karlobag, potom Podstene, a 18. II. 1942. župnik u Završju.

Ubili su ga partizani 1943. Mate Moguš, r. 1912. u Generalskom Stolu, svećenik od 1935. Službovao je kao kapelan u Jelenju.

Tijekom radnog vijeka službovao je u Beču, Novoj Kapeli, Novoj Gradišci a od 1880. godine živio je i radio u Mostaru, gdje je i umro 1902. godine.

Službovao je u franjevačkom samostanu na Petričevcu (tada prigradsko naselje Banja Luke), a potom kao župnik u susjednom selu Šargovcu.

Matacinu (koji je 1939, godine, kada je spomenuti nalaz otkriven, službovao u Privlaci), zlatni je nalaz nađen u jednome humku.

Župnik Ljubičić u svojem je svećeničkom stažu službovao na 7 župa u Krčkoj biskupiji pa može reći da je Crkva na Rabu zaista specifična jer je možda najviše ranjena različitim ideologijama.

" Delo " tvrdi da je Rode, koji je za svećenika zaređen 1960. godine, u vrijeme kad je kao kapelan službovao u okolici Celja upoznao maloljetnicu s kojom je 1969. bio u intimnoj vezi iz koje je rođen njezin danas 42 - godišnji sin.

Karakteristična bachovska motoričnost i bogatstvo ukrasa u šest stilski strogo komponiranih plesnih stavaka u zreloj i promišljenoj interpretaciji Višnje Mažuran bio je znakovit uvod i najava posve drukčijeg svijeta koji na originalan način izmiče zadanim pravilima, napose rafiniranim glazbenim jezikom i tipičnim francuskim šarmom odnjegovanim u sretnom i povlaštenom okružju kraljevskog dvora Louisa XIV gdje je službovao i gdje je stvarajući svoje " blistave virtuozne i suptilne poetske slike-portrete izoštrio osjećaj za lijepo, zanimljivo i humorno ", kako je to s osjetnim poštovanjem i vidljivim oduševljenjem predstavila i naša umjetnica.

Službovao je u franjevačkim samostanima u provinciji kao kapelan, župnik, orguljaš, zborovođa, gvardijan, kroničar, duhovnik, vjeroučitelj, vođa ministranata, ispovjednik i dušobrižnik bolesnika.

Službovao u Prosvjetnom zavodu u Zagrebu, na gimnaziji u Sušaku, bio asistent na Filozofskom fakultetu, od 1945. do 1976. na Srednjoj vjerskoj školi u Zagrebu, pa do 1980. u Hrvatskom književnom društvu sv. Ćirila i Metoda.

Službovao u Novom Vinodolu, bio ravnatelj Đačke pučke škole u Požegi, županijski školski nadzornik i gradonačelnik Požege.

Kao šumar koncem 19. stoljeća službovao je u Lipovljanima i bio član Matice hrvatske.

Službovao je u raznim mjestima kao srednjoškolski pro - fesor i prosvjetni nadzornik.

Obavljao je sljedeće službe: od 1960. g. službovao je u župama Benkovačkog dekanata: Medviđa, Ervenik, Nunić i Rodaljice.

Službovao je u Zagrebu, Ogulinu, Kostajnici, Beogradu i Osijeku.

Službovao je u više gradova Hrvatske, a najmanje u rodnome Đurđevcu.

Službovao je kao učitelj u Sovinjaku (1889 91), Lipi (1891 92) i Voloskome (1893 1900).

Ivica Puškadija župnik u crkvi Svetog Jurja na Bregu, ljubitelj starina koji je kao vikar službovao u pitomačkoj župi, otvorio muzej u staroj zgradi Farofa, a po odlasku nastavio je stvaranje galerije u sadašnjoj župi.

Službovao je kao kapelan u Slavoniji i Srijemu.

Službovao je i u Iloku, Našicama, Požegi, Osijeku, Slavonskom Brodu, Zagrebu, Trsatu i drugim mjestima, a posljednje godine života proveo je u Virovitici gdje je 13. srpnja 1964. i umro.

Pićan je rodno mjesto Matka Brajše Rašana, u njemu je službovao i svećenik Božo Milanović a posjetio ga je i austrijski prestolonasljednik Franjo Ferdinand.