Bilo je tu lijepo setaliste uz plazu na kojem si se satima mogao setati uz slusanje zaspluskivanja valova i bili su tu ugodni kafici i restorani direktno na plazi u kojima si mogao jesti ribu i plodove mora na gradele.

I nadalje, kad o tome govorimo, konstrukcija same melodiske linije jednostavno nije za prvo slusanje.

Jeff je sa svoje strane, taj isti blues tretira na svoj nacin, dajuci mi zestok, ali opor okus, koji nije bas legao u usi na prvo slusanje.

Sama njezina draz i pociva u tome, jer na prvo slusanje se manje vise apriori odbacuje.

Eh, odlican post, jos samo kada bih ja znala koji mi je puls u kom trenutku: D Ja to po osecaju, kada osetim da cu da umrem i da me nesto ziga u grudima, hahahaha ((: Ja se usporim malo. (Mada kada si usred koreografije, nema stajanja, moras da zavrsis pa tacno se srusio na sred ((:) Nekako mislim da je slusanje sopstvenog tela najbolje merilo, nekad bas ne mozemo i to nam telo govori, onda ne treba da se preforsiramo po svaku cenu, a nekada osetimo da treba i vise da damo:)

Sreca moja pa sam izbjegao slusanje Nevermind i Instikt, evo ne znam ni ja kako, a rodjeni Osjecanin: zubo:

4) Tu je i neizbjezno slusanje iPod/mini/nano.

Pocevsi od muzickih linija, preko prijenosnih uredaja za slusanje muzike.

Tako sam znaci ja svojim ukucanima bio tezak za slusanje i razumjevanje kako su ovi meni bili. o je bila pouka za mene da svima pricam onoliko koliko mogu slusati jer ce se okrenuti od mene i reci mi ovaj je lud.

Ako je program HRT toliko dobar da ga se isplati gledati odnosno slusati, zasto HRT ne uvede kodiran program.Zasto se svakom predplatniku neda besplatan aparat za slusanje i gledanje kodiranog programa i problem rjesen.Ne treba inspektora da zaviruju po tudjim kucama, osim sto je tu jedan mali problem za HRT.

Prema tome. ako su TV kalendar i ostali slicni sadrzaji ozakonjeno dostupni svima za citanje, slusanje, promisljanje, usporedbu s povijesnim cinjenicama i dogadjanjima. ja osobno ne vidim zasto ne bih te naslove utipkala na postove uz svoje komentare jer. Bernard Shaw je rekao jednu mudru izreku.. Rasmisljanje je proces temeljem kojega sve pojavnosti u drustvu a isto tako predocene nam strucne i informativne sadrzaje. pretvaramo u svoja osobna znanja Prema tome. bez razmisljaonice rijetko mozemo doci do svojih osobnih spoznaja, znanja i inovativne radionice.

Teme kao sta su " She Got Me ", " Jody Sings ", " Ants in the Kitchen ", " V. H. V. " i da ne nabrajamo vise, cine ovaj album jedinstvenim dozivljanjem za slusanje.

odlican predmet, mozda meni najbolji ovaj semestar. puno manje vremena treba potrositi na prvi ciklus, 99 % ljudi koji su upisali predmet su vec slusali o tome puno puta (ipak korisno je podsjetiti se nekih stvari ili jednostavno cuti od nekog drugog istu stvar jer mi se i samom dogodilo da su mi neke stvari jos bolje sjele). od predavanja, uml je odlicno obraden, kao i sam model domene (mozda malo detaljnije o ulogama repositorija i factorija, situacije u aplikacijama), testiranja bi mogla biti mrvicu bolje napravljena. mvc nisam bio pa ne mogu komentirati ali hibernate definitivno moze puno bolje. a time dolazimo do sljedeceg: ukoliko na predmetu java i c jezici su tretirani na isti nacin onda bi trebalo biti dosljedan u tome. na ispitu ne bi trebalo biti nesto sto je specificno za pojedini jezik (kao sto je to bilo u meduispitu, vezano za zadatak s C i C kodom), takoder hibernate je objasnjen samo za C a nije za Javu (svede se na isto u teoriji ali problem je sto se na predavanjima nije toliko o teoriji pricalo koliko o samoj implementaciji, kako u kodu napisati nesto, sto je drugacije za javu i c, mozda bi se trebalo potpuno izbaciti objasnjavanje tehnickih stvari, ipak smo mi na diplomskom studiju i svi znamo pronalaziti kako stvari rade, ono sto bi ja htio je da to onda svi moraju a ne samo oni koji su odabrali javu i time im slusanje o tome kako koristiti c trikove ne znaci puno, dakle ili govoriti java trikove i c trikove ili niti jedne). ispiti - mozda samo malo jasnije definirati zadatke.

17.12.2005. mnoga lica ima ovaj grad i u hodu ih otkrivam. na noge lagane ranom zorom, u parkove uz jezero gdje mjesta bujnih imena ozivljavaju ljudi u pokretu. svakodnevno listam knjizicu o hangzhou i uvijek se iznova cudim toj mastovitoj percepciji prirode. na primjer, posjetite li hangzhou dozivjet cete " proljetnu zoru na prijelazu su ", " povjetarcem uzibane lotose u vrtovima quyuan ", otpustite svoju sjenu pod " jesenjim mjesecom ponad mirnog jezera ", ljubite na " razbijenom mostu gdje snijeg zaostaje ", otvorite se za " raspjevane zrikavce u vrbama " i uz " vecernje zvono s brda nanping " ne zaboravite nahraniti " zlatne ribetine u cvjetnom jezercu " pa dok prolazite, korakom kratkim uz " lanterne koje odrazavaju svu ljepotu mjeseca ", stici cete do podnozja " vrhova koji paraju nebo ", ali ne zaustavljajte se tu jer ceka vas " most brokatne vrpce ", " eho iz samotne doline ", " paviljon zdralova ", " pecine zutog zmaja i purpurnog oblaka ", " tigrov zdenac ", cudesna ptica feniks, kornjace koje zive tao, voda, voda, leteca voda, shui fei... ali ipak nesto najludje u ovom hot potu jesu sume oko hangzhoua. evo vec nekoliko dana za redom tragam za jednim niskim covjekom kojemu samo ime i lice znam, ali ne mogu ga naci. cujem da je majstor borilackih vjestina, putuje kinom i daje ljudima drevnu mudrost. put me naveo u obliznju sumetinu koja je vec s prvim zrakama svijetla ispunjena svim ljudskim, mozda bolje reci, kineskim navadama, jer mislila sam da znam sto sve moze biti ljudsko... sada mi je jasnije. danas. danas sam uzela oblik zmije i suljala se obraslim putevima i gajevima u kojima ljudi obavljaju svoje svakojutarnje umivanje. sto vam sve pada na pamet kad kazem umivanje? protezanje do neba, slusanje svog disanja, ozivljavanje usnulog i krutog tijela, spajanje svih mogucih duhova, svega pod kapom nebeskom, kroz covjeka, kroz tih nekoliko milijardi stanica koje trebaju zeleno, trebaju zuto i crveno, trebaju sada. a ja trebam biti stopljena, svezati svjetlu kosu, prikriti oci, spustiti teziste, koracati tiho jer u protivnom razbucat cu to jutarnje sijelo. kao mali polutan, provirujem kroz granje, a iz svakog grma netko se glasa, salje svoj dah stablu, zraku, svijetu. i sjetim se one meni drage recenice " I sound my barbaric yawp over the roofs of the world " ouaaaaaaaaaa haaaaaaa hnnnnnn taaaaaa ta suma ujutro zivi zivot koji nakon nekoliko sati prestaje. u devet sati ujutro ostaju samo ptice, i to one slobodne, jer ljudi svoje ljubimce u krletkama povedu kuci, ostaju stabla sa svojim korijenjem, a oni do tad ukorijenjeni otplutaju u donji svijet, ostaju pjesnici i pjesme na stijenama, ostaju starci i njihove majiang plocice, ostaju oznake na granama koje obavjestavaju one meni slicnima da ne tumaraju sumama jer tu zive ljudi sa svojim vrtovima, psima, svojim zdjelicama i molitvama. pa sto onda uciniti? sve su sume ovdje u biti veliki parkovi i imaju svoje poplocene puteve, svoja korita, ali ljudi vole sici, pa silazim i ja. tik do kamene staze zovu me stabla i neizgazeni puteljci, dvorane na otvorenom, vrtovi sa sojom i salatom, rubni dijelovi grada koji guta. danas je ujutro kroz tu sumu protutnjilo sigurno nekoliko tisuca ljudi. i svatko je sa sobom donio svoj mali ritual, svoj dorucak. netko je zapalio stapic i poklonio se precima, otpjevavsi pritom pjesmu suncima, netko se zavrtio oko svoje osi, otpuhnuvsi qi do vrha maca, neki, mnogi, a pogotovo zene predale su se ritmu kineskog popa ili neke tradicionalne melodije. zanimljive su mi starije zene koje njeguju drevne forme plesa, ima u tim pokretima tijela puno mahovine i sedre, starokineskog snjofa. u gustisu, medju stablima i na tvrdo utabanoj zemlji jedan je stariji covjek pricao sa svojim qiem, polako iskusavajuci silu tezu, ulazeci u meditaciju cinilo se kao da jase na ledjima zmaja. mogla sam tako ostati satima, promatrajuci ih sto rade, no krenula sam dalje u dan prisjetivsi se rijeci malog kineskog prijatelja: zelis li upoznati staru kinu, budi brza. a sto znaci brzina u ovom svijetu? malim stepenicama penjati se unedogled..... judi moji

Slusljiva je i ulazi u uvo na prvo slusanje.

Ali brate, pa ne moze mi se zamjerit svakodnevno slusanje mini iPoda od po, brat-bratu, 3 sata, dok kao polugnjila gljiva muhara sjedim na predivnom vlaku pod jos prekrasnijim neonskim osvjetljenjem.

... da nisu za slusanje i gledanje, svjetlost i zvuk bili bi samo zbrka i titranje u prostoru. tako isto, da nema srca koje volis, ti bi bio fini prah vjetrom odnesen i rasprsen...

za slusanje glazbe imam iPod koji mi je dovoljan a za gledat filmice i igre dok se vozim vlakom nekud daleko (ovo je hipotetska situacija jer se ne sjecam kada sam nekud daleko isla vlakom a ne autom: D) psp:).

Priznali mi to ili ne, ali muzika na ovom albumu je ipak kompleksna, cak bi se moglo reci, viseslojna, te se time slusanje ovog albuma bas ne svodi na puko pasivno registriranje (pozadinskog) zvuka.

Naime, vec od jutra sam se razdvojila od svog sustanara Pabla, zadrzavsi svoju neophodnu mi slobodu kretanja u ovakvim situacijama, i citav dan uz slusanje i zapisivanje zanimljivih predavanja, usput i cirkulirala okolo istrazujuci razne zanimljive lokacije i prostore u centru, i i te kako koristeci njihove resurse - jednu i drugu kapelu, ispovjedaonice i dr...

Slusanje glazbe nije opasno, nikada nije bilo, niti ce ikad biti.

zaradih zuljeve i iskasapljena stopala ko da sam plesala Labudje jezero od bolova i muke suze mi same kapase i natapase trvdi asfalt londonski htjedoh izut cipele i hodat bosa po nemilosrdnom betonu londonskom, ali uvidjeh da bi to ipak bilo preradikalno i za liberalni London bol nije moglo ublazit ni slusanje Footloose soundtracka

Imadem krasne naslove za citanje-slusanje-gledanje o nizozemskim, unicefovim, un-ovim, mirovnim, humanitarnim i svim ostalim kontigentima i aktivnostima.. koje se odvijaju na svim meridijanima svijeta i kojima se ne nazire kraj.. i to zato jer bi kraj ratovanja unistio globalnu ratnu industriju. koja se nalazi u vlasnistvu globalnih kapitalista bez granica. a njima su potrebni prirodni resursi svih zemalja svijeta i njihova besplatna robovska radna snaga koja je sposobna raditi i boriti se u klimatski nepovoljnim uvjetima za bagatelu od hrane i pokoje ogledalce optoceno sareno obojenim perjem. tako da u globalizacijskim demokracijskim ratovima za vodu, teritorije, naftu, plin, zlato, nikl, uran, niobij, vise ne moramo trpjeti komunisticke-totalitaristicke-ideoloske teritorijalne metode porobljavanja susjednih teritorija i imovine temeljem zakona o nacionalizaciji i konfiskaciji. sada u demokraciji i globalizaciji je sve stavljeno na rasprodaju i modernizirano od opreme, oruzja, tehnologije, konverzacije, teritorija, prometala, bojnih otrova, odjece, klime - HARPa.. itd. itd.

je al ti si taj koji mu izgradjuje ispravan sustav vrijednosti. ti sa taj koji mu govori sto je dobro a sto zlo. utjecaji su dakako prisutni, i vise nego sto bi trebali, ali sto mogu ako ono zna sto je ispravno, i ako zna kome se moze obratit, i od koga ce uvik dobit razumno i godinama primjereno objasnjenje a ne povrsno slusanje i odjeb jer su bas sad kucanice na tv-u.

Slusanje glasne mjuze, pretumbavanje po kuci i ostale piz... su nemoguce u vrijeme kada njima neodgovara jer ipak je to njihova kuca i uvijek ce ti reci da to nije uredu jer oni tada odmaraju itd.

Dakle, tko me u novo ruho pretvori da budem sve ono sto nisam sada (lijepa, mlada, vrckava, plavusa) dijelit ce se primamljive nagrade u obliku: trapezoidne sarene carape (komada jedan); sukladne vunene suknje; debele narukvice od mesinga; rabljene peke; kopija diplomske radnje (obilato ilustrirane) o crkvenim freskama 14. stoljeca u sjevernoj Italiji, Koruskoj i Sloveniji; okrhnute pipete; zajednicko sjedenje na fotelji i slusanje Treptanja trepavicama.

Upravo se spremam poslati prijateljima kopiju njegova cd-a, koji vec danima odjekuje nasim misijskim prostorima... A i moja grupa mladih u svetoj Aniti sada ima lijepe i kvalitetne tekstove za slusanje, razmatranje i primjenjivanje u zivotu, koje redom obradjujemo na nasim susretima petkom

Dissection moze proci eventualno kao nesto za lagano slusanje dok se Dark Throne i Burzum slusa na religijskoj razini: D Ali vi to ne razumijete jer ne znate sta znaci duh norveskog blacka procitajte od Varga Vargsmal sa njegovim idejama pa cete vidjeti sta kaze jedan od oceva black metala i to ni vi ne mozete osporiti Burzumu da je jedan od oceva true blacka.

Na prvi pogled odnosno slusanje, zvuci kaoticno ali u potpunom skladu sa zivotom kakav je danas.

Burzum nije grupa vec on sam sve svira.On je dusom i tijelom za svoju ideologiju i on se ne folira kao Knedl of Filth.Ne samo to vec i glazba Burzuma je legendarna.Black metal su poceli Dark Throne, Mayhem i Burzum.Burzumov Aske je jedan od najboljih black metal albuma ikada snimljenih.Njegova glazba je izvanredna jer posjeduje unutrasnju dusu tako da slusanje Burzuma postaje duhovno iskustvo.To nitko drugi nema....... Taj covjek zivi za svoje ideje i pretace ih u svoju odlicnu glazbu.: s Varg Vikernes