dragi moji, svi skupa, kako ste divni kada ovako svi raspravljamo krasno i neopterećeno i onda se nešto i dozna. divota. fairy, sunce najdraže, kak si? dugo te nema. ljubavni trokuti, ha, nekome su slasni, ali tu samo liječiš neke svoje frke jer jasno je da se može izvesti četverokut, pa ne moraš baš krasti od frenda ili frendice, a i prijateljstvo vam ostaje, pa doma s njom spikaš o tome kako imate ljubavnike krasne, ali ne nužno iz kruga poznanika odnosno trokuta jer tako samo frke stvarate, iako je jasno da onog kojeg si dobro upoznala i susretala kod frendice lakše zavoliš i poželiš nego li nekog kojeg bi morala tražiti i snubiti po gradu, ako ti je do vanbračnog izleta, a mnoge žene i cure takav izlet naprave jednostavno da se malkice osvete dečkima i muževima, za sitne nepažnje, ali možda bolje o tome razgovarati. sad ćemo vidjeti kako se trokut opet pretvara u DVOJE. dakle, morate si život ispuniti, obogatiti ljubavni život DVOJE, u svakom slučaju. ad astra, ovako... jel si kad imala ovo... dođi na tuškanac, poljubit ću ti obraze, zagrlit te i pustiti doma, da vidiš koliko te cijenim u strpljenju. vrati se na trešnjevku, da ti izljubim grudi i pupak i prokurvam se tiho i romantičmo s tvojim vratom i otkritim ramenima. odenkud se čuje beyonce, why do not you love me.. to make me damn easy... to love you... pojavi se u radićevoj, da izmjenimo puno sline u kratkome vremenu, da budemo, da budeš... velika. stani se na kamenitim vratima, da iznudim jednu pažnju sa glavom ispod tvoje fine suknjice, a napravit ćemo, sve, baš sve, i letjeti visoko, kada ti, kada ti to poželiš, sunce milo, kada osjetiš da je došlo vrijeme. šetaj vukomercem jer ću tamo biti noćas da ti reknem volim-te-užasno-sve-si-mi-najveće-bez-tebe-nisam-ne-trebam-druge-nikada-imaš-me-do-kraja-ti-služim. ispružiš se u resničkome gaju i nadaš se gorućoj tišini davanja i ljubavi, dodat ćemo uzdahe, jauke, sretne smijurije, a onda znakovito šutjeti i uzimati kao žedan vode u pustinji. u rakarju zagrebačkom i šumicama oko okujina, dok ti dođe milina, ah - lete gromovito avioni, neće se čuti koliko te želim i nemam i imam, koliko je ljubav velika, u nadmetanju sa mlaznim motorima moderne... dok smo ludovali glasno od čiste, nevine želje u kojoj se Žena u tebi događala. na samoborskoj cesti, prije nego li me sludiš pa posrnem u stenjevec, da mi nabiješ sandalu u usta, da bih sisao prstiće kao beba, dok budeš moja zvečka, bebice svakoj ljubavi dorasla, prastara u artikulaciji želja. oko sarajevske, da ti krešo-mujo-haso pokaže gdje sava ljubi nebo, gdje se žena, trava, cvijeće, vjetrovi i nebo spajaju u JEDNO. oh, ima nas, po cijelome gradu, po svemiru. u splendidu jesi okrijepa, u kavani grada si kapučino, u vinceku si slađa od svake tortice, svetinjo. miroševac, da nam bude, da te tiho grli i posjeduje, u mramornoj intimi nadgrobnih spomenika jer ljubav je snažnija od padanja u grobnice, nikada ne umire... trebamo tiho mjesto za dvoje, što će nam graja? u lučko-puškarićevoj bit ću ti puška, tpg1 preciznost, snajper specijalca, snaga komandiranja crvenog, toplog... ah, sav se grad usijao kao željezo koje će rastopiti jaki metalurzi, nabildani dečki jednostavnosti i zdravlja. na maksimiru tigar, na langovome trgu benzin i dimetil-hidrazin za tvoju ushićenu raketu pomahnitalih radosti, kada se ono događaš puna i posvuda te ima, cijeli si svijet, svi kontinenti su ti, tvoje, za tebe. da imaš što još nisi imala, da budeš na nove načine, sretna ili sretnija. grand cafe, intima finih gospođa, sheraton svršavanja i esplanade udivljenja.... muzej si ti, umjetnost si, mala-velika scena, intimni glazbeni zavod, svako moje ministarstvo. ahhhhh, odasvud te žele, znam to, zato ti dolazim s tom puninom, da njih sakrijem, da ih odagnam iz tvojih misli, makar te noći, tog ljubičastog jutra koje se mazi samo sa sobom na bijelim fasadama u martićevoj i draškovićevoj. sve te ima, svi te žele, kada si Žena. pa što, sunce moje predivno, imaš PRAVO NA NADANJE, pravne akte jasne emancipacije... iako te savska 41 i zrinski 3 i maršala tita 14 možda nikada neće vidjeti i imati. ali ja te vidim, sada, dok ti ovako šaljem svako dobro. jako lijepoooooo. doviđenjaaa, zjvezdolika. nasrni na mene, bit ću pomahnitali gentilhomme u hipnotičkom adagiou koji svira tvoje čudesno tijelo kao harfu... pomažem ti da se sjetiš koliko si čarobna, da se sjetiš te Žene u sebi, sve njene duhovnosti jer znamo kako umiriti tijela. dolazi mi kraljevstvo femino, u trench-coatu, ništa ispod, taban ljubljena sakrit i oboružan pigalle 120 patentom od louboutina ili day-glo crvenim boat-om, divnim cipelicama cjelovite dame iznuđene kod sperry topsider.... jer... SVE JE DOBRO ZA ŽENU SAKRITO U MUŠKOJ MAŠTI, miljenice koja čekaš najbolje. (nisi imala takvih situacija u životu? hm, bit će da mi je istom žao, što nisi izgarala u takvoj žeđi i... ŠTO NISI PRONAŠLA ČOVJEKA KOJI ĆE TE NA TAJ NAČIN CIJENITI, pa ne treba nikakav trokut. pozdrav.)