3. Tko je taj, na saj svit anđeoski ki poje, u pjesan da će izrit lipos me gospoje, ka nosi obraz bil i ures gizdavi, jaki ' no Diana vil, kad se u lov odpravi: nje prami od kosi u venčac saviti, na glavi ke nosi, zlato su viditi; a sjaju nje oči, ljuveni ke su stan, jak zvizda s istoči, ka vodi bijeli dan; a gore nje lica, jaki no u gori rumena ružica pri danka o zori; koralj su nje usti, ke resi drag kami, od kih rič izusti svakoga da smami; prolitnja sva rados nje je smih ljuveni, u kom je taj slados, ku izrit moći ni; a prsi nje mile lir bili odiva, kojima sve vile na lasno dobiva; uzrasom vidi se kraljica svih vila, svim inim vik nî se ljepša vil vidila; a slavno, dim uprav, i milo tač hodi, reg bi da š njom ljubav tanačac izvodi.