Talija u njoj se smješila srećom.
Talija u njoj se smješila srećom.
Ona se samo smješila i radila očev je obrt donosio novac, a Fani je nekako uvijek znala« uštedjeti »i gizdavo se nositi, čak i kad vremena nisu bila najsretnija za posao.
Ona se isto smiješila, rekla je da joj je bed što je ljudi čudno gledaju, smješila se jer zna da on više nije tu, da tijelo od kojeg se opraštamo nije njezin Duje, Duje je sada negdje drugdje i sretan je, sretniji nego je ovdje bio, i rekla je da ne razmišlja danas kako joj je teško, jer da na to misli, već bi davno skočila u raku...
Paola mi je smješila, a njen je smješak govorio da je sretna, sretna i odjednom je približala glavu i poljubila me, dok su prsti Paulovi treperili u mojoj šaci.
Nikome se nije smješila ni barotrauma ni dekompresijska... dobro je J lako ćemo za ostalo
Vojnik otvori oči, insekta više nije bilo, vidio je samo bistu koja mu se smješila.
Ljubav mi se smješila iz njegovog središta i pružajući ruke osvijetli put kojim moram krenuti.
Smješila sam se prolaznicima koji su uzvraćali smješkom.
Marina se smješila, sve dok nije prekipilo, on je tajnici rekao to jesto njoj da bi volio da je i njegova žena tako pametna i spretna u svemu kao ona.
Igrao se sa svojim klincima, i s pažnjom pratio suprugu koja se smješila svemu što on izvodi.
Ana je dolazila u društvo petkom i subotom, smješila se primjedbama, sudjelovala u diskusijama, ali nedeljom se nije pojavljivala.
još uvijek te viđam, u stvarima, događajima, čujem te u pjesmama i riječima što ih izgovaraju ljudi. danas, eto, habibi.... slagala sam malene čarape svoje prekrasne Bebe (ispala je mnogo ljepša nego što sam se uopće usudila nadati), mirisala Bebinu dekicu dok je spokojno snivala svoje odraslima nezamislive snove, smješila se od uha do uha i tad začujem: habibi.... najljepše sunčano popodne zakrilila je crna sjena nikad prežaljene prošlosti. nisam odmah razaznala što si bio, stvarnost ili samo tlapnja izmučenog uma. uskoro postaje jasno: stvarniji no što bih željela gubim se, često. bježim u praznu prostoriju i peglam do iznemoglosti. to je jedino mjesto gdje me nitko ne uznemirava i gdje mogu prijateljevati sa svojim mislima, ljubiti svoje uspomene, plakati da nitko ne vidi. siktaji pare stapaju se s jecajima tvoreći nezemaljsku glazbu. onu sto je čuju samo duše anđela i demona. i mislim možda za me više nema posla na ovom svijetu dokazala sam sve što sam htjela da mogu voljeti ljubavlju čistom i neiskvarenom i mrziti isto tako da se znam radovati i najmanjim stvarima a ne primjetiti ni najveće da mogu uspjeti u svemu čega se primim, bolje od drugih i najveću glupost da mogu prebroditi sve strahove, riskirati do kraja a bojati se sebe same biti hrabra za sebe i druge dok kukavicki bjezim od poraza, sebe, osjećaja mogu uraditi sve i biti što god poželim biti nitko i ne znati ništa dokazala sam sve više nego jednom nije samo puka sreća u pitanju i dala sam svijetu novo biće.... što mi preostaje? mrtve ljubavi bolne zaljubljenosti sjećanja koja nikome ne koriste
Jednoga je dana na kraljevski dvor došao starac za kojeg se pričalo da poznaje tajnu života.Svi se dvorjani sjatiše oko njega moleći ga da pomogne bolesnoj kraljevni.Starac dade djevojci zatvorenu košaricu od vrbova šiblja i reče: " Čuvaj ga, njeguj, pa ćeš ozdraviti. " Radosna i puna nade, kraljevna otvori košaru, no kad je vidjela što je u njoj, bolno se razočara.U košari je plakalo dijete, jadno i mnogo bolesnije od nje same.Djevojci se ipak sažali, uze dijete u naručje i poče ga tješiti.Prolazili su mjeseci.Djevojka je neprestano mislila na dijete.Hranila ga, tetošila, smješila mu se, danonoćno bdijela nad njim uz velike i mnoge žrtve.Nakon sedam godina dogodilo se nešto nevjerojatno.Jednoga jutra dijete se počelo smijati i hodati.kraljevna ga uze za ruke, te smijući se i pjevajući, zaplesa sa njim.Bila je radosna, lijepa i sretna kao nikad dosad.
Bila je visoka kao ja i da nema uši smješila bi se oko glave.
Smješila se cijela njena obitelj u novinama i na Tv-u.
Razapeta na spravi za mučenje smješila se zbog spomena na dvije čuvarice koje je preobratila za vrijeme boravka, a i zato što je znala da je čekaju rajski vrtovi.
(1971. - 1990.), Italija Kratki životopis: Njeni roditelji su čekala jedanaest godina da dobiju dijete, molili su se Majci Božjoj i rodila se Chiara.Bila je normalno, zdravo dijete, već u ranom djetinjstvu, pokazivala je ljubav prema Isusu, sakupljala je novce za gladnu djecu u Africi.Željela je staviti Boga na prvo mjesto u svom životu.Sa sedamnaest godina, osjetila je iznenadnu bol u ramenu, išla je na pretrage i operacije, dijagnosticirali su joj bolest osteosarcoma. U bolesti se pokazala, jako strpljivom, smješila se, makar ju je jako boljelo.Nije htjela primati morfij, jer je htjela ostati pri svijesti.Oni koji su bili u njenoj blizini, liječnici i ostali, osjećali su u njenoj prisutnosti veliki mir, mnogi su tako približili i poboljšali odnos s Bogom.Ona je hrabrila svoju mamu, da se ne boji, da slijedi Isusa i da će imati dovoljno snage.Bolest je bila sve gora, ali ona se nikad nije bunila: Isuse, ako želiš, neka bude tako. Bližila se smrt, primila je svete sakramente, obukla se u bijelo i poručila mladima: Mladi su budućnost.Ne mogu više trčati, ali želim predati mladima baklju, kao na Olimpijskim igrama.Mladi imaju samo jedan život, koji je vrijedan da ga se dobro živi. Umrla je 7. listopada na blagdan Marije-Kraljice krunice, zadnje riječi je rekla mami: Mama, budi sretna, jer ja jesam.Bye Vodi se postupak za proglašenjem blaženom.
Smješila mi se iz izloga knjižare.
Kada sam ju vidio pomislio sam da je još uvijek srednjoškolka, dok se blesavo smješila otkrivajući pritom aparatić za zube, no kasnije mi je rekla da je treća godina na studiju turističkog managementa ovdje u Hanoiju.
Na njegov grob donjela sam crvene ruže.. Među njegovim stvarima nasla sam njezinu sliku.. smješila se....
Sva ostala dječica su se ponosno smješila suncu i svojim roditeljima i svijetu pokazivala svoje cvjetiće koji su bili okvir za sretna dječja lišca.
da sam sat vremena ležala u kadi i smješila se vračajući film u glavi
Zar ne znaš? pitala je ona i smješila se.
Pravim se malo glup, ne bi li mi se još malo smješila..
bivši top model koja se 90 - tih, s prvih plakata HDZ-a, smješila blistavoj budućnosti Hrvatske a sada se iste srami nakon što rodila i zbog toga dobila otkaz.
Smješila mi se iz izloga knjižare.
" Moramo brzo napustiti grad jakoga vjetra. " mladić i Diana pozvaše tek oslobođene " Ovaj san neće trajati sto godina. " " Molim te objasni mi o kojoj se energiji ovdje radi. " upita Bacchus dok se Diana smješila " Zar to stvarno nisi osjetio, dragi moj ljubavniče " Pjesnik je ušutio.
Gledao je tog popodneva moje lice i rekao mi da se još nikada nisam nasmijala, a ja sam se cijelo vrijeme smješila.
Sa jedne slike mu se smješila, kao dječjom rukom nacrtana velika lutka plavih uvojaka.
Kod kupovine povrća, ja bih izabrala, a on nosio teti koja važe, i nosio u kolica, što me je posebno oduševilo jer je mirno stajao u redu, i jedva dosegnuvši pult, sve obavio jako ozbiljno, a teta za pultom mu se smješila.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com