bacih: kutijicu od paperclipsa iliti spajalica koju sam jucher kupila cimerici na trgu (jer sam kod sca zaboravila) pa smo ih danas " pretochili " u drugu kutijicu (u kojoj su nekad stajale tablete za nokte kosu a danas, jeli, spajalice kako i kaze natpis na njoj " d spajalice ") pa smo ovu origigi bacili u smeche... bookmark od eurokaza (iako od vrlo nekvalitetnog papira pa bash i za bookmark nije prikladan ali ima takav oblik)... nisam josh na nichemu bila, ali imam program veliki pa cu se po njemu ravnat... cijene mi bash i ne idu na ruku ali kontam na pomoch " odozgo " pomochu koje sam i proshle godine upala na one akrobate iz australije... kad se samo sjetim. wild a ja sam zakrzljala od ovog sjedenja ispred kompa, sjedenja dok chitam, da ne kazem uchim (jer mi je to trenutno glavna aktivnost, jeli), dok jedem... ono fizichka aktivnost o bodova: (ali cu na ljeto plivati plivati... do ove godine sam bar imala tzk, sad na 3 oj vishe ni toga nema, al zato cu se upisat na neki pilates ili krenuti na squash ili neshto sl. pa cu izvodit trikove kao australijanci s pochetka priche (yeah, right:) josh jedan karton od pizze tonno kako kaze u letku pizzerije xx, da ne reklamiramo... i par okrajaka u njoj (to si ja kao uvijek pustim za kasnije, a onda mi samo tijesto nije ukusno pa ih bacim) potrvda o slanju brzojava dana 12.02. u 16:50 koju sam neznamzashto sachuvala... to mi je bilo prvo slanje brzojava u zivotu pa sam valjda htjela neshto da se sjecham tog povijesnog trenutka (skuzili ste do sad da sam slaba na sitnice). mislim da je to bila uplata za radiojonicu u mochvari koju nisam platila tamo njima nego u poshti pa sam im to slala kao dokaz. papirni bon za simpu od 200 kn koji mi je pljunuo bankomat na cvjetnom po onoj najvechoj kishurini. mislim da mi je to bio prvi put da sam kupila bon od 200 kn. onaj od 100 sam kupovala dok sam josh bila doma, a otkad sam na faxu pedesetka je dovoljna:) a razlog zashto sam sad kupila ovaj od 200 vjerojatno znaju simpa korisnici - jer ti daruju josh 73 kune na rachun. meni dovoljno:) sad ce zlobnici, medju kojima sam i ja, rech da da su to podmukle metode za povechavanje potreoshnje i sl. al ja sam samoj sebi obechala da cu 2 put promislit prije svakog slanja poruke i da cu od sad kad se napijem mob pustit doma

kratko javljanje s rimskog aerodroma prije polijetanja, kao posljedica 1. rupe ozmedju letova u trajanju od par sati 2. dosade 3. besplatnog neta (a mozda i zbog 4. blog addiction-a:) i umjesto smecha samo 2 zanimljivosti - jedini koshevi za smeche koje sam ovdje uspjela pronachi nalaze se u wc-ima. sva srecha da njih ima na svakom kutku, ali inache... mislim taj 9.11. je stvarno unio neke pomalo apsurdne novine. na tipkovnici ovdje imaju ready made smajlove, na jednoj tipkici. evo vvam ih par: -): -): -): -) inache ne volim te s nosom, al ajte... (a vama svjetskim putnicima koji ste to vech otkrili - ne zamjerite mojoj prostoj dushici:) i... kad si u rimu - ponashaj se ko rimljanin:) 119,482 latte di aluminio vengono reciclate in tutto il mondo ogni minuto.

(oprostite na ponovljenom radioheadu, chak i istoj pjesmi, ali... ovo je moj blog i mogu radit shta god hocu:) dodjoh s jaruna, ne bijah doma (od 11 am), lista je duga... a na telki onaj glupi " I see dead people ".... onda, sad sam bash u smeche bacila omot kartonski u koji mi su mi bile omotane mrezhcije koje se stave u tush i lavandin da se odvod ne zachepi... stvarno ne znam kako to krache objasniti, tj. koje je pravo ime tim stvarcchicama (nije znao ni salesman btw) al znate na shta mislim... bacila sam i izvadak, tj. izvadka dva... jedan iz banke (na kojem je pisalo moje very satisfing stanje na rachunu... yiha) i jedan s faxa (na kojem je pisalo moje satisfaing/not very/stanje ocjena; al za stipendiju ce dostajati)... bacih i par zvakacha, ali to se svaki dan desi... tako da njih vishe necu spominjati (kao uostalom ni otpatke iz menze, niti stapiche za ushi koje usam i bacam every day) vjerujem da je tu bila i jedna boca vina, ubijena na putu za jarun, a posho pivo ne volim tamo sam ostala zedna... flaster, da, flaster sam bacila... kao DJECHJI je, a na njemu redom: pomfri (t), kompjuter, coca-cola, hot dog... mislim, to je za onu glupu amerikansku djechicu kojima je to zivot, necu da takav style pojede i nas balkance... neka im nacrtaju ljuljachku, psa i loptu, to je djecu, a ne odmah in na konzumerizam naviknut... ma da, da, znam, u tome i je trik, on malena ih na tu maniju natjerat, da se osjecha depresivno ako ne kupi barem neshto (ali bilo shta) svaki dan... pravi shareni artikal... sad sam mad jer sam propustila " vojceka " a reprize hvalabogu nema, jer to nije neka glupa sapunica pa da ce ju reprizirat, tako da idem sad ubit ovog leptira shta mi tu leti pa da i njega mogu baciti u smeche i ichi mirno spavati...

ochete vjerovat da sam u zadnja dva dana, u kojima sam bila doma sve skupa 12 ak sati na spavanju samo, bacila samo: - 1 one way karta za brod zvani danica koji sam btw vozila u vishe prilika, a veeeliki je koji vozi na obliznji otok (fratarski, za one koji se kuze). dodje 8 kn (svake godine ide za 2 kn gore), vozi 10 ak minuta, a tamo - heaven on earth. platila sam samo jedan smjer, jer sam za natrag rekla liku _meni je mama platila_ i pokazala na drugu stranu broda ono, to nam je uvijek bila oaza mira. svako ljeto idemo gore bar na 1 noch. a tamo sam pochela josh ko klinka kampirat sa izvidjachima (moje prvo pijanstvo:) i otad smo jedno 5 slijedechih godina bili gore tjedandva. otok je ful mali, ali ima mjesta za sve - cheshke ronioce, slovenske difovce, strane izvidjache, pulezanske obitelji, razularenu mladez. i svi se savrsheno slazu:) brod ide svakih sat vremena 8 - 22 u sezoni, tako da starci, shto je nekad bilo iznimno vazno, ne mogu dochi u surprise posjetu nakon 10 h. jucher sam bila samo na kupanjcu napolitankama pljugama gore, a danas idem na nochenje. a taj otok 100 godina isti, i sad bi ja tu mogla cijelu sagu pisat o njemu - o skakanju sa 15 ak metasrke stijene (te mjere mi nikad nisu ishle, al mislim da je tu negdje), vatrogasnim ophodnjama, skakanjima s mola u robi za belgijancima, mahnitom tipu sa sjekirom, smaku svijeta, nochnim naked kupanjima pod normalno, vozenju barkice i murji, pashti u 4 AM... i jucher sam htjela baciti cijelu arenu u smeche. ali to se ne moze: (ma da ste samo vidjeli koliko rulje je doshlo na moora. nikad tako, otkad sam ja na svijetu, a pricha se da ni u titovo doba nije bilo toliko svijeta. ja imam akreditaciju pa sam se sjela ko chovjek na stolicu, dok je moja ekipa ostala na travi: P a film me malo razocharao, napravljen bash za amere, malo ponavlja spike iz bowling 4 columbine i ono shta je vech u _stupid whitem en_ rekao, i nekako je 100 stvari uturao unutra pa nije bash neshto upechatljivo napravio. al, ok, barem su se ljudi zaintrigirali, valjda ce se malo sad protresti, muchnut glavom, ne ko ona britney shta kaze u filmu " I trust my president ". a koji to bilde, ono, i to sve njihovo, mislim, sve je to blize nego shto se chini, jer nachin na koji se oni igraju sa svijetom, mislim, ko da su sami, ma boli njih q za sve, dok ima nafte ima i ekipe i njima je dobro, a nama pushtaju filmiche na TVu da nas zabavljaju. i daju nam da pijemo >

Eurovizija je Smeche-Trash.Tutic, Huljic I Dujmic su najveci Trash Hrvatski kompozitori 21 stoljeca.Prema tome dajte im sansu.

ovaj blog zapravo i nije moj blog. to je blog mojeg kosha za smeche, ali poshto on ne zna pisati, zamolio me da ga ja pishem za njega. jako je htio otvoriti blog tako da sam mu odluchila pomochi ali samo pod uvjetom da i ja tu i tamo ubacim koji svoji komentar. tako mi on sad diktira a ja zapisujem, a ono shto on ne zna jest da ja pishem u prvom licu, ali ne iz njegove, nego iz svoje perspektive, tako da to opet ispada moj blog. izgubili ste se? nevermind. poshto je sve shto se dogadja u zivotu mojeg (a vjerujem i vashih kosheva) to da netko baci neshto u njih, blog ce se uglavnom sastojati od opisivanja dnevnih otpadaka, daily garbagea... inache, ja sam oduvijek vjerovala da smeche neke osobe puno govori o njoj, tako da usput mozda neshto saznate i o meni, daktilografkinji. danas je josh rano, 2 pm, a budna sam tek 4 sata, i iako kosh radi 0 - 24, nisam ga josh previshe nahranila. tu je samo jedna zadnja rola wc papira, tj. onaj karton koji ostane kad potroshish sav papir. bio je to neki uzasni breska flavoured papir od kojeg nam je cijeli stan smrdio. zapravo, kad malo bolje razmislim, mozda je i dobro doshao da neutralizira smrad iz frizidera (mislim da su uzrochnik jagode, ali ne usudim se previshe kopati). bilo kako bilo, ovaj je put na meni red za wc papir, tako da sam ja kupila neki obichni, bijeli, mekani i bez mirisa. da, i josh jedan omot od napolitanki je unutra. one narandzaste koje na kiosku u kvartu dodju 5 kn, a u duchanu vjerovatno jeftinije. ali duchan u jedanaest navecher ne radi. ni nedjeljom, je li. damn one su mi inache bile jucherashnja vechera, zajedn sa juicy fruits sokom kojeg sam josh jucher, nakon shto sam ga spljoshtila bacila... i to je to... pretty lousy zapravo, ali takav je dan i guess... ah, da, za kraj, poshto je kosh vrlo ekoloshki osvijeshten inzistira da na kraju svakog bloga navedem po jedan fact vezan uz odlaganje otpada, smeche opchenito, shtednju energije, ochuvanje okolisha, ekologiju i to, pa da se i vi malo osvjestite... pa evo ga (ne zamjerite shto je na engleskom, ali globalizacija je gadna stvar):

subota je preskochena zbog radi nedostatka vremena. tokom tog vremena u kojem mi je nedostajalo vremena bachene su slijedeche items: - jedan omot od hrenofki (bez ovitka) kako je istaknuto na istome. i (bez sira) shto nije istaknuto na omotu. a jednom, kad su se te sa sirom tek pojavile, kupili smo ih bez da smo skuzili da imaju sir. i sad ih mi nabacimo u vodu, 5 minuta, cap na tanjur i kao ja prerezem jednu i vidim neshto bjesno izlazi iz nje. i kao tati - ma shta im je prosho rok trajanja? vadi omot iz smecha, ne, sve ok. kao, pa mozda im je to samo mast. mozda je samo ta jedna u kurcu, razrezem drugu, opet isto. i, kao, shta chemo, ochemo jest, nechemo, i onda ja skuzim na omotu onako malim slovima napisano " novo sa sirom ". al ove shta sam jela proteklih dana su bile bez sira. i puris, uvijek jedem samo puris hrenovke, nije neki lokalpartiotizam, nego chisto su mi one najbolje. i dobar mi je ful novi dizajn. a, ne znam zashto, jucher si neshto kontam, i kao pitam cimku - ma ko zna zashto se zovu puris? a ona meni - pa PURan IStra. a ja " a, ok ". - jucher sam bacila u smeche jednu zutu vrechicu i u njoj jedne zute rukavice (za prat podove, wc i to), jednu spuzvicu i jednu chetku. sve te stvari bile su potpuno funkcionalne, neke chak i nove, i sluzile bi josh bar par mjeseci (a chetka i godinama) bez beda.

jednom mi je netko napisao da mi se ne dogodi da pochnem bacat stvari samo zato da bi imala o chemu pisati... ali, evo, kad sam doma me uvijek uhvati trash kriza, odnosno kao imam ful malo otpada, ali onda, bash da bi imala o chemu pisati, krenem u raskrchivanje svoj sobe, shto je zapravo ful pozitivno jer se rijeshim masu bespotrebnih stvari. zato mi je ovaj blog ful koristan, jer se natjeram ochistiti te godinama nagomilavane gluposti. (mogla bi nabacit i neki blog o faxu, pa da se natjeram da ga chesche posjechujem da bi imala o chemu pisat:) zadnji put je ormar bio na redu (tj. jedan njegov dio). jucher navecher me uhvatilo da idem kopat po ladicama. evo shto se svo do jucher nalazilo u top drawer od mog ' radnog ' (ne sjecham se kad je zadnji put sluzio toj svrsi) stola:/one dnevne novine iz motovuna, skoro svi ' brojevi ' zadnje 3 godine... zadrzala sam one pochetne, od prije prvog dana, na kojima je cjelopkupni porgram tako da se mogu sjetit koje sam filmove gledala, i koje sam bendove slushala... ostale sam hitila u smeche. a mozda ce jednog dana vrijediti, ali... mozda i ne:)/debeli ' bilten ' NYFA (new york film academy) koji mi shalju svake godine jer sam jednom fill-ala neki form na webu da mi poshalju. i s tim dobijem uvijek i neki cd za upoznavanje sa shkolom, kao da vidim kako se radi i te spike. i mejlove konstantno dobivam o ' open day ' u i upisnim rokovima i sl. yeah right da cu ich. ali lijepo od njih shta mi to shalju all the way u cro fuckin atiu/reklamne knjizice od nike-a i art-a. uvijek sam, u mladosti:), bila slaba na te spikice, i uvijek bi po svim duchanima i kafichima kupila te flajere, novine, razglednice i sl. bolesti. i sobe (i tu i u zgu) su mi pune toga jer ce mi kao, mozda, jednom zatrebati? onda se malo po malo toga rjeshavam. da mi lakshe padne:)/knjizica ' europska unija u 10 koraka '. mislim da sam to dobila na nekom seminaru na kojem sam bila josh u srednjoj, u labinu, kao ' shkola demokracije ' ili ' demokracija mladih ' ili tako neshto. sjecham se samo nekih dechki iz shvedske i vina i ribe na nekom brodu prema nekom otoku:) i, da, nikad ju nisam prochitala./i onda josh masu tih flajera nakupljenih tamo. neki datiraju chak iz ' 01. katkad zbilja plashim samu sebe. koshtica od breskve, puno, puno kora od smokava (GUSHT), kosti od neke white ribe (ko zna da li se one diskriminiraju na temelju boje koze?), jedna strgana rizla i filter. nije ekoloshka ali je zabrinjavajucha glede sudbine ljudske:

/ franci blashkovich i gori ussi winnetou/o, da... malo sam bila out dva dana. prvi dan - feshta kod mene, drugi dan - feshta kod ade. danas, trechi dan - feshta u ksi... sutra odmor. to je bio party intro, chisto da vam bude jasna ova kolichina tj. svrha svog smecha koje cu sada navesti... a vjerojatno cu ga dobar dio i zaboraviti: plastichnih chasa (shto praznih, shto s chikovima, vinom ili kojimgod drugim alkoholom) 120 valjda... komad kaktusa koji je netko uspio prebaciti 10 ak metara bez da se nabode... boca od piva 10 ak ako se dobro sjecham, boca od vina se ne sjecham koliko kao ni kartona od sokova i kole itd. praznih onih stvari u kojima stoje rizle i rolice... onda slijedechi dan, kad je svih 70 ljudi koji su se u moju chast (not-my-birthday) opijali i prichali, o da, otishlo, je li, onda smo ja i cimerica, nakon pojedena 2 moussea (i bachene posudice od istih) ochistile svih 85 kvadrata minus dvije sobe koje nas josh chekaju... e onda smo bacile i sve te krpe, i vode... da li se to broji? pa, da, I guess... vode crne prljave zagadjene odvratne gadno gadno fuj. zachudo - NISMO bacili pashtu koju je netko kuhao oko 2 am, pashtu s tunjevinom jogurtom tabascom i chillijem... pojeli su, da. kao i pti ber sa zimskom. i tu stajem. neki pametiniji su naruchili chevape od kojih je jedna polovica ostala na stubishtu shto je izazvalo burnu reakcije bakice s gornjeg kata... tek ujutro ofkors - kaj taj drekec radi tu na shtengama? uslijedilo je zbunjeno objashnjavanje da moji prijatelji nisu zivotinje i da se zasigurno nitko od njih nije posrao po jebenim stepenicama, a da su zivotninje (zec zamorac i machka koje imam u ovom novom stanu) u egzilu zbogradi partija te da to govno stoga nije nashe. onda sam se sjetila da je to zapravo sigurno chevap, bila u pravu te ga se laganim potezom rijeshila... zachudo razbijena je tek jedna ali predivna shalica smedja s bubamarama iz kompleta i netko ju je bacio i bio pizda i ne rekao da ju je razbio i bacio. ako si ti taj netko - znaj da se jebeno jako ljutimo na tebe pizdo jedna i da chesh platit to bacheno je masu masu shugatutto iliti " ruchnika za kuhinju " shto je vjerujem hrvatski prijevod. to ono kad vam se neshto prolije pa s time obrishete a da nije krpa nego kao vechi toaletni papir pa ga odmah bacite u smeche... chikova puno u chashama shto sam vech spomenula, po podu i po pepeljarama... to je valjda to.

A-hA bila sam jutros na jednom mjestu gdje bjeshe mnogo, mnogo smecha - HRELICH. mislim, znam da je to sajam, da se prodaje second hand roba i te spike, al dobro je reko jedan lik kojeg sam chula u prolazu " bacite neshto u smeche - drugi dan chete to sigurno nach ovdje ". a isto vrijedi i za stolen goods. ishla sam kao trazit bajk (frend ga je kupio na istom mjestu za 30 kn a vozi i normalan je/ne frend, nego bajk:). ali sve koje sam ja naishla su bili min. 200 kn. i onako - bez kochnica, izlizane gume, vareni i sl. sad cu probat nabavit neku isto iz druge ruke preko nekih kanala pa onda ako ne nadjem nish - kupujem novi. uglavnom, ovo bjeshe moj prvi posjet tom toliko puta opjevanom hrelichu i, onom ful sam se iznenadila masama i masama ljudi na koje sam naishla tamo. i totalno neki drugi svijet, barem za mene. a ima svega - vatrogasnih aparata, motora, sjekira, kljuchanica, shtekera, ajvara, tampona (da, tampona?), lutki, stripova, plocha, tipkovnica, osiguracha, kaucha, ' lacha (1 komad = 5 kuna), majci, bokserica, charapa, stupicha, cedeja (uglavnom joksimovish i slichne face), bushilice i pile, bogorodice, knjiga, skuteri, retrovizori (i opchenito ostali djelovi od auta za koje nisam ni znala da postoje)... sad se vishe nit ne mogu sjetit svega, trebala sam zapisivat... i janjetina u 8 ujutro:) a jucher bacih staklenih chasha i omota onih prozirnih za sendviche k ' o nikad u zivotu. i ti sendvichi koje sam jela i ta voda koju sam cugala su otprilike bili sve shta sam jela all day long (pashta bolonjez na savi za vecheru)... bila ja opet u svojoj ulozi statista. prvi put na snimanju reklmae. pitate se kako to izgleda za nas, statiste? od 7 do 18 stajati/sjediti i prichati s kolegama statistima ili chitati knjigu ili slushati discman uz povremene odlaske do duchana ili wca i sve to za 150 kn. u tih 11 sati snimljeno je sve skupa 4 scene od kojih smo mi bili u 2 (neki u 1, neki ni u jednoj). ostatak vremena, kao shto rekoh, sjedish, prichash... lovely al ipak se malo umorish:) mislim, meni je to super, vidjet kako to izlgleda na setu, te face manekenke i rezisere, filmski crew, ekipu iz reklamen agencije - bash skuzish ' ko je ' ko. i kolko je to sve skupa zapravo masu posla i vremena. i uvijek budu ineresting ljudi, jednodnevna prijateljstva tzv. zaradish. pa di ' sh bolje. eto i zashto ovakav naslov danas - jer je zivot razlichit i lijep dovoljno mi je da se sjetim ova dva dana u svom zivotu. tako obichni, ali tako... lifeful. sharenilo ljudi, misli, stvari... (nisam zaljubljena, ne pa da mi je sve wonderful:) i zato no sikiriki no no

eto ga, poshto sam jucherashnji dan preskochila a on je, barem iz perspektive ovog bloga, bio mnogo zanimljiviji od danashnjeg, onda cu izlistat jucherashnje smeche danashnju bocu vode (1 l, jer sam ju cugala proteklih par dana:) i omot napolitanki (dvostruke; jucherashnja vechera, da ne budu uvijek domachice, ali netko ih je predugo pustio da se peku jer su ful zgorene): tako, jucher je po mnogochemu bio revolucinoran dan za mene - shishala sam se i bila u shoppingu. te dvije aktivnosti inache su meni mnogo omrazene i pokushavam ih izbjegavati, al kad je kriza je kriza. tako da je u smechu (al ne u mojem nego onom u frizerskom) zavrshilo mnogo mnogo moje kose. bash se kontam, ovo mi je mozda trechi put u zivotu da sam bash ful ful zadovoljna s frizurom, zato se niti ne volim shishat. sad je proshlo, mislim, jedno 2 mjeseca od zadnjeg shishanja, a najduze sam izdrzala (doslovno, jer su prigovori mojih bliznjih bili nepodnoshljivi:) godinu dana bez frizera. koja ushteda, a:) to je kad sam bila na 0.07 (bond, jasna bond:) oshishana, to mi je bilo nevjerojatno osvjezenje u zivotu. i uvijek tako kad se oshisham si razmishljam o tom odnosu onog shto smo vani i onog shto smo unutra, jerbo, ja sam uvijek ista osoba. mislim, to mi je sve smijeshno i meni samoj, kad jedan dan (prekjucher npr.) izgledam kao mala klinkica, mamino dijete a vech slijedechi (kao danas) kao neka samosvjesna odrasla blabla-da-si-ne-laskam cura... da, nechu vishe o tome, al recimo samo da to na shto lichish ipak uvjetuje to shto durgi misle o tome. ma to svi znamo, a ja to znam i iz onih pogleda koji su bili upzchivani chelavoj meni. ali, tad sam josh bila u puli, zg je ipak, u nekim dijelovima, urabaniji:) mislim, talo glupe predrasude ili kako-da-to-nazovem. a mozda opet postoji neki vanjski izgled koji najbolje odrazava nas kao takve. ma bulaznim, bulaznim... onda, kupila sam si, jerbo idem u portugal, mali portugalski phrase book, u profilu, a kako je pocheo sajam, dobila sam i onaj popust od 25 %, a u smechu je zavrshio rachun na kojem je to sve bilo izlistano. malo mi djeluje prazno taj MEGAstore, josh mi fali onaj domachi dooh, kakav booksa ima, ali, bude (fuj, fuj:) se razvio. i 2 rachuna isto iz 2 duchana u kojima sam kupila 2 majice za ljeto sve ono shto bude zakacheno kad kupite neku novu robu, one markice i to, sa uputama za pranje (meni uvijek mistichne:). stvarno vishe nisam imala shta bacit na sebe, pa sam skupila cimericu frendicu da me prate u shopping. uvijek me ubije ta sloboda izbora zbog koje smo nekada ishli u trst/ili mozda zbog cijena? hmm /, ono, ja tako neodluchna kakva jesam umrem svaki put, i zato mrzim ich u shopping... dajte mi 3 majice da biram i ja sretna:) jus kiddin, znam da sam ja tu sama smotana i da se prema tome odnosim kao da je to sad ne-znam-kakav-dogadjaj kupit majicu, ali ja opchenito ne znam shta hocu pa bih ja sve. a sad si moram josh i gachica i charapa i kupachi novi kupit (sva srecha da inzistiram na donjem dijelu u obliku hlachica jerbo bi inahce umrla). aaaaa i nije mi neki gusht da roba sve skupa, ono, jednostavno nemam zivaca i stalno se mislim kako sam tako potrosheno vrijeme mogla nekako pametnije iskoristit.

dakle, uzivam zivot, dva predivna tjedna u ovoj najzapadnijoj kontinentalnoj europskoj zemljici. vidjela/dozivjela svashta, upoznala mase i mase ljudi, plesala, pila, divila se, prichala, ludovala... hrvaCki sam skoro zaboravila, zato i pishem blog, jer se pricha neki mixture englesko-portugalsko-talijansko-shpanjolskog. ja i frend turchin patimo:) sad bi najradje namljena sve svoje dozivljaje i to bi trajalo i trajalo, ali ostajem dosljedna (evo, vishe ne znam jel se pishe sa i ili bez?) i navest cu samo smeche. a ima ga puno i od svega pomalo... pa chega se sjetim... u kampu sve kuhamo sami i zachudo ispada dobro. tako sam danas npr. bacila masu koze i kosti od bakalara (nacionalno jelo, jedu ga na 100 nachina), koru od krumpira, pisove pomidora i salate, par trulih pomidora (pochela im je rasti brada kako smo to pjesnichki opisali:). dnevno, navecher obichno ubijemo 1 do 2 boce porta pomochu raznih igrica (znate ono, ' ko pogrijeshi mora piti), pa kora i koshtica od lubenica (jedem masu puta vishe vocha nego doma), a bila je tu i jedna sangrija night (pogadjajte - koshtice od breskve, jabuke, lubenica i ostale frutte). omote od keksa, boce ulja, octa, shibice, tegle djema, vrechice chipsa, boce snappya (portugalska kola) i ne brojimo. baca se i puno papira uglavnom korishtenog za crtanje, ili pisanje stranih rijechi (ovaj pojam ovdje postaje vrlo relativan), rijechi pjesama ili za rjeshavanje mind igrica kojima se isto bavimo. hm, blog zvuchi glupo, rastrgan je i ne docharava pravu atmosferu... al nema veze, barem sam malo vjezbala hrvatski (aha:)

1 kutijica od plidenta zubne paste. jeeeeeeee. ona s microgranulama. ove se zapravo bash i ne osjete, ali " pamtim to kao da je bilo danas " kad sam prvi put probala tu pastu s tim zrncima. kewl isto kao i one zhvakache shta vam pucketaju u ustima. gusht 1 kutija od harmonija kokos keksa. obozavam te kekse. mada su kao fancy jer ih ima, koliko, 14 u kutiji, al za vecheru mi je svejedno dovoljno. al to si priushtim ful rijetko... par papira koje sam printala kod brata, neki esej, a koji su ispali nahereni (zisku?) pa smo ih bacili u smeche... a s tim printerima, nama ovaj ne radi, tj. nema cartridgea, a lijene smo ih kupit pa se shtekamo drugdje. 1 flaster na neke patkice, zuti, bash slatki, pravi djechji kojeg nechu rech di sam nashla jerbo bi te me " ukorili " (ne dolazi mi druga rijech sada). bio zalijepljen na vanjkoj strani mojeg lista lijeve noge (ha, koji struchan opis:) a gdje mi je pochela jucher techi krv iz dvije tochkice/ovo nije reklama za istoimeni klub:)/nakon depiliranja. to mi se inache nikad ne deshava, i sjecham se jednom kad smo bili na kampiranju i frendica izadje iz tusha, - osjetljivi nemojte ovo chitat:) - noge sve krvave, i kao " pa meni uvijek tako bude kad se depkam ".... uglavnom, zadnjih par puta se i ja oshtetim tako: (a nije do zileta jer uvijek usam isti (mislim marku, ne doslovno isti komad:) a boh... neki praprastari jutarnji, od 25.5.2004. - toliko o nashoj urednosti:). koji nam stoji vech tu tih mjesec i par dana i danas sam napokon smogla snage baciti ga. malo o 25.5. - bio je to utorak, i jutarnji je uz sebe prodavao i knjigu grahama greena _mirni amerikanac_ (nisam chitala, ni gledala film) te besplatni prilog auto. donosimo najvaznije vijesti: zlatko marich kupio ferrari za 400000 eura (na naslovnici), velichanima iz slavina izlaze golemi crvi slika od crva (jadni ljudi, mislim, oni koji su vidjeli tu sliku. jus kiddin:), zhivko kustich raspravlja o tome da li se jesus smatrao bogom (oprostite na malim slovima, ali niti za takve lichnosti ne radim iznimke), a zbog radova na niskonaponskoj mrezi struje nisu imali od 8 do 16 dunavska, pericheva, trstenichka, rosandicheva i bashtijanova od 42 do 48. eto, sad vam je lakshe, jelda:)

/ beck/evo pet mene nakon mnogo godina:) uglavom sam se u ovom proteklom periodu bavila 1. pisanjem i 2. jedenjem. tako da se i moj garbage svodi uglavnom na to: hrpa hrpa papira ispisanih ili isprintanih vishe i manje suvislim i nesuvislim slovima, rechenicama, pasusima, natuknicama... neke zapishem u krevetu pre spavanja, neke prije ustajanja, neke dok chitam knjigu ili sam na predavanju, ili gledam film, ili sam samo u tramvaju ili pricham s frendom-com... ostalo smeche se odnosi na ono shta jedem - kutija choco krispiesa (one od kelloggsa ili kako se to pishe, shta imaju majmuna na prednjoj " stranici "), mislim da sam njima dovoljno medijskog prostora posvetila i do sada... pa uvijek aktualne domachice koje mi chesto osim uloge doruchka i vechere dobiju i ulogu ruchka. blja. pa danas sam naruchila onda i od vani purecha prsa s pomfrijem i lepinjom i tartarom i krishkom limuna, a sve to za samo 35 kn ha pa sam bacila lepinju, i " tanjur ", bolje recheno posudu... da, i par slikica sam bacila neuspjelih. ne znam ni zashto su mi ih razvili shupci kad su mutne i nish se ne raspozna na njima. prvo sam ih fino zguzvala i odna hitila cha. a one pripadaju onoj seriji fotki u kojoj je bila i moja ex bundeva, i moji sadashnji frendovi:) JA HOCHU DIGITALCA evo, izashlo je to iz mene:) a stvarno, shta nije vechi gusht za nas amatere samo okdidat do smrti i onda samo brisat poshto je sve to shto okinesh totalno loshe:) i mozesh se masu vishe glupirat i to, a da potroshish manje love. jedino shta treba da bish uopche kupio digitalca na pochetku pljunut masu love:) sve vrti se u krug... i bacila sam i one papuchice s naochala. mislim, one su same ispale pa sam ih onda ja bacila. to mi se prvi put desilo u mojoj nekratkoj karijeri nositelja naochala od oko 8 godina... kao chistila sam naochale i samo su mi ti pisevi ostali u ruci. onda sam par dana tako hodala bez njih, prvo samo bez desnog, pa mi je pala i lijeva, pa me onda bolila glava pa sam ih ishla zamijenit. i platila sam 32 kn i to je to8)

evo mene, shtekam se okolo za net jer u stanu josh nemamo kompa. tako da ce blog biti opet isprekidano apdejtan do negdje 10 og mjeseca. sad sam u vipu u gajevoj, i imam 20 minuta za svoje smeche. jucher sam opet malo bila u " kulturnom " shoppingu. bacila 2 rachuna i 1 vrechicu. prvi rachun je za maxon universal iliti novi cd od TBFa. dok ja bijah portugalu je izasho a nitko me o tome nije obavijastio: (i sad ja chujem sve neke nove stvai na radiju i kao " pa shta je izasho novi sidi? " i kao " pa da, josh otkad ". i tako ga ja sad kupila sam mjesec dana zakasnjenja. njihove cde uvijek kupim originale, kao da potichem hr glazbenu industriju. i nikad ne pozalim. opet su novi i drukchiji ali opet onako jaki i jasni. masovna hipnnoza kicks ass a nazicala sam chiku u cd shopu i da mi da onu kutiju koja inache sluzi samo u promotivne svrhe, a izgleda kao pravi detrdzent (digla sam cimericu na trik " imam novi super deterdzent ". haha). i a omot je super, mislim spike, krizaljka i prijevodi. drugi rachun je bio od europskog glasnika br. 6 (ja mislim) u kojem ima dossier o uelbeku (znate onaj francuz s kompliciranim prezimenom, barem meni... nikad ga ne znam napisat. neshto kao houellbecq) i seksualnom liberalizmu. ima i pricha od mishime, pessoe (viva portugal), perishicha... uglavnom, taj michel je meni ful faca. kao ful je shokantan al meni te spike i nisu najjasnije, meni je zanimljiviji zbog nekih drugih stvari. pametno zbori. ono, on je jedan od ljudi zbog kojih mi dodje da nauchim francuski da ga mogu chitat u izvornom obliku. u hr su prevedene dve knjige i ova trecha pricha je objavljena u tom europskom glasniku kojeg sam btw kupila u antikvarijatu jesenski turk za 40 kn, a, usporedbe radi, u profilu dodje 130 kn -. c jebote. a osim toga i koshtica od breskve, kore od krushaka (jer su ful grube, if u know what I mean) kore od smokava (crne i zelene i iz mog vrta) i koshtice i granchice od grozdja. moram ubit svo to voche koje su mi starci nakalemili da ne propadne i da se ne usmrdi. a fino je, ne kazem da nije. e.

I tako smo mi proshle sve duchane, i nigdi mi se nishta nije posebno svidilo jer ja ne ludin bash za robon, nisan takav tip... i na kraju smo ushle u Terra Novu za koju je Tea rekla da je živo smeche a kad je ushla sebi je nashla tako lipu suknjicu da to nije normalno... stoji joj fenomenalno... onda je Maja vidila ljubav svoga života.. (ahahahahah) jedne nemoguche lipe bile gache... onako kratke za lito... bile na tamno plave prugice... nako neshto ka zebra... savrshene su i moran ih imat... eto neki che misliti da san ludakinja koja trchi samo za lovon i krpicama ali ovo je prvi (aj aj jedan od prvih) puteva da se meni neki komad robe ovoliko svidija... bash su mi upale u oko... nekako su neobichne... i lude...: P ovo je jedna ka slichna slika... ali ove moje su bile, malo duže od ovih i na tamno plave prugice... i naravno slađe su...: P

/ orishas/u ovih par zadnjih dana bacih... onu glupu ' visilicu ' shta ti visi oko vrata a na njoj bi trebao visiti tvoj mobitel, (a moja beloved nokia 3310 josh nema taj feature), u divnoj ljubichastoj boji sa ispisnim t mobile all over, a koju su svi korisnici (h) t-mobilea dobili zadnjih dana, zajedno sa onim ' informativnim ' materijalom, takodjer bachenog u smeche, kao i kuverta u kojoj je sve to stiglo, koji kaze da ce sve biti u redu i nakon 1 og listopada poznatog i kao t dan. uh bash su me nanervirali s tim, ono, sve su prisvojili, fashizam totalni.

/ hladno pivo/poshto mi se danashnji dan sveo na: fax od 12 do 22 sa spavanjem prije toga i. djevojkom s bisernom naushnicom. i ruchkom izmedju te - andaluzijskim psom - za vrijeme vjerujem da je jedino smeche koje bacih za sada shkartoc od chetvrtine pizze u ilici koja je imala ulogu vechere (btw. kukuruz i pizza nisu preporuchljivi u istoj rechenici)... i ovaj valjda sok koji sam sada bacila - fructal orange juice 100 % koji me uvijek podsjecha na mladenachke dane i vodka juice seanse. eto otkuda i naziv danashnjeg bloga:)

/ haustor /... bacila sam mnogih stvari u ovom proteklom periodu, no evo samo onih which I recall... jedan flourescentni flomich koji mi je bio nabavio tata, " ukravshi ga ", dok se to josh moglo raditi u drzavnoj sluzbi... mislim da je pola stvari koje imam a takvoga su tipa porijeklom iz tatinog ureda. taj flomich je bio zute boje i mislim da se prije isushio nego shto sam ga ja potroshila rabechi ga jer mislim da ga nisam uopche upotrebljavala. zapravo se ne sjecham jer sam zadnji put neshto podcrtavala jer se ne sjecham kad sam zadnji put chitala neshto shto bi mogla podcrtavati tj. kad sam zadnji put uchila... da. par filtera od cigareta i cigaret papira i kartonskih filtera... i jedna prazna pago boca koja je imala ulogu pepeljare. par seminarskih tj. ispitnih radova iz kolegija po imenu marketing a koje sam nabavila kao pripomoch pri izradi mojeg ispitnog rada shto se pokazalo veoma korisnim s obzirom na to da sam poluchila ocjenu odlichan. a legendarne su mi te teme koje ljudi uzimaju, sve odreda - krema za depilaciju, kruh za dijabetichare tofu sir, chaj za dijabetichare... ono, spika je da se na tom jednom radu tj. proizvodu obradjuje gradivo cijele godine i onda je najlakshe odabrat samo jedan uski segment ljudi koji konzumiraju taj proizvod. ja sam uzela libresse uloshke. svako tolko se sjetim da nikad na blogu ne izlistam uloshke koje bacam u smeche pa ih eto spominjem sada pa neka se od sada nadalje pamti da je to neshto shto, jednako kao i npr. papirnate ili shtapiche za ushi, bacam periodichno u smeche a shto mi se neda svaki put izlistavat... oni se ponavljaju manje vishe svakih 28 dana oni za everyday use, ako bash hocete znati. kutiju od chaja jagoda vanilija shto je valjda jedini chaj kojeg ja volim i pijem. indijski no thanks i crni i zeleni - vrijedi isto. nisam naslijedila tu ljubav od roditelja koji prakticiraju kult chajeva, chemu posebno pogoduje moja teta smjeshtena na sri lanki. i nisam niti neki pretjerani pilac chajeva, lijena sam ih radit, al sad sam ih pochela piti da mi isperu grlo isprano gore implicitno spomenutim supstancama. nakrcam ih med om koji mi mama periodichno shalje. jedna " vrecha " koja je do danas popodne sadrzavala nekoliko puris purechim medaljona. a onda sam ih pojela sa kruhom starim 2 dana. rizu mi se nije dalo kuhat. ful nas je isfrustrirao taj novi dizajn koji su nabacili jer sam ih manichno trazila po onoj ogromnoj shkrinji u dioni i skoro popizdila, ali onda se sjetila mudrozbora (copyright by tofu) jedne prijateljice: medaljoni imaju novi dizajn i proshirila svoje vidike te ih pronashla. pis puza iz pekare u radichevoj, ofishali D BEST in town, chisto iz poraktichnih razloga jer radi 0 24 shto me uvijek uveseli u gluvo doba nochi na putu za ili iz melina ili na tramvaj... a taj puz s chokoladom... njam. a jednom smo nekom ameru i englezu objashnjavali shta to jedu. radilo se o jednom PUZu i jednoj POTKOVI, pa smo im mi to mudro preveli sa: SNAIL WITH CHOCOLATE HORSE SHOE WITH JAM. balkanska egzotika.

danas ne bijah doma, tj. sada vech jucher, a onda niti prekjucher... tako da sam svo smeche bacila u neke druge kosheve a ne u ovaj svoj... tako da se niti ne sjecham shta sam bacala, valjda jedan karton u koji je bio omotan pis pizze (mjeshane iliti capricose; inache znam talijanski ali se sad ne mogu sjetit koje slovo dodje duplo) koji mi je bio vechera (dok se nije smochio:) josh jucher navecher... a i danas sam vecherala pizzu, fuck, that ' s not heatly: (ali jucher sam i jednu torticu pojela chashu milka (iliti " moloko " a, danas gledah " clockwork orange " pa sam josh pod dojmom... hebeno, hebeno:) e, ali ova danashnja pizza je bila home-made, ali ne u mojem homeu... ali je svejedno bila fina. tako da je bilo puno smecha tamo, npr. kantica od gljiva (koju sam ja otvarala pola sata dok je frend izvaljao tijesto), tetrapak od shalshe, boca bacardi breezera (od pineapplea, koji nije isho na pizzu, no worry), folija u koju je bilo omotano tijesto, ona vrechica od " mocarele " (znate onaj cheese) i da li se broji sve ono shto sam u menzi na tacni ostavila? onda sam i proteklih dana dosta propustila toga... ma, nevermind. idem spavat, malo sam hi.

/ rage against the machine/ranojutarnje javljanje s faxa. sa ljudima koji mi virkaju iza ledja:) i jutros je u smechu zavrshila jedna ranojutarnja zarulja. probudim se ja nakon sto godina u 7 ujutro. probudim se ja prije cimerice nakon sto godina. maglushtina vani, tople plahte... ali, ipak smognem snage i HOPLA, kako bi moj prijatelj hugo rekao, evo me u kupaoni. malo kasnije nalazim se u dnevnom, sa desnom rukom na prekidachu za struju, za svjetlo tj. i stisnem ga, i uz prasak rasprsne se zarulja. goo dammit nikad mi se to nije desilo. pogotovo ne u 7 ujutro. josh sam se premishljala izmedju " pravit cu se da nisam ja " ili " metla u ruke i beri staklo ". pogadjate - odabrala sam ovo potonje (ovo drugo, in case da postoje nekee jezichne barijere:). da, i josh sam cimki za svaki sluchaj napisala na zutom uochljivom post it-u da neka se pazi jer mozda nisam sve pokupila. ako ima neki elektrichar out there - zashto se to dogadja? mislim da smo mozda stavile preveliku voltazu... a jucher je moje zadnje pulezansko smeche bio jedan kupachi kostim iz mladih dana. kopala sam neshto po ladicama i vidim taj kostim, tu stoji vech par sto godina, i nikada, niti jednom, nisam pomislila " shta ce mi to "... sve do jucher. onda ga zgrabih i bacih. (priznajem, prvo sam ga pokushala obuchi, za sluchaj da mi josh stoji, ali ipak je bio premali:). to je kao neki sportski kostimich bio, arena plavi sa zelenim sharama i josh nekim. mislim da pripada vishim razredima osnovne shkole, kada sa mjosh gajila nade o sportskoj karijeri u plivanju. notice: nikada nisam ni otishla na trening. da, imam problema u realizaciji vlastitih htijenja.

ALI s njim sam u ladici nashla i dva para speedo naochala za plavanje. sad - jedne imaju razbijenu onu trakicu shta drzi naochale za glavu, a druge ono shto ide preko nosa i povezuje stakalca. pameta je je razmishljala, razmishljala... i dosjetila se spojila sam valjane djelove jednih i drugih naochala, i u smeche poslala razbijenu trakicu/lastik od jednih (ljubichatsih) i razbijena stakalca o drugih (naranchastih) naochala, je li:) i sad opet imam supa doopa naochale... koje me imaju chekat do slijedecheg ljeta da zajedno idemo u nove pohode. a bad mi je shta imam problema sa ushima/sinusima i te spike pa ne smijem duboko ronjat. nego mi samo za plivanje sluze. a ronit ne mogu, ali sam probala disat sa bocama. onako, bezveze, u plichaku... al, bilo je ok. pa kad nekom budem prichala samo cu malo modificirat elemente u prichi (tipa - - - > girica = morski shark, 1.5 m = 50 m, alga = hobotnica:) i sve ce bit u redu i unuci ce mislit da im je nona bila faca. omot od tortice i kolumba na nekoj benzinskoj prije karlovca, a poslije rijeke (nije tuhobich, njega ful volim. to mi je omiljeni gas station I tunel) i ozbiljno upozorenje:

/ no smoking/uuuu. ovo ce biti jedan kapitalni blog, shto se tiche obujma. sadrzaja bash i ne. a modza i da:) nechu sad, kao shto to obichno biva u raznim tiskovinama, jer blog nije tiskovina, rezimirati proteklu godinu, koliko je smecha bacheno, suza proliveno i sl. nego cu se ogranichiti tek na proteklih par dana u mojem mizernom zivotu. a samo kao kuriozitet cu navesti da je prema nekim prorachunima u mojem drushtvu (dakle ja josh 30 ak jedinki) u zadnja 3 dana (provedena u sarajevu btw) popijeno preko 500 litara raznoraznih tekuchina. mahom alkoholnih. hm, da. pa si vi rachunajte koliko je to boca. chevapa smo sve skupa pojeli 800 (jedan dan smo jeli burek:) tako da... bilo je dosta smecha. npr. 3 role toaletnog papira koja nam je zashtopala wc, ali je prije toga neko vrijeme provela u krevetu jedne od cimerica... na moj nagovor. pa onda i onih 10 ojra koje su nam uzeli kontrolori u tramvaju mislim da se mogu smatrati bachenim jerbo karta dodje 1 km. ne kilometar:) nechu vam sad prerachunavat... to mi je josh bolna tochka, i ne zelim solit pamet, but take my advice: NEMOJTE SE SHVERCAT. bilo ih je 5 na nas 3 i sve metode prokushane u zaagrebu tamo nisu upalile. chak su nam i rachun dali? zato, when in sarajevo, vozite se taxijem. taxisti su legende, uzmu vas 5 i sve skupa dodje 5 kn po osobi (ovisno do kud idete ofkors). pa onda pashteta par pojedenih na doruchku u ' otelu. finih, kokoshjih. papirnatih bi isto bilo zanimljivo izrachunati koliko smo sve skupa bacili jer mislim da sam ih samo ja bacila 10 paketa. glasovi su nam isti nekolicini nestali vech druge nochi. moj se josh nije vratio. pa onda omoti od munch mallowa (nije bosanski, al je dobar:) i hrane svakojake. ukljuchujuchi i ljuske od kikirikija - manija koje se ni tamo nisam oslobodila. bacila sam i par vrechica u smeche, vech na naplatnim u zagrebu (kretanje iz pule), a koje su sadrzavale rigotinu/povrachotinu my dear frendice. kasnije je bilo toga josh, al nikad od mene =) jeee. sad, bilo je tu josh aktivnosti koje nisu proizvele nikakvo smeche ali su vrijedne spomena, ali ih ja nechu spominjati pa si vi (s) mislite koje su to. a ako neko misli da mu je jedna smedja kapa, jedna crvena rukavica ili jedna bozichna kuglica zavrshila u smechu dont worry, sve to na sigurnom in my backpack. a jeli smo i vocha, samo se ne mogu sjetiti kojeg tochno.

Koliko je samo glupana neprestano govorilo kako je IE totalno nesigurno smeche i koliko je samo tih istih glupana neprestano sralo o tome kako je FireFox " najbolji i najsigurniji browser ", savrsenstvo bez mane: siguran pouzdan, krasan

... zapravo ne dolazi, jer, da, nazalost, on ne postoji. ali umjesto njega mojim prijateljima dolazim ja pa je smeche puno hm ostataka njihovih poklona iliti cijena i pakiranja... tako imamo kartonsku kutijicu na kojoj je nacrtan metar (koji se prije u istoj naravno i nalazio). 5 metara, njemachka provjerena kvaliteta:)... pa onda najlon u kojem je bila zlica za kolache shto ide cimerici, i drugi najlon u kojem je bilo ono u shta si stavish chetkicu kad putujesh da ti se ne zmaze... onda etiketice od charapica (osvrnimo se na trenutak na kolichinu umanjenica koje koristim... nije da znam zashto to chinim, ali znam da chinim. shto je princip funkcioniranja koji bi se mogao protegnuti i na chitav moj zivot:) ponekad mi se zbilja chini da je ova pojava, na kojoj zahvaljujem prijateljima da su me na nju upozorili, zabrinjavajucha... naime, ja imam vech neke godine. kazu da je zapravo to karakteristichno zenska manija. neki su chak organizirali i contest po tom pitanju i pobjedu je definitivno odnijela rijech - kategorijica... hm, da...) novih koje sam si kupila u nama-i dok sam pretrazivala robne kuche u potrazi za gore navedenim poklonima... hrpe hrpe ljuski od kikirikija. onda ambalaza u kojoj su bile kukice za kupaonu koje dugujem vech mjesec dana cimerici. fine crvene, marka " toro " iliti bik koju svesrdno preporucham zato shto stoichki stoje vech 3 dana te kukice i izdrzale su svu vlagu i paru i tezinu ruchnika i svega shto vjeshamo po njima i josh nisu pale, a sve prije iskushane kukice riknu nakon 2 dana. e, da. mozete ih nach u nama-i. i isto ambalaza od onih spuzvica za sudje onih sivih grubih koje vech imaju detrdzent na sebi. ja sam prvo mislila da im je to neshto prljavo, ali onda su me mudriji od mene upozorili na tu lucidnu ideju. onda jedna prazna kako se to kaze, ono kao u chemu bude dezich a nije bochica... ja koristim dove (ne govorim to zato da biste me eventualno mogli nanjushiti u tramvaju:) i, da, znam da je on na crnoj listi tj. medju onim zlobnim proizvodjachima kozmetichkih i inih preparata koji koriste zivotinje da bismo mi ljudi mogli uzivati u divnim blagodatima koje nam oni pruzaju... al jebga. to je jedini luksuz takve prirode koji si dopushtam. i sapun i dezich. kad je to jedino primjereno mojoj sensitive kozi.

ah, evo ga napokon i taj komp u zagrebu. sad ih zapravo imamo dva, no to je neka druga pricha, i jedan ionako uskoro ide pa-pa (a taj i nema interneta... ali ima przilicu, a ovaj drugi obrnuto). no, enivejs, mnogo se izdogadjalo zadnjih dana. za pochetak - kupila sam bajk ako sluchajno vidite po gradu nekog na ful lijepom novom bordo bajku sa prednjom suspenzijom i 18 brzina i zvonkim zvukom zvonca da leti ko munja - ta sam:) ali, on josh duuuugo neche u smeche tako da tu za njega nema vishe mjesta. dakle, puno toga pobacano je lately, prije svega iz nasheg fridge-a. neke namirnice koje nam je pustila josh gazdarica dok je boravila u nashem stanu (dobro ajde, njenom:). ona je ful ok, uvijek nam sve lijepo ochisti i josh pusti hrane za narednih par sto mjeseci. ali mi to ne stignemo pojest pa eto: (mislim, tu su bila neka jaja (za koja zapravo sumnjamo da stoje josh od prije ljeta, ali nismo se bacali u neke analize), pa shunka talijanska koja je ful brzo propala nakon shto smo mi preuzeli stan, ali eto, silom prilila tek smo je se sad rijeshili, i parmezan neki istu sudbinu je imao. i mayo. a taman sam se bila napalila da cu otvorit fast u stanu, za susjede i ekipu jer smo imali sve sastojke I priloge - od maslina do zelene i senfa. ali, eto, u medjuvremenu pola toga porikavalo. a imamo i microwave (koja uglavnom sluzi za pop corn) i toster (koji ne sluzi) tako da bi stvarno mogli nabacit konkurenciju pingvinu (nije da smo u centru, al...:) i bacila sam 2 prazna cd. sad, to sam vech pisala o cedejima koje sam bacala ali ovi su posebno zanimljivi bili jer se s jenim dogodilo neshto vrlo slichno kao s palentom par dana prije. naime, to je bio neki pogreshno sprzeni cd od radioheada, kojeg sam u napadu bijesa (bends mi je najomiljeniji album, i bash se taj morao pokvarit) slomila rukom, i onda se on raspao na komadiche i razletio po sobi, stolu, krevetu. i kako je to onaj neki nekvalitetni cd ima ful chudnu onu povrshinu, i ti komadichi se svi onako hvataju za robu i to. i vjerujte nije bilo lako toga se rijeshti. i, da, trash of the week - moja chetkica u wc shkoljci. dugo smo chekale da se to dogodi, jer je chashica sa chetkicama doslovno iznad toileta (ili toialeta kako su napisali u kafichu nasred pule) i dovoljan je jedan nespretan manevar rukom da se dogodi to shto se dogodilo. a dogodilo se naravno mojoj cimerici. i bacila je naravno moju chetkicu a ne svoju. a, murphyev zakon. al, barem mi je priznala i kupila new chetkicu (al ja sam si kupila isto novu supa dupu crno zutu, kao moj/haha/auto:) i gledajte shta ja nadjem na page-u o smechu za male amerikance:

vruche je i meni i koshu. i danas opet pishem na pola dana tako da ce later on vjerojatno biti josh otpadaka koji nece ostati zabiljezeni na ovom bezvremenskom (?) mediju. uglavnom, upravo sad jedem keske domachica, i mrljam tastaturu chokoladom koja mi je rastopila po prstima. a malo prije sam u smeche bacila omot od tih keksa. pitate se gdje sam kupila kekse na neradni dan? a, a? jus kiddin, ali stvarno me iznenadilo da konzum na kvatrichu radi. onaj veeeliki. inache kod mene tu u kvartu nish ne radi, tako da mi je bash dobro doshlo da sam prespavala kod frendica na kvatrichu. drugo shta sam bacila je raspored predavanja za proteklu godinu. sada mi vishe ne treba (rekla bi ona zena iz head shoulders reklame:), a nije da mi je i prije neshto koristio. to sam kao radila reda u jednom notebooku kojeg uvijek furam sa sobom i koji je pun svega i svachega (vechinom mojih nepovezanih biljeshki, brojeva telefona, ulomaka iz knjiga, podsjetnika...), pa sam ga mislila kao malo rasteretit a na kraju sam bacila sam taj 1 papir. gadno je kad pogledash da ga u tih godinu dana nisam nauchila napamet. mislim nije gadno, ali je indikativno... inache bi u osnovnoj i srednjoj znala raspored napamet, za cijeli tjedan s ucionicama i sve, a sad na faxu - blank -. predmete bi mozda josh i znala nabrojat, ne koji u koliko sati ali koji dan da. ali dvorane... idem tako neki dan na kolokvij iz engleskog, i kao odrzava se tamo gdje smo imali vjezbe tokom cijele godine ofkors. i dodjem ja i sjedim ispred te jedne dvorane uvjerena da imamo tamo i chudim se kako josh nema nikog od mojih, a josh 15 minuta, ali, kao ok... mozda jedu. i onda prodje frend na wc i govori " pa shta tu radish ". uglavnom, barem sam kat pogodila:) i bacila sam sad evo i mousse, prvo poklopac, pa i kutiju. to je neshto shto ja obozavam najvishe na svijetu. ali crni, mislim da bijeli ionako vishe ne prodaju. a tu i tamo bude i nestashica crnoga. neko ga vrijeme nije UOPCHE bilo, ja se zabrinula, pisala D/FuV/Katu (kako se to sad moderno kaze) da shta je to s mousseom, da zashto ga nema u prodaji, i zenska me obavijestila da je bila obustavljena proizvodnja due to some technical problems. onda se ponovo pojavio, i ja sam odahnula. eto, i za kraj (i ja mrzim amerikanizaciju, ali zbilja mi se neda prevodit):

BACHENO: - - - dve kutije od tunjevine. jednu danas, jednu jucher. marka: palmera. to je da best tunna in town ne vjerujte ako vam ITKO tvrdi suprotno. rio mare je prerazvika, a uopche nema temelja za takvo njegovo velichanje. dokaz da je promocija pola imagea. ful masu nisam jela tunjevine, i onda mi je tata dofuro last week jedan tropack, i sad sam se opet bacila na njih. mislim, danas mi je original plan ta ruchak bio hrenovke palenta, no kako je hrenovkama rok istekao 4 days ago (zbog chega su i one zavrshile u smechu) prebacila sam se na plan b: pasta tunjevina, shto mi je i inache zashtitni znak. - - - omot od novootkrivenih keksicha koje mozete nabaviti u mulleru, na - 1 flooru... zovu se domino, ima ih 20 i koshtaju 13 kn. i jebeno su dobri marcipan, chokolada i josh neshto... i kockasti su. i fini uzasno. toliko da ih smazem na putu do doma, i toliko da kad su oni u pitanju moja sebichnost ponovo izlazi na poovrshinu i ne dam ih nikom (ovaj je pasus posvechen mojoj prijateljici maji j. koja mi je omoguchila otkrivanje ove nove delicije i time vratila smisao mojem zivotu:) - - - - par rachuna... eh, da, bila sam u shoppingu opet jer mi je mama rekla da ako joj dodjem doma s ONIM hlachama da ce ih osobno bacit u smeche. a poshto sutra idem doma i jako volim TE hlache, sam si kupila nove u kojima mogu ich doma, a ove koje volim cu pustit u zgu. i jednu majicu sam kupila, poshto sam last week ofarbala 2 komada, pomochu jednih crnih charapa i vesh mashine... aha, you can do miracles with that, you know:) uglavnom, ispale su malo flekave te dvje majice... onako, kao da ih je neko prolio blijedom tintom.

legenda: naslov: lyrics iz neke mojem koshu drage pjesme sadrzaj: (skoro) sve shto taj dan bacim u smeche izdvojeni box: jedan fact vezan uz zagadjivanje

hm, da, evo mene opet s faxa. izgleda da sam samu sebe urekla s onom pogreshkom u zadnjem blogu, kad sam umjesto plastichne napisala staklene. jer sam, eto, jucher bash bacila jednu staklenu chashu. kako ja i cimka otkad smo u zgu (dakle zadnjih tjedan i neshto) od opranog sudja radimo vrlo mashtovite konstrukcije na onom gdje se sudje sushi (ima li ta stvar uopche ime?) odnosno ne sklanjamo sudje nakon shto se osushi nego ga samo gomilamo i gomilamo tako se ta nesretna chasha nashla na vrhu brijega, i onda je pala na njegovo samo dno. a jebiga. food odlomak: a inache kao postala sam vrlo odluchna u tome da nauchim kuhati. ali, mislim, kad ti cijeli kozmos zeli rechi da to nije za tebe i chitav niz stvari ukazuje na to zar ne treba odustati? dakle, kupila ja palentu i meso, smrznuto. otvorim prvo kartonsku kutiju palente, uspjeshno i bacim ju u smeche. onda je red dosho na onu vrechicu u kojoj palenta zbija jest. i idem ja to otvarat kao da se radi o chipsu, i guess what - sva palenta se razleti po mojoj divnoj kuhinji. tako da sam, ako se usisavach rachuna kao smeche, bacila negdje pola sadrzaja te vrechice palente i, naravno, samu vrechicu. a i s piletinom sam imala problema. kako nisam znala shta i kako s njom (kazem vam, I ' m a natural disaster) zivkala sam okolo obitelj prijatelje da mi pomognu. al oni su ili svi spavali ili bili vani ili se shevili ili shta ja znam. nakon sat vremena (dobro, dobro, u medjuvremenu sam i plesala po kuchi na manu chao) sam nashla zrtve i bacila se na pripremu. ajde da skratim, bacila sam samo onu foliju u koju je omotano meso... ali prilichno sam se muchila s time da omeksham tu ledinu tako da mogu normalno narezat na komade. kraj krajeva - u 18 sam sjela za stol i uzivala u svom prvom ruchku koji nije pastashuta s tunjevinom ili hrenovke ili jaja. i, 2 pudinga, 1 jogurt, 2 mlijeka, 1 kanticu konzerviranih bresaka (koje sam odluchila da vishe nechu jesti jerbo nisu zdrave), 1 omot fini mini (ni za tu juhicu nisam najsigurnija da je najzdravija solucija, ali je prokleto praktichna, osim shta se osjechash ko debil jeduchi juhu iz chashe. ali i guess da bi funkcinoiralo i da koncentrat razvodnish i u tanjuru). kraj food odlomka kraj bloga (mislim daje moja zaboravljivost postala veliki neprijatelj ovog bloga; uopche se ne mogu sjetiti svojeg smecha; chak sam ga pochela i zapisaivati; ali onda zaboravim uzeti papir sa sobom)