A gust je vozat se u â trejnuâ , gust jer mi pari kâ o neki socioloski pokus u kojem ja sidin, praveci se prirodnim dijelom mjesta radnje, i promatram sva ta ozarena lica, sve cudne oblike ociju, svu tu kombinaciju robe koju svit obuce, sve te tonove glasova, jezike i nervozu, spokoj i tajne koje oni zive, dogovore na koje kasne i muziku koju slusaju (dok im â curiâ iz mini slusalica iPoda, walkamana, mobitela...).