Tog jutra u zloglasnom gradskom kafiću se osjećala valika nervoza, gotovo da nitko nije progovarao, samo je jedan mladić za šankom objašnjavao konobarici razliku između velikog macciata i bile kave, u pozadini tog svega iz zvučnika su dopirali zvuci električnog orgazma.Ostali su se zabavljali čitajući dnevne novine ili ispijajući svoje kave, sokove i udišući dim cigarete, neki su se činili manje a neki više nervozni, ta nervoza je vjerovatno proizlazila iz nervoze dotične konobarice koja je tog jutra kuhala jako loše vodnjaste kave.Ja koji sam sjedio uz prozor pogledavajući predivni pogled na šest stolica i dva bijela plastićna stola koja su u tim trrenutcima dok sam ispijao tu već hladnu kavu bili tako razbacani kao da je tuda prošlo krdo pobješnjelih slonova, nasmija sam se tome jer ipak bilo bi zanimljivo vidjeti kako prolaze slonovi kroz tu zloglasnu ulicu koju su neki ljudi otprije poznati policiji nazivali get, ma uostalom nebi ni bilo čudno da tuda prođu slonovi ili možda čimpanze.Napokon sam doša na red da ugrabim jedne od novina, iako mi se nije dalo čitat, uzeo sam ih da nešto držim u ruci jer sam bio sam a glupo je buljit cilo vrime kroz prozor i čekat nekakve slonove i čimpanze koje tuda sigurno neće proć al nikad se ne zna.Čekao sam svog dugogodišjneg prijatelja koji mi se obeća pridružit na kavu, on je volio kasnit ustvari kad malo bolje promislim svi ljudi koje znam vole kasnit, a ja budala još volim uranit tako da uvik čekam duže nego šta bi čeka da dođem na vrime ili malo zakasnim, al nisam volio kasnit, i ne smetaju mi ljudi koje vole kasnit.Nakon nekih 20 minuta što je kasnio pojavio se i moj prijastelj na vratima kafića, naravno odmah s ulaza pregledao je kafić kao neko ko se tim bavi da bi preživio i prehranio svoju obitelj, ugledavši mene odmah se nasmješio i sjeo pokraj mene upitavši me odmah cigaretu iako je znao da ja već duže vrime ne konzumiram taj luksuz šta bi moj did reka, valjda mu je došla želja da me to upita, ja sam ga pogledao u čudo a on je nakon toga pogledom pregledao kafić gdje bi mogao užicat cigaretu, konobarica mu se učinila realnom upcijom za uspijeh u toj potrazi za nikotinom.Naručio je uz moju sugestiju sok, nisam želio da i on mora kušati tu ogavnu vodnjastu kavu, moj prijatelj inače vrsni poznavatelj ljekovitih biljki pod nazivom marihuna ujedno i član udruge testera marihuane za balkan, voli je ponekad pričat sa mnom o nogomet ali samo kad bi ja započeo o tome ali začudo toga jutra je on započeo razgovor o nogometu, on nije neki velikki poznavatelj nogometa ali je i to ponekad zabavno slupat, dobro njegovo poznavanj se graniči s osobom koja nikad u životu nije gledala na teve-u tu vještinu.Brzo je taj razgovor završio jer moj sugovornik nije znao da se hrvatska nije kvalificirala na svijetsko prvenstvo, U istom trenutku kad je završio naš razgovor u kafić je ušetao vlasnik kafića, omaleni vrlo kratko ošišani sjedi čovijek koji je gotovo uvijek nasmijan i vedar, pozdravivši mene i mog prijatelja nastavio je svoj pohod prema šanku, svi su gledali u njega dok je on pogrbljeno marširao kroz unajmjeni kafić i sve redom pozdavlja svoje stalne goste... u jednom trenutku vlasnik staje nasred kafića udara se po čelu i okreće velikom brzinom prema izlazu kafića, moj prijatelj koji sve zamijeti, zamijetio je da i uz veliku radost meni obznanio da je vlasnik nešto zaboravio, na što sam se ja nasmijao i nastavio buljit u svoje već dugo otvorene novine na istoj stranici pokušavajući pročitat članak o krdu slonova koje je pregazilo 2 turista u mozambiku, sjetivši se da u našem malom gradu imamo rođenog mozambičanina nasmiješio sam se na što je moj prijatelj našao se uvrijeđenim jer je mislio da se smijem njegovoj frizuri jer je nekim slučajem moj pogled pobjegao prema toj već spomenutoj frizuri, ali zbilja je bila smiješna ta frizura i on je znao, alo je krivo pretpostavio da se ja smijem toj njegovoj bruce lee frizuri.Kad sam mu krenuo objašnjavat čemu se smijem on je odmahnuo rukom te se ustao i otišao po novine, vratio se smješkajući i pokazujući mi prstom na zadnjoj stranici novina tog našeg sumještanina rodom iz mozambika, članak je bio o tome kako je popio neku tekućinu iz akomulatora te da je u bolnici, u tom trenutku sam se zasmislio i pogledom kroz prozor pokušao vidjeti tko je prošao ulicom, moj prijatelj se opet našao uvrijeđenim zato što ga nisam slušao, nakon čega smo se posvađali i nismo pričali sve dok u kafić nije ušao opet gazda i ja sam svog prijatelja sa smiješkkom upita da li misli da je vlasnik sad išta zaboravio ili se opet mora lupit po čelu da on to zaključi, nakon čega se moj prijatelj naljutio i ostavo me da sjedim sam i gledam kroz prozor čekajući slonove iz mozambika.Da kao što pretpostavljate slonovi se toga dana nisu pojavili i jedino šta sam zanimljivo načio je da ne smijem provocirat ljude oko sebe jer te onda ostave samoga te da ne smijem piti tekućinu iz akomulatora