To je nezlobno prikazivanje smiješnoga, iznošenje događaja, ljudskih nedostataka i slabosti u neuvredljivom smiješnom, vicljivom obliku.

Simpatične vjeverice smiješnoga glasa zabavljaju se i maštaju uz igricu Put oko svijeta, a onda dobivaju i pravu ponudu za obilazak svijeta balonom.

A kada je riječ o onim mekšim vrstama nedjela riječju, hrvatska je javnost pravi ocean beščašća, od najradikalnijih slučajeva otvorenog medijskog linča kakve smo upravo opisali, preko otvorenoga filoustaškog antisrpstva i antisemitizma kakav su potkraj devedesetih njegovala od države dotirana pera Hrvatskoga slova, pa preko cijeloga spektra opravdavanja zločina, prekrajanja povijesti i ulizištva ekstremnoj desnici što ga personificiraju nevjerojatni Milan Ivkošić i vječna zvijezda Hloverka Novak-Srzić, pa do smiješnoga i relativno bezopasnog prepariranja vlastitih novinarskih biografija kakvim si je zadovoljenje vlastitoga hedonizma osigurao Goran Milić.

Sad ću ja ubijediti Smiješnoga nek ti prepusti tvoj ulov.

Središnja točka smiješnoga je crtež Felixa s jednostavno nacrtanim ljudskim likovima na kojima autor minimalnom intervencijom uspijeva izraziti raznolikost osjećaja i značenja.

Nažalost, sve to ide daleko preko granica smiješnoga, jer to više ne možeš doživljavati drukčije nego s tugom i odvratnošću.

Tako fluidan pojam kao Novo doba obuhvaća i neognostičke doktrine koje inzistiraju na oslobođenju istinskoga Ja iz kaveza empirijske svijesti, ne hajući previše za moguću utopijsku harmoniju na planeti zemlji (Carlos Castaneda; Seth, navodno nadosobni entitet što ga je kanalizirala Jane Roberts; Donald Neale Walsch i njegov opus o« Razgovorima s Bogom »), i nove religije koje bismo mogli okarakterizirati kao tehnognostičke (Scijentologija Rona Hubbarda), i kanalizirana učenja na način medijumskoga spiritizma (Ram-tha,« Tečaj čuda »), i ikone pop-kulture kao glumica Shirly Maclaine čija je TV emisija o paranormalnim pojavama i duhovnosti prešla put od kultnoga do smiješnoga, i razvodnjeni šamanizam na znanstveno-fantastični način iz romana Jamesa Redfielda (« Celestinsko proročanstvo »), i svjetske uspješnice brazilskoga romanopisca Paola Coelha.... U njem se pojavljuje i niz figura poznatih na američkoj sceni, no praktički anonimnih za širu javnost Europe i Azije (Andrew Cohen, Marianne Williamson).

Životnost i neokoštalost dijalekta nam je, u jednu riječ, omogućila sudar smiješnoga s ozbiljnim, prizemnoga s patetičnim, nevinoga s dijaboličnim, omogućila nam je osjećanje suprotnosti, što i jest najbitinji smisao Pirandellova humorizma ". "

Renato, kada si već pokušao opisati Antu kao čovjeka koji i nije baš heroj i onda si dodao još niz svojih kvalifikacija, bilo bi dobro da napišeš još jedan članak u kojemu bi ti dao svoju ocjenu i opis kako bi trebao izgledati hrvatski heroj rata? Ima nekih simpatičnih stvari koje si ovdje naveo ali je Gotovinina sudbina tako ružna da tvoje metafore i sarkastičnosti, ovdje nemaju mjjesta.To si sam trebao razlučiti i ne pisati o tome kao neki oblik smiješnoga teksta.Spominjući riječ " jebač " i slično.To si svakako morao uvidjeti i drugačije napisati.Ovako uopće niti si ispao frajer niti dobar komentator.Ti si ispao lakrdijaš, u stvari.Previše smrti, previše nepravde, previše užasnih sudbina, previše sramote, previše licemjerja je na ovim prostorima gotovo satralo narode a da bi ti te okolnosti pokušao prikazati gotovo komično.Uvjeren sam da si htio dobro ali si potpuno izgubio kompas načinom i stilom pisanja.O svim oblicima hrvatske katastrofe, nemožeš pisati na takav način.Mnoge smrti i nepravde se ne opisuju tako.A ti si upravo to uradio.Ma kako se opravdavao sam pred sobom, znaš da si onakav kako te drugi ocjenjuju a ne kako ti o sebi misliš.E pa niti si najpametniji niti se sam možeš ocjenjivati.Ovdje te osobno ocjenjujem ocjenom 1. Djelomično ti tekst ima prolaznu ocjenu ali si te dijelove govnom zapečatio.Ili napiši ozbiljan tekst sa svim relevantnim činjenicama koje si htio istaknuti (i nisu tako loši, kao što je primjer oko glasovanja) ili se okani da mješaš doslovno kruške i jabuke u istoj zdjeli.

Ako stranac koji razumije japanski jezik pogleda neki japanski strip, često će sve to smatrati strašno nesmiješnim, jer velik dio smiješnoga jednostavno degradira običaje koji čak i ne postoje u ostatku svijeta.

U tom međuprostoru javlja se i puno smiješnoga, a Arijana ima rijedak talent kojim opaža sve situacije i zgodno ih jezično uobličava.

Govori se toliko besmislenoga, kupuje toliko smiješnoga, događa se toliko ludoga da gotovo sumnjam u neki bolji svijet.

Umjesto smiješnoga malog vlaka s početka, na kraju filma put Washingtona hita već solidnija kompozicija s bračnim parom Stoddard; prizor vijugava vlaka u perspektivi popraćen je glazbenom temom, u kojoj ponovno prepoznajemo notu nostalgičnosti, što sada, nakon odgledana filma, u nama odjekuje i nekako trpko.

Pa da te više smiješnoga ne čitamo.

Jedan je kritičar napisao: ' To je komad za koji bi valjalo izmisliti novi kvalitativni pridjev: smiješan, zabavan, komičan, vragometan, vrtoglav; sve to, pa i mnogo više. ' Ipak, iza svega smiješnoga i naopakoga u životu i naravima liječnika, osiguravatelja, hotelijera, poslovnih ljudi te njihovih družica i poslužnikâ, lako je uočljiva možda najcrnja i najporaznija autorova kritika njegovih suvremenika i društva što je poznaje svjetska dramaturgija.

Pri tome je mnogo neobičnoga, pa i smiješnoga.

U svemu ovome nema ničega smiješnoga. Nije li tu na djelu, u stvarnome životu, jezovita logika prvog ispitivanja Josefa K. u Procesu?

Tako je redatelj tragediju plašta i mača, koja se hrani isključivo krvlju, odjenuo u sasvim osebujan mozaik smiješnoga, nastao od kockica nadahnuća na montipajtonovski, vudialenovski, brešanovski i felinijevski način.

Hrvati nisu izgubili identitet, nije sve čisto u glavi ovoga smiješnoga hadezeovskoga slugana Miklenića koji iz basnoslovno skupe zgradurine drži moralne propovijedi?

Osobno ne pronalazim ništa smiješnoga u razmišljanju S.

U Zavičajnoj zbirci Gradske knjižnice Velika Gorica čuvamo krhku knjižicu iz 1903. godine smiješnoga naslova Čudnovita dveh kaputov zmešarija.

3. Najveća tragedija ovoga smiješnoga diletanta je što on svoj anarhistički mentalni sklop želi projicirati na sve forme života, pa i samoga jezika.

Nema ničeg smiješnoga u Sindromu otuđenja od roditelja.

Razumijevanje se u pitanjima humora s druge strane ukazuje kao ključni moment koji potiče na razmišljanje o relacijama lokalnih i globalnih ' kodiranja ' smiješnoga, kao i o odnosima njegovih profanih, ' popularnih ' oblika s onim edukacijski zahtjevnijim, ' višim ' izričajima što je opet, uvijek u zavisnosti od kulturoloških matrica (političkih, psiholoških, tehnoloških) unutar kojih se humorni sadržaji formuliraju

Jučer je na Zapadnoj obali bilo 10 puta više svita nego na skupu smiješnoga Baldasara i šeprtlje Milanovića koji pada sa transportera.

I kada pokušava biti ozbiljan, dopisivanjem i reakcijama recipijenata prelazi u područje smiješnoga.

Naravno, ništa smiješnoga tu nema za gruzijski narod i kad na ovu priču gledam iz naše hrvatske perspektive i povijesnog iskustva, mogu samo reći mi je prokleto žao njihove zlehude sudbine.

Spomenuta mješavina, pomalo smiješnoga naziva GUM GUM, inače preporučena u zemljama Europske unije i odobrena od Zelenih, imala je uoči Sudamje i svoj splitski debi.

Ignjat Đurđević bio je pjesnik dubokih osjećaja pa njegove Ljuvene pjesni ulaze u red biranih lirskih vrijednosti pjesničkoga Dubrovnika, s prepoznatljivim iskustvima Bunićeva stiha, a njegova komična barokna poema Suze Marunkove, u kojoj se okrutno podruguje Mljećanima i u kojoj prenaglašeno izriče jasne aluzije na posve opipljive čežnje jadnoga Marunka, smiješnoga seljaka koji neuslišano uzdiše za prelijepom Pavicom, ne može zatajiti da je nastao na tragu Derviša, prezimenjaka Stijepe Đurđevića, samo što ga je u nekim elementima slobodnijega izražavanja i nadmašio.

Nadalje, likovi oca i sina tek su odslike obrasca smiješnoga starca i mlađeg protagonista, a ocrtavanje triju ženskih likova proširuje raspon filmske pripovjednosti ostvarenja.