1921. g. kao učitelj službuje u Babinoj Gori, selu kraj Virovitice, postaje zborovođom školskog zbora i voditeljem crkvenog zbora. 1926. g. premješten je u selu Tomašicu pokraj Garešnice, gdje osniva i vodi HPD " Bršljan ".

Nakon pedagoškog tečaja u Osijeku 1947. službuje kao učitelj u Benkovcu, Imotskom, Splitu i Bežancu kraj Pregrade.

Nekoliko puta sam prošao Split i Hrvatsku, proći ću i opet, jer ako su neki bili vođeni životinjskim nagonima za krvlju, sakaćenjem i ubijanjem, ne znači da je cijeli narod takav, kaže nam mirnim glasom svećenik Perković, koji danas službuje u Beogradu.

Završetkom specijaliziranog studija 1927. godine vraća se u domovinu, te službuje u Vojno-tehničkom zavodu u Kragujevcu oko pet godina.

Službuje prvo u Žrnovu kao pomoćnik, a na Novu Godinu 1905. preuzima službu u Račišću gdje je nakon dvije godine upravljanja, imenovan župnikom.

Službuje kao učitelj u Gornjoj Ploči, Osijeku, Čepinu, Špišić Bukovici, Virovitici te Zagrebu.

Završava studij prava, a zatim službuje u Karlovcu, Zagrebu i Glini.

Pridržali ga, jer ne mogu boljega naći, ter službuje kao star šepav konj, koga neće gospodar od samoga milosrđa zatući.

Od 1906. do 1922. godine u školi službuje učitelj Mirko Cajner, daroviti glazbenik i skladatelj.

Tada dolazi za župnika u župu Sv. Nedelja kraj Samobora gdje službuje 26 godina i kao sluga božji i kao pučki prosvjetitelj.

Od 1910. do 1918. godine službuje učitelj Stjepko Debeljak, ujedno i ravnatelj.

Nakon zaređivanja bio je na ispomoći u župi Perušić do početka 1936. g. kada dobiva župu Vrbovsko u Gorskom kotaru, zatim 1938. službuje u Podlapcu.

Od 1939. do rujna 1941. službuje u župi Smiljan.

Do kraja 1945. službuje u Gospiću na ispomoći.

Fijolina intenzivno radi na dovršetku CD-a Ivač i Fijolina na kojem će se naći mnoge poznate starogradske pjesme, a nakon toga, zajedno s paterom Drago Brglezom, koji službuje u Crkvi sv. Antuna Padovanskog u Čakovcu, krećemo u realizaciju Cd-a na kome će biti tradicionalne božićne pjesme.

Po povratku, 1992., Živković službuje kao kancelar biškupskoga ordinarijata do 1999., kad postaje generalni tajnik Austrijske biskupske konferencije.

On službuje u provincijskoj vojarni u Crnoj Gori gdje dane provodi patrolirajući biciklom kroz šumu u maskirnoj odori.

U Ljeto 1941. premještena je u okolicu Zagreba gdje službuje u selima Gračani i Bidroveci i pridružuje se antifašističkom pokretu.

U početku službuje u austro-ugarskoj vojsci, zatim napušta vojsku i radi u civilnoj službi kod Zemaljske vlade u Zagrebu.

Nakon kratkog rada u Žepču 1971 godine dolazi u Busovaču gdje se trajno nastanjuje i službuje do umirovljenja.

Prelat koji službuje na otok u Sirosu dodaje da tamošnja bolnica nema grijanja, a temperature su niske, u bolnicama nedostaje lijekova, blagajne biskupija...

Ravnogorski župnik velečasni Vladimir Krizmanić, koji službuje u Ravnoj Gori već punih 30 godina, govorio je o svim župnicima koji su službovali u crkvi Sv. Terezije Avilske.

Na tom dijelu biti će smješten stan za periodični najam liječniku koji službuje na zamjeni, odnosno prostor za odmor službujućih liječnika.

I kako je velevažni veleposlanik, umjesto kakstekaj i haudujudu, tog slučajnog prolaznika zaskočio pitanjem: »Stoji li hrvatska Vlada iza stavova bivšeg predsjednika?« Slučajni se prolaznik nije dao smesti, pa je velevažnome veleposlaniku, odgovorio onako kako bi to uradio svatko tko imalo drži do osobnoga dostojanstva i do ugleda zemlje u kojoj velevažni veleposluje: »Cijenjeni gospodine, ja toliko poštujem vašu zemlju da bih, kada bih bio u prilici, natrljao nos veleposlaniku moje zemlje koji bi se na ulici, pred kazalištem, usudio pitati bilo kojeg vašeg državljanina stoji li vaša Vlada iza stavova bivšega predsjednika vaše države, koju ja ponavljam vam toliko cijenim da joj se ne mogu načuditi što je ovamo poslala osobu koja je upravo sramoti nasred ulice u gradu gdje valjda nekom greškom službuje.

Diplomirao je 1872., zatim službuje kao gimnazijski pro fesor u Osijeku, Požegi, Karlovcu, ravnatelj je gim nazija u Bjelovaru i Gospiću.

Šiško kratko je bio kapelan u župi Ogulin a nakon toga upravljao je župama Zavalje, Cetingrad, Divjake, Skrad, Ravna Gora te od 1965. god do umirovljenja službuje u Bakarskom dekanatu kao župnik Hreljina i Zlobina te kratko vrijeme Križišća i Šmrike.

Istovremeno, Amaro upoznaje i svećenika koji službuje u šumama, zajedno s gerilcima koji se protive vlasti.

Nakon stjecanja niže naobrazbe u Pregradi, Zagrebu i Karlovcu, završio je Preparandiju u Zagrebu, a potom 30 - ak godina službuje kao učitelj i školski nadzornik u Slavoniji i Hrvatskom zagorju.

Službuje u Križevcima kao prisjednik Sudbenog stola županije i 1844. objavljuje prvu pjesničku zbirku " Ljubice ", a ubrzo po odlasku u Zagreb (1847.) i drugu, " Smilje i kovilj e ", koju posvećuje Antunu Nemćiću.

Sve župe nemaju isti proračun, on ovisi o veličini, financijskom stanju vjernika i običajima davanja milodara i donacija, ali i okretnosti župnika da financira potrebe zajednice u kojoj službuje.