zanima me posudje u kojem kuhate. na moje veliko zadovoljstvo pronasla sam na jednom pijacu dobro, staro zemljano posudje. grdno sma se istrosila, ali ljudi moji, kako je gravce-tavce fino kad ga se napravi u zemljanoj zdjeli, ma mljac. o mesu, krumpiru, kolacima i ostalim divotama spremljenima u posudju od zemlje da ne pricam. to morate probati. strukli su fantazija, pecena patka, zapeceni mlinci, ma koji zepter.

Å ta sam ti ja Dunja kriv, ja sma čovjeku rekao samo svoje mišljenje a na osnovu vlastitog iskustva, nisam mogao oprostiti prevaru tada, neznam, možda bih danas i mogao, a opet radi djece sestre i njene djece i tako, a pravedni je stvarno dobro rješenje postavio, gdje svi izlaze relativno čisti.

bilo je odlično... sad se još treba potruditi i iskoristiti mogućnost slanja sma-a i probat skupit još nešto novaca na taj način.. vidi prilog edit: moral sam smanjit jpg, jedva se kuži

Evo malo i mene sa nekoliko slika sa gljivarskog izleta članova naše udruge u Rabac.Cilj izleta je bila potraga za Korzikanerima odn Lecinum Lepidumima, kojih ima tamo u šumi crnike.Imali smo dosta sreće jer sm našli dosta lijepih primjeraka te zanimljive gljive... Nakon gljivarenja družili sma se uz jelo i piće na plaži....

I na kraju zapitajmo ser što je ta djervojka uopće tražila sma u kamionu onog monstruma Paravinje koji je, gle slučajnosti, odjednom kriv za sve silovanja i zlodjela širom Balkana.

Subota: evo me nazad... kod mene ima svasta... ah da, ja se opet pitam o ljubavi i prijateljstvu... opet sam s Njim, i otuda pitanja o ljubavi-ima li smisla? ima li smisla kada odlazim? a prijateljstvo-tko su mi prijatelji, oni koji ce mu ici govoriti za svakog decka s kojim sam bila, ili oni koji cu mu (i tko zna kome jos) govoriti kako sam tlaka, kako sam ovakva i onakva a meni ce govoriti sasvim nesto stoto? iluzije jebene iluzije... osijecala sam kao da me hvata teska depresija kojoj nemogu izbjeci, koja me grli oko pasa, a nemogu nikako iskliznuti... i plasila me... smijala mi se u facu nekim podrugljivim osmijehom... a ja nisam znala sta da joj napravim, kako da ju otjeram... njegovim zagljajima? poljubcima? novim trapericama ili novim parfemom? nadala sam se ljubavlju... a ljubav ponovno I dobivam Njegovu, mozda na neki njegov cudan nacin, ali tu je mozda samo mali plamen, ali takav moze zapoceti pravu vatru neki dan sam mu rekla kako mi je drago sto smo opet skupa, na sto mi je on rekao: " I meni imam osjecaj kao da ni nismo bili prekinuli " I ja ponekad imam taj osjecaj Kao da smo se voljeli I kad nismo bili skupa, jednom na mjesec ili rijedje No onda se sjetim da je cijelo ljeto proslo a mi smo bili odvojeni njegov rodjendan, moj rodjendan.. 07.07 I 10.07 dogodilo se dosta toga sto nas je promjenilo Ali to sve sada ni nije bitno, jer smo opet skupa, opet sam u njegovom zagrljaju I sretna sam Jako I to mi je sada trenutno jedino bitno vecinu vremena onda se opet nadjem sama u mojoj sobici u Rijeci, sa zeljom da sam negdje drugdje mozda je istina da za svako dobro ima neko zlo naime udaljila sam se od nekih ljudi, od ljudi koji su mi mnogo znacili djelomicno zato sto sam opet s Njim, a oni to ne odobravaju, neki djelom jer sam rijetko ovdje, a nekim djelom jer neki od njih imaju neke svoje lude brije u glavi malo je teze bez njih, ali bolje imati 2 dobra frenda (bubnula sam broj) nego 10 koji ce se pretvarati da ti to jesi, pa kad ti budu najpotrebniji pretvarat ce se prema nekom drugom prosla me zelja za izlascima.. mozda radi moje svadje s DJ u El Riu, di inace izlazim, mozda radi takozvanog drustva u kojem svako vuce na svoju stranu ili zbog frendica koje ne shvacaju da kad dobim stavri, nemam volju za izlaskom ali danas idem, he he bila sma u Trstu (ljudi, tamo je ludnica) I na snizeljima si kupila par for a stvarcica-pa ih idem prosetati..:) probavala sma strava cipele na petu u Pitarellu, ali kako nisam navikla hodati na peti (kamoli jos tolikoj) cim sam krenula prosetati imala sam feeling da cu se strovaliti na nos I koljena su mi pocela propadati he he koja komedija starci su se odvalili smijati

Ispricavam se sto nisam dugo pisala, ali nekako me prosla volja pogotovo zato sto sam pocela zivjeti ono o cemu sam pisala, i ljepse je tako nego pisati o onome sto bi voljela prozivljavati sretno ljudi, I pisat cu sada cesce obecajem;) Ponedeljak: Evo posto nisam jucer bila u stanju nista pisati pa da vam danas dam izvjesce od subote u kratko nije bilo nista posebno Bili smou Buddha baru, dosli tamo u pol 10 jer ove moje decke inace nebi pustili.I da, mi smo usli bez problema ali oko 11 su dosle ove moje cure, pa ih nisu pustili da udju Ja sam onda otisla a njima u El Rio, di je meni bilo onako, ok Mickee je radio u Crikvi, a ovaj novi DJ i nije bio bas nesto.Nisam dugo ostala, nije mi bilo bas nesto a i situacija mi je bila bezveze-decki s kojima sam izasla su bili u Buddhi, a moje cure u El Riu pa sam se ja pokupila nazad u Buddhu, I nakon nekog nekog vremena su i one dosle Pa mi vise nije bilo bed:) ali svejedno, ja sma vecinu veceri prosjedila Nije bilo bas nesto, cura iz drustva je nes pocela glumiti-popela se na stol I plese (bar je mislila da plese) Danas sam cijeli dan provela u grdau, izasla sam iz kuce oko jedan, vratila se u 9

jebemu pitao sma profu i samo me zbunjeno pogledala i rekla da ce provjeriti.

O erotskom društvu SMA SMA je organizacija trojice Australaca, a kratica u doslovnom prijevodu znači ' Seks strojevi Australije '.

Autor: sma, sid, dpa/DW 08.06, 08.04.2013.

- Za tak ve zlo čin ce ne traž i mo smrt nu kaz nu, nego do ž i vo tan zat vor jer je za njih ži vot naj ve ća kaz na - od lu čan je Ani tin otac Jo sip ko ji sma tra da mon struoz ni ubo ji ce ne tre ba ju živ je ti na drž av ni ra čun nego moraju do ž i vot no kram pa ti za drž a vu.

Nakon Prihavti, si na Carinska tarifa/pregled, u polje pretraga upiši " torbice ", odaberi kategoriju koja odgovara predmetu, i onda gore desno klikni na " Kalkulacija " Tamo ćeš vidjeti iznos davanja, jedino izgleda da PDV moraš sam uključiti ili isključiti jer koliko sma vidio to ne podešava automatski (valjda ni oni sami ne znaju na što se plaća PDV a ne što ne).

J.. i tako je zavrsil i 2. razred.. koncerti u hrastu subotama, druzenja na placu.. heh.. fale mi ponekad neki ljudi, al jebiga J... doslo ljeto, ja pocela radit s chichi u dadi.. birtija: P.. to je bilo ono, da si zasluzim neke pare, posto mi je vec bil pun k starci i njihovih prigovora na pare.. i tak je to trajalo cijelo ljeto.. mislim, bilo je doro.. svoje pare sam imala, nisam trebala zicat starce.. po jednoj strani im je to odgovaralo, ali po drugoj strani nikak.. ali jebiga.. moja odluka.. fajrunti u dadi su bili najbolji.. ubiti, poslije fajrunta... standardna ekipa.. 2 decka, chichi i ja.. igraliste frulica, dve, tri, cetri, pet: D.. pa rio onak strgani na pohani sir: D.. pa smo se znali zaputiti i do mobenza i formule.. jebiga.. kaj jos ujutro dela osim toga?: D breza prek autobusne: D: D: D... ali ono, tolko bas ocajni nismo bili: P.. pa je stigel i 3. razred... 3. razred nastavila sam raditi.. starci su se slozili.. tak dugo dok imas donekle ok ocijene, moze.... i tak je to trajalo i trajalo.. moji dan je otprilike izgledal ovako: budjenje oko pol 10... kuhanje kave.. motanje frule.. pusenje.. komp.. odlazak na autobus.. pa prije skole frula.. pa veliki odmor - frula.. nastava gotova - 2,3,4,5,6, fruli.. znalo se zalomiti cesto do ponoci.. sjedenje u predzadnjoj klupi.. ma ludilo.. kome ljepse nego meni.. mislim, nis mi nije falilo.. mislim, lazem.. teoretski mi nije nis falilo.. ali se skupljalo dosta toga.. problemi s starcima su se gomilali.. nova godina prosla.. prekinula s deckom (prije spomenula).. ovaj put je bilo gotovo zauvijek.. probali jesmo, nije islo.. jebiga... ali nema veze, sretna sam jako kaj je trajalo.. novo iskustvo u bilo kojem pogledu J.. stigo je i drugi mjesec... mjesec kad sam mislila da bude se cijeli svijet srusil na mene.. sve je poslo krivo.. pamtim taj cetvrtak kad se dogodilo sranje, ko da je jucer bilo.. i dan nakon toga.. cekanje, cekanje, cekanje, cekanje i cekanje.. nikad nisam bila najbolja curica, ali mislim da su to starci najmanje ocekivali od mene.. nema veze.. proslo je i to.. opet novo iskustvo u svakom slucaju.. i novi decko.. svijetla tocka tog mjeseca.. sve se preokrenulo u sekundi, zbog cega sam se dugo dvoumila.. dani su opet prolazili.. neko vrijeme nisam pusila.. ono, spusila si tu i tam.. tek tolko.. a i previse se sranja desilo, i nekad se nije imalo kaj za pusiti.. jebiga.. slijedili su mjeseci puni svadje.. dan za danom, za svaku sitnicu.. trazili smo nes za svadju.. sjebah ja nes, sjebal on nes.. ali nasli neki kompromis, i sve ok dalje.. i tako se kraj 3. razreda brzo priblizaval.. dosel i kraj.. na maturalcu nisam bila.. ne da nisam smjela il nes takvoga.. jednostavno mi se nije dalo iti.. ni moje cure nisu isle.. a uz takvu rasku kakvu imamo, i plan koji smo dobili za maturalac, islo ih je samo 14 ili 15 (od 33)... zalosno ali istinito.. heh, ja sam imala maturalac u bolnici.. na pedijatriji tocnije.. temperatura, cjelodnevno bljuvanje.otisla doktorici, poslala me na hitnu, poslali me na pedijatriju posto nisam imala 18... dobila 2 flase infuzije, i sobu.. pa hvala.. kvragu... tjedan dana sam bila u toj prokletoj bolnici jao kako mrzim bolnice.. najstarija sma bila na odijelu.. tih tjedan dana bilo je uzasno iscrpljujuce za mene.. drugo najstarije dijete imalo je 5 godina.. sobu sam dijelila s 5 godisnjakinjom i 3 godisnjakom..: /.. mislim, neznam.. ali svi bi poludeli da su na mom mjestu bili.. svakodnevno budjenje u 6.. pa oni odurni wci u bolnici i sranje od kreveta.. i plac plac plac plac plac.. i namrgodjene sestre i doktori koji te smatraju djetetom i nece nis reci.. mislim, jesam, dijete sam.. ali pa halloooo.. nisam maloumna.. i znam vec nekog boga.. blah.. kajgot.. doro, dosla iz bolnice.. i pocelo ljeto za mene.. nova poznanstva, prijateljstva.. heh.. ono, fakat drustvo za 5 J.. svakodnevna opijanja, chillanja.. heh.. super mi je bilo ovo ljeto.. definitivno najbolje do sad J.. drago mi je kaj sam upoznala te ljude, jer su fakat svi super J.. i tako je zavrsilo jos jedno ljeto.. preeeebrzo J.. stigo je i 4. razred... 4. razred heh, da da.. tu sam.. maturantica.. zakon.. ali nekak se bojim svega poslije.. ne tolko zbog ostaloga, nego zbog prijateljstva koja sam stekla u te 3 godine.. a neznam.. budemo vidli kaj bude J.. ima jos vremena.. znam samo da su takodjer dani do sad prosli jako brzo.. heh, napunih 18.. sad si mogu i cigarete kupit bez da me gnjave: P.. heh.. najveca zelja koju sam htjela za 18 rodjendan, ispunila se.. i rekla sam da necu nis vise od toga..

Nai me, do po čet ka ovog mje se ca po gi nu lo je 32 oso be ma nje ne go la ni, što je sma nje nje od 18,7 po sto.

Onda sma malo pricala sa frendom jednim od bratica i poljubio me.... maknula sam se, jer ipak ne volim sjediti na dvije stolice, ali me zvao u nedjelu, kao da me cuje malo... zgodan je, bogme je.. ali opet... neka bude u rezervi, hehhehe..

Govore jedno, misle drugo mnogi ljudi koje znamo zapravo ne znamo jer pred nama glume. u jednoj situaciji su onakvi kakve ih znamo, a u drugoj totalno suprotno. stoji mnogo takvih ljudi imaju neke ljude pored sebe cisto iz obaveze ili navike, ili nekih sebicnih interesa? cak moza nijedno od toga... a zapravo se ponasamo prema toj osobi sasvim susretljivo, prijateljski raspolozeni i kao da sve stima. ne znam zasto mi se cini u zadnje vrijeme, kada gledam neke ljude, kao da svatko sa sobom vuce nekoga tko mu bas nije najdrazi. prica mu price koje mu se ne da pricati. forsa osmijeh i pretvara se. nekako kad vidim jedno drustvo, tocno osjetim tko je s kim kakav, ciji je osmijeh iskren, koga se ne voli, a koga se skriveno ismijava. nekada nisam ni obracala pozornost na to.... sto vise ljudi upoznas, shvatis sve vise stvari.. shvatis kakvi ljudi mogu biti... na prvi pogled izgledaju ludo, zanimljivo, super za zabavu al kada malo bolje razmislis, shvatis da ti ljudi nisi oni s kakvim zelis provest zivot, zbliziti se i postat nerazdvojan. previse smo okruzeni dvolicnim ljudima... koji mozda nisu svjesni toga... te velike mane.. ili mozda su svjesni te sve to rade svjesno... meni se gadi dvolicnost, a sama sebe ponekad uhvatim u takvom ponasanju. mozda ce neki shvatiti zasto ova tema posta, mozda neki ne nije bitno, glavno da sma ju napisala cujemo se uskoro s nekom drugom temom voli vas vasa Vanna:)

Priznanje HTZ-a, kako su nam sami kazali, sma-traju svojom nagradom za životno djelo. Nisam nikada hvalila sebe, ali moram priznati da mi puno znači ovo priznanje, zbog truda kojeg smo ulagali desetljećima i kojeg još ulažemo, ispričala nam je 74 - godišnja Grazia, dok njen suprug Jure objašnjava da Villa Grazia već dugi niz godina ima svoje stalne goste, uglavnom iz Njemačke ili Austrije od kojih se neki neprestano vraćaju već preko 30 godina. Danas nam dolaze i stari gosti a i njihova djeca.

sviđa mi se tvoj tekst. 13 godina sam trenirala streljaštvo, bila sam u reprezentaciji RH, bila sma perspektivan strijelac i iskreno mogu reći da volim oruzje ali isto tako mogu reći da sam odustala od aktivnog bavljenja istim upravo iz razloga jer od bavljenja streljaštvom nemogu živjeti, iako sam bila dobra, osvojila brdo medalja za svoj grad i državu grad niti država za mene nije izdvojila ništa ostali sportaši velikih sportova dobivali su stipendiju, ja nisam, jer se za mene (iz malog sporta) nije imalo novaca. i stoga jako cijenim Snješkin uspjeh jer znam što je sve prošla i zelim joj da ima još puno uspjeha i ne samo njoj nego svima iz malih sportova zelim da budu uporni i dokazu da vrijede više pozz iz zadra

Mario Kos, Petar Trboglav Breko i Igor Murić, stručnjaci Energy Plus-a, sudjelovali su u Nord Hessenu u Njemačkoj na stručnoj edukaciji za rad na inverterima i ostalim uređajima SMA, najvećeg svjetskog proizvođača invertera.

Ovo stručno usavršavanje nastavak je edukacije od prije 4 godine, a sudionici su školovanjem zaslužili osobni identifikacijski broj koji im omogućuje programiranje i mijenjanje ključnih parametara u uređajima proizvođača SMA.

eeeeh moji drugovi panicari, eo pridruzuje vam se jos jedna panicarka naime bolujemo od ove bolesti već tri i pol godine... simptomi isti kao u vas sviju panicara, stah, vetoglavica, gusenje, nedostatk zraka, znači jenom rijecju uzas pila sma seroxat bilo mi je nekih na pocetku godinu dana dobro, radila sam, druzila se, izlazila, sve po starom - a onda pffff sve ispocetka. već dvije godine sjedim kuci eventualno odem kod kolegice al striktno kod nje doma, odem li bilo gdje drugo, pri samoj pomisli pozdravi me panika i nastavi se sa mnom druzit cijelo skoro vrijeme otsutstva od kuce.isla sam dalje lijecniku povecavao mi je doze seroxata, mjenjao terapiju, starcitin, velafx al uzalud... stanje je s jeseni bivalo sve gore, ljeto se nekako i pretpi. svaki dan se probudim s istim pitanjem - gdje sad? koji je izlaz iz ovog uzasa? kako cu u buducnosti se brinuti za sebe kad nisam sposobna kavu popiti u kaficu? hoce li me moj dragi ostaviti kad me otkrije ili kad se ne mognem vise nositi s tim pa mu kažem? hocu li izgubiti drustvo? hocu li ikad moc bilo sta raditi? hoću li ikad moc dat onih par ispita koje sam ostavila na dan kad mi se zivot preokrenuo?

draga... ni jedna od nas wannabe ne može tek tako reći da odustaje... bila sam u tvojoj situaciji... imala sma 25 kad smo počeli... gin mi je uporno govorila da sam mlada... imam dijagnozu PCOSa i cikluse i do 100 dana... rekli su mi opusti se doći će... i nije... kad sam saznala da je žena mm-ovoh vjenčanog kuma ostala T iz prvog puta plakala sa cili dan... nisam znala za sebe.. mrzila sam sve trudnice... bila sam u potpunosti okupirana scenarijima u kojiima umirem sama bez djece... ukratko bila sam luda...: zubo: važno je samo da znaš da uvijek postoji razlog zašto nisi trudna... promijeni gina ili otiđi u privatnika koji je specjalist. ugovori pretrage.. okupiraj glavu stvarima koje te mogu približiti cilju. raščisti imaš li PCOS ili ne. samo probaj uhvatiti kontrolu nad problemom. saznaj sve do u detalj. gineklozima govori da ćeš na umjetnu da ti daju sve pretrage koje treba. možda koja upali... meni je kao i Lotusici HSG bio čaroban iako je nalaz bio uredan...

Gledam povijest turnira, kojeg sma jedino gledao 2002 u punatu, i zapamtio smao Lakos Nikolete, a sada vidim da igrale i Darja Kapš, te znamenita Rumunjka Bogza, obje tada nisam poznavao pa ček i neka Hrvatice, imena Andrea, a znakovitog prezimena, Pahor

Sjetio sam se da se u ladici nalazi jedna poluprazna bilježnica u kojoj sma pisao svoje pjesme.

Ja sam obukla pelerinu jer sma se sjetila da se moramo javiti glavnim prefektima.

moj prvi parfem bio je Tresor..... dobila sam ga od Maše za Božić... ahhhh uspomene.... a sad je izašao novi.... već sma bila u parfumeriji i šnjofkala ga.... cure, odlično miriši a puder.... da mi se dočepati jednoga.... Božić = bankrot... i morat će čekati... ali ima nade, možda osvojim paket:))) (uvijek optimista)... ma koja god da osvoji ovaj paket bit će zadovoljna.... zato cure sretno svima.... a nešto malo više meni;))))) pozzzzz

Sma tramo da je sada pravi moment za izri canje rečene inicijative.

Rad u vre menu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućega dana sma tra se noćnim radom.

Evo, danas mi je bilo skroz okej s mlijekom i mizlima, a poslije sma pojela bananu - ako koga zanima.

da, kvare se... kod mene ja ovakva situacija, imam imaca 24 ' starog 13 mj. (što je dosta bitan detalj: () kojem je čim sam ga dofurao doma riknuo dvd, popravljeno... onda se miš jednostavno zaglavio??, zamjenjeno... nakon toga sljedi godinu dana sreće... taman negdje oko isteka jamstva počinje godinama otvarat programe, vrtit, mrznut se, nehtjet se zgasit, upalit, itd... 3 dana u target modu čupam stvari s njega, uspjevam, sve zbrišem i majstor proradi... nastavim sljakat kao nije niš (i radio je on neko vrijeme oke), kao bad fileovi su bili to neki, tješim se ali jasno ista stvar, reinsaliram sistem)... isto. e sad, obožavam ja njega i dalje, slaviću i dalje dan kada sma bacio windoze al ono, i nije baš neka super sreća...