1366 Euharistija je, dakle, zrtva jer ponazocuje (cini prisutnom) zrtvu kriza, jer je njezin spomen-cin, i jer primjenjuje njezin plod: [ Krist ], Bog i Gospodin nas, iako je na oltaru kriza imao jednom sebe smrcu prikazati Bogu Ocu, da izvrsi vjecno otkupljenje, buduci da se njegovo svecenistvo nije imalo smrcu ugasiti (Heb 7,24.27), na Posljednjoj veceri, " one noci kad bijase predan " (1 Kor 11,23), [ htjede ] ostaviti Crkvi, ljubljenoj svojoj zarucnici, vidljivu zrtvu (kako to zahtijeva covjekova narav), po kojoj ce se uprisutnjivati ona krvna zrtva, sto se imala izvrsiti edanput na krizu, da bi njezin spomen ostao do konca svijeta (1 Kor 11,23) i da bi se tako njezina spasenjska moc primjenjivala za otpustenje grijeha sto ih svakodnevno pocinjamo. 1367 Kristova zrtva i zrtva Euharistije samo su jedna zrtva: " Jedna je naime te ista zrtva, isti koji je tada prinio sebe na krizu prikazuje se sada po sluzenju svecenika; razlikuje se samo nacin prinosenja ": " U ovoj bozanskoj zrtvi koja se izvrsuje u misi, sadrzan je i nekrvno se zrtvuje isti onaj Krist koji je jedanput sama sebe na krvni nacin prikazao na zrtveniku kriza ".