Vecina anketa koje smislim ce vjerojatno biti podijeljena na one za zene i one za muskarce, ali ne bez razloga, vec jer me oko nekih stvari zanima razlika u percepciji i ukusima izmedju zena i muskaraca; a neke stvari mi ima smisla pitati samo jedne ili samo druge.

Duškom Ljuštinom koji me je koncem 2000. pozvao da smislim neke projekte.

Bilo je to ovak: veli mi Janković da smislim kontrole za Lagvitrek, a ja mu velim da neću jer oću da se natječem, a on meni da nema veze.

amis zahttjeva da bude njihov i telefon, a ludoj babi da to idem objasnjavat mislim da bi me nabila nogom. fakat mi treba internet, a ovi mobilni su way too much preskupi.... neznam vise sta da smislim. mozda je ovo za pravo podforum selite di ocete al ono.... help

Sad imam dva tjedna da smislim što ću dalje s njima.

Kad neš pametno smislim primjetit ćete a dotad ćete čitat moje izlijeve dosade i tako...

Uvijek u dogovoru s fotografom smislim karakter koji želimo postići i to mi daje određenu slobodu, otkriva Penelope, koja je za potrebe snimanja kalendara nosila doista impresivan popis dizajnera Marchesa, Gucci, Monique Lhuillier, Zac Posen i Emilio Pucci samo su neki od njih. Svidjele su mi se sve kreacije koje sam nosila, no moram priznati da sam veliki fan Alaie.

mislim, mislim, a nikako da smislim....

" Znaš li gdje je Ana? " " Ne znam. " lagala sam " Mislio sam da je možda kod tebe. " " Sinoć je bila tu. " " I nije ti rekla što danas smjera? " " Ne. " rekoh pokušavajući sakriti drhtanje glasa " Nema je cijeli dan i sada sam u njenom ateljeu pronašao papirnatu bijelu ružu i pismo. " Šutila sam da dobijem navremenu, da smislim svoju obranu, a Rudloff mi je počeo čitati pismo: " Čuvaj ovaj cvijet da te podsjeća na mene.

I, eh da, kad isuče kandže, onda je bolje bježati jer... (prepuštam Nastassji da dovrši:)) Mjesto savjetnika je već zauzeto (K ' Tebo), ali možete se dogovoriti da vas bude dvoje pa kad vam bude dosadno, onda ispitujete jedan drugoga.:) Ime: 5 do 12. (Da - preoteta od Borga:)) [/list = a ] Ako još nešto smislim, javim.

Ali, ja sam snalažljiva, pa uvijek smislim nešto.

Morao sam misliti na to kako ću preživjeti ovdje dok ne smislim kako ću dovući vremeplov u kupolu.

Znao sam da će tata saznati što sam učinio ako ne smislim nešto.

Eto što zaći biti žensko. baš sam se lijepo ugnijezdila pred mojim kompičem i malo švrljala po blogovima a onda sam se sjetila da moram staviti prljavi veš u mašinu i naravno da gasim sve i odlazim u podrum (jer tamo se nalazi mašina) i nosim sve na pranje usput osjetim neki miris i vidim da je vrijeme da operem kiseli kupus jer se uhvatilo ono nešto gore na njemu pa nazad u kuću po toplu vodu da i to napravim u 22 h sad još da smislim što sutra za ručak jer sutra me nema cijeli dan kod kuće idem u nabavku za trgovinu a nije me bilo ni danas radila sam do 12 h a onda otišla sa sinom kod liječnika tamo čekala do 14,30 da dođemo na red jer zamislite čika doktor dobio računalo pa sa dva prsta tipka po njemu i traži gdje se što nalazi i naravno da svatko tko uđe unutra ostane po pola sata.. katastrofa pa što ne dođe dva sata ranije pa ne uči... moš mislit što bi to napravio.. kao da je važno dali netko vani ima obaveza. samo što sam došla kući ručala oprala suđe i popila kavicu išla sam nazad na posao.

uzasno se osjecam zadnjih dana grozno se odnosim prema svojoj obitelji kakav sam ja to covjek? imam osjecaj kao da im zelim zlo svog ovog svijeta na neki nacin i zasluzuju, ali ja inace nemam naviku odnosit se tako prema njima... cjeli zivot mi je blogo receno katastrofalan sama sebi vec idem na zivce s tim jadanjima svaki dan pokusavam nesto ucinit sa svojim zivotom, a opet vidim da se nekako ne trgam previse od toga da mi bude bolje danonocno slusam depresivne pjesme, placem i govorim si da ovo nije za istaČ, da ne zasluzujem biti ovdje, da ne volim roditelje i sestru pogotovo stalno ih pokusavam naljutut, nazivcirat ali oni uopce ne reagiraju na nista kad dodjem doma samo pitaju kako je bilo u skoli, ja im kazem da sam imala praksu, naravno, samo kimnu glavom ne znam... stvarno se previse jadam pokusavam se ne jadati, ali... to je ocito jedino dobro sto ovako lijepo srcim i smislim u glavi pa zapravo to i jeino imam u svojoj glavi svoje jade ne mogu pisati kako mi je bilo u skoli zato sto su praznici (izmedju ostalog), ne mogu pisati kako mi je bilo vani na nekom koncertu zato sto nemam prijatelje i nejdem van (znam, jadna sam)... vise sam prestala brojat kolko sam puta pomisljala na samoubojstva.. ne znam kako nekome moze biti dobro u zivotu ako nema ono najvaznije, onaj drugi dio sebe-prijatelja u jednom djelu sebe krvim za to, ali opet i cijela moja obitelj je kriva zato sto sam posatala takva kakva jesam.. postala zanemarivanje jos u ranom djetinstvu da to je to moj bratic i moja sestra su nekako najdraza, i najljepsa i najmilija djecica koju imaju naravno, sestra je najsatrija, svi je vole, ovo-ono... onda sam ja dosla.. bilo je 5 minuta slave.. bla bla bla... onda je doso bratic.. najmanji je bio (i ostao) pa je sav neki umiljati... kad je sister krenula u skolu, svi su bili ponosni na nju, kako je vec velika curica, tada je i bratic krenuo u skolu, pa i on bio u cntru paznje... a ja ono, ko i uvijek, u sredini... vec tradicionalnoj - nevidljivoj sredini -.. i tako sam se s vremena na vrjeme navikla na to da sam uvijek bila ja ta koja je stajala sa strane. (nastavak slijedi...)

- zasad sam anonimac posto nikako da smislim neki zgodan prikladan nickic. - nisam nikakva faca, obicno normalno ljudsko celjade. - mozda mi je stil malo " arogantno-agresivan " jer govorim otvoreno i slobodno o onome sto znam, vidim i cujem. ali promijeniti to ne mogu (takav mi je temperament), a niti ne zelim.

Slično, pošto je Anne željela da smislim kako je nastala slavna CHANEL torbica, nacrtala sam sašivenu vreću za šivaći pribor, oblikovanu poput torbice, koju sam kasnije napravila od starog, neravnomjernog crnog platna kakvo se koristilo u izradi seljačke odjeće, da izgleda kao da je mlada Coco to sašila od ostatka tkanine koju je dobila od svojih teta. "

Kad sam bio klinac, imao sam fenomenalnu učiteljicu književnosti kojoj sam jednom postavio pitanje: Dobro, što ako ja smislim forme koje imaju smisla samo za mene?.

Prošli put me uhvatio grč - " otvorila sam usta da smislim još koju izliku.

Tadašnji urednik priloga Auto, pokojni kolega Duško Mažibrada priskočio mi je u pomoć ponudom da smislim nešto za taj prilog.

No NISAM mislio da sam dovoljno talentiran da smislim nesto vazno a novo u fizici, tj. da budem ne samo fizicar nego i - znanstvenik.

U 5 minuta smislim bolji scenarij, koji bi izgledao puno realnije.

Jedan je razlog taj što nikad nisam imao dovoljno vremena (čitaj: bio sam lijen) da smislim što i kako napraviti, a drugi je taj što i kada bih dobio neki prijedlog kako bi one trebale izgledati, nikad nisam bio zadovoljan.

Ali, možda mi se upali kakva lampica pa nešto smislim.:)

prekinula prijateljica s dečkom pa se našle na kavi. došla je s novom frizurom. eto istina je, stvarno idu frizeru kad prekinu... ne pitajte mene, ja ne ženski, ja srednji. dobio je dečko otkaz pa se našli u gradu.došao je na biciklu. gledam ga, frizura mu dobra, i manikura, nije ni gladan ni žedan a poslu sav predan. i smislim se. premjestit ćemo stan. onako ko puž. ma je opet taj puž. puževi u svim oblicima. čak kad sjednem u restoran gledam jel ih ima na karti i kažem konobaru donesite mi sve puževe iz lonca. rižoto od puževa. puževi nakon kiše. puževa kućica. puž muž vadi roge van da ti kuću ne prodam. e da kuću. znači premjestimo kuću.

Što se tiče nekog mog hobija, bavim se brazilskim borilačkim sportom, capoeirom, a ujedno sam i predsjednik škole, pa ako ima i zainteresiranih kojim slučajem, slobodno mi se javite, tamo su kontakti, a i bit će mi drago da vidim nekoga od vas u našim redovima. možda smislim i neki popust u prvom mjesecu treniranja za blogere.

Moram jos brzo da smislim četrdesetdvije zapovjedi ove religije, zapisati ih i držati ih se.

Ne 43. Šta misliš koliko mi je trebalo da smislim ova pitanja?

Video sam ovo još sinoć, ali nisam uspeo da smislim neki odgovor kojim bih bio zadovoljan.

A kako sam ja užasno brzopleta osoba i najčešće prvo napravim, a onda razmišljam o posljedicama i manje-više uvijek smislim neko bolje rješenje za to što sam napravio ali je prekasno da bi to ispravio, osobe oko mene ispaštaju zbog toga.