Slutimo da smo tome svakim danom sve bliži.

Mi slutimo, a Šebrek znade da njegova fotografija nije stvarnost zapažanja nego i prostor stvaranja, da autor nije samo subjekt koji doživljava to što slika, nego istodobno i promatrač tog doživljaja.

I to najvjerojatnije slutimo, u tome je naš strah.

Iako nije prošla u daljnje natjecanje, nekako slutimo da će se njezin nastup pamtiti.

Teško je pretjerati u pohvali ovog djela, čiju pravu vrijednost i značenje još niti ne slutimo.

Čini nam se da je ona čvrsta i stabilna, a ni ne slutimo koliko je krhka.

Slutimo da u toj šaljivoj usporedbi ima nešto što duboko pogađa i našu svakodnevicu te postaje...

Da na vozačkom ispitu na pitanje što učiniti ako primjetite plamen u vozilu odgovorite s bilo kojom replikom osim stati, ugasiti motor i pobjeći glavom bez obzira, pali biste kao Dow Jones index 2011. Ken Block, slutimo, možda nema vozačku

Slutimo ga iza brda i dolina koje nas dijele od vječnih pašnjaka.

Svetkovina Duhova nudi nam mnoge miline, poticaje i bezbrojna nadahnuća koja izviru iz zagledanosti u otajstvenu ljepotu treće božanske Osobe u njene Visine koje su nam nedokučive, ali ih dubinama bića slutimo, naziremo, ćutimo.

I, slutimo, prodavati tenisice uz znatnu maržu.

Vidjeli smo, da u svakoj krizi postoji snažan moralni aspekt, a slutimo da i tu ima mjesta našemu napretku.

Astrolabom gladi pretražili su naši pisci nisku zanimljivih duševnih i tjelesnih stanja, otkrivajući tako da polazište ideje za fantastičnu priču može poniknuti i u gruboj svakodnevici, u svijetu oko nas, a priča nas zatim može povesti i dovesti i tamo gdje, sudeći po polaznom motivu, i ne slutimo.

Jer, kao što svi mi negdje duboko u sebi slutimo, samo ljubav koja nas dokrajči tako da nemamo snage ni ustati iz kreveta, a kamoli shvatiti da je oko nas još stotinu zgodnijih frajera, može biti ona prava.

Divno je što Dubravka Ugrešić ni na jednom mjestu u romanu ne govori o stvarnim imenima, iako mi slutimo da se u pozadini kriju i neki stvarni događaji i ljudi, nego piše o odnosu između ostarjelih roditelja i djece na takav način da i nas intimno diraju njihove sudbine.

Gledajući Statistiku, u ponudi slutimo barem nekoliko intrigantnijih tema koje su zavrijedile razradu primjerice, lijepo se moglo promisliti o apsurdu da anketirani narod, odgovarajući besplatno na pitanja, zapravo dobrovoljno pomaže korporacijama koje će podatke iskoristiti kako bi mu bolje prodale svoje proizvode, a ne kako bi napravile one proizvode koje on uistinu treba ili želi no rezultat je tek korektna bilješka koja ne nadilazi razinu nezahtijevne studentske vježbe.

Njihova aktivnost što se tiče nas, nikada ne prestaje u svakom trenu dana, iako ih mi ne vidimo, niti čak slutimo njihovu prisutnost, niti osjećamo njihov utjecaj.

Mislim da najgore tek slijedi i na žalost niti ne slutimo koliko će kriza biti teška i dugotrajna.

I ne slutimo šta sve umemo.

Refat toči: slutimo da je gorivo u Siriji jeftinije nego u Libanonu, kao što ćemo se već koji sat potom uvjeriti da je u Libanonu doista sve skuplje nego u Siriji.

Netko film naziva komedijom, netko satirom, ali je to, naprotiv, drama ljudske neslobode, ne pitajući se kod toga gdje bi nas sloboda odvela (možda već i slutimo).

Kad, na primjer, u drugom dijelu prvoga č ina, u prizoru koji prethodi obredu s gralom, za č ujemo, kao pratnju Parsifalovu neuku pitanju tko je gral, drezdenski amen, a zatim se u sljede ć em prizoru naslušamo njegovih ulomaka i varijanata, pitamo se nije li to ona ista koralna tema koju smo č uli ve ć u uvertiri i, odmah zatim, nakon Gurnemanzova ukora mladim č uvarima grala (bdijte barem u zoru), a slutimo i da ć e razvoj drame dati povoda za njezine nove pojave.

Pravi mi smo unutar sebe, sami sa sobom, sklupčani u ljusci koja leži na samom dnu oceana, oceana čije dubine ni ne slutimo.

Mi slutimo, da u njima nedostaje nešto ključno, ali ne znamo otkriti, što bi to trebalo biti.

U velikom glumcu, u Peri Kvrgiću, slutimo da bi sloboda animalnog u ljudskom i ljudskoga u animalnom mogla biti obostrana.

Onako odokativno, slutimo da će se naša nesreća na mnogo načina produbiti, ali prave razmjere očekivanog belaja teško je makar i približno ocrtati.

I naravno da mi sve to slutimo već na početku knjige, strahujući pritom da smo u pravu, jer mi bismo nešto drugo, nešto drugačije, pa makar gledali i u njih dvojicu kako si međusobno ofiraju, dok ona ljutita čuči sa strane.

Valja imati na umu ovo: Prakrti je sve o čemu se može misliti pa i kad govorimo o Puruši, mi tada samo slutimo da bi nešto takvo kao Puruša moralo postojati, međutim naša misao o Puruši uvijek je samo i jedino dijelom Prakrtija, jer se ne može misliti ni o čemu drugačije osim Prakrtijem.

Slično kao i u romanu Damira Miloša Smetlar, gdje glavni lik odlazi na oceansku pučinu proučavati " mirise iskonskih vjetrova ", tako i u ovom romanu slutimo natruhe fantastike, međutim žanrovski preokret se ni ovdje ne događa.

Shvaćaju to već i najmlađi birači, pa možda ne bi bilo zgorega da i postojeće stranke malo razmisle o prilagođavanju trenutku te kompletnom makeoveru, ili barem kozmetičkom korigiranju svojih imena u skladu s već postojećim kraticama, tako da u ovim recesijskim vremenima uštede koju kunu na stranačkim insignijama. Hajde, Daj Zub, recimo, ili Slutimo Da Propadamo.