Kad, primjerice, slušamo drugu osobu kako govori o nekoj temi, smješkamo joj se, kimamo glavom i naginjemo se prema njoj, šaljemo pozitivnu povratnu informaciju naša reakcija potiče je da nastavi govoriti o istoj temi.

Kao da je stigla velika rodbina iz Australije za koju nismo ni znali da postoji i sad smo svi još malo ošamućeni i samo se smješkamo.

Smješkamo se, a ponekad smo i potreseni time koliko je puta većina u krivu, u zabludi.

Murja nam prilazi i upućuje na obližnji autobus, ali mi im se samo smješkamo i govorimo Pul nadaram - što znači da nemamo novaca.

No dok smo živi, dok postoje fotografije sa kojih se smješkamo mi dok smo bili djeca, naši nešto mlađi roditelji i oni koji su sada na boljem mjestu, dok oni koji su još uvijek ovdje, dobri stari purgeri, neće se zaboraviti.

Lilly... nije krojač i nije moj.... ali, lijepo se smješkamo... dodajem: e, tako se to radi.. kratko ali jebitačno... (uh, al me opravio) (vivax 04.03.2008., 12:18:02)

Skupa se smješkamo u kameru, a on me mrzi jer je moj maloumni ministar zdravstva kriv što mu krov prokišnjava.

Plazimo ovuda naprijed-nazad i smješkamo se ili ne smješkamo svemu oko nas.

Ponekad dok se okrećem zapnem koljenom za čovjeka do sebe, smješkam se umjesto isprike, smješka se umjesto prihvaćanja, samo se tako tiho smješkamo već nekoliko sati.

Dok se svi skupa nedignemo na noge ovakvi komentari su suvišni a i sami dopuštamo da nas svi jeb.... a mi se smješkamo.

Svi se smješkamo i kolutamo očima.

Mi se ljubazno smješkamo jedni drugima u lice samo zato jer pripremamo teren da nekoga opljačkamo.

Mi gazimo one kojima se smješkamo u lice, a i sami smo pregaženi od onih koji se nama smješkaju.

Smješkamo se na pomisao kako bi bilo isprobati naučeno na hrvatskoj obali. Ä im sretnemo prvog turista, stisnut ćemo mu ruku i uz obavezni ' Wellcome to my country ' pitati kako mu možemo pomoći, te ga, dok je još posve izbezumljen, počastiti i pozvati doma.

Bitno je iskoristiti taj jedan dan u godini da pokažemo svoju brojnost, da se smješkamo 16 - godišnjim klincima koji uzvikuju homofobne parole dok mi ponosno marširamo jedni za druge, promovirajući ništa drugo, doli svoju ljubav.

Vele mi da možeš i za dva ako si brz, ali da je naša realnost 2 i 40. Svima nam je već odavno dosta i smješkamo se jedni drugima pokazujući da svi zajedno nismo normalni

Licemjerno se smješkamo i odlazimo svatko svojim poslom.

Na žalost, nakon razvojačenja raznim su postupcima, prije svega umirovljenjima, od vukova stvorene ovčice i sada se svi samo udvornički smješkamo, sliježemo ramenima i molimo Boga da naš predmet ne dođe na reviziju.

Svakodnevno se smješkamo a da se ne osjećamo dobro.

Mi se smješkamo: bude ih još, sigurno, skoro...

Tek evo ti njih jedna mala grupica dolazi... isto Turci.. i hvala Bogu jedan od njih govori engleski.. (Kako je samo dooobaaarrr) I tako mi smješkamo se... malo kao pričamo...

Smješkamo se, kimamo glavom, sve fore su urnebesno smiješne.

Strastven, brz i neočekivan: Ovaj je poljubac nešto zbog čega se uvijek smješkamo i danima nakon.

Bolje da se makar i pomalo licemjerno grlimo i smješkamo nego da se iskreno tučemo objavio je isti list u komentaru svog kolumnista Đorđa Vukadinovića.

Uvjerite se sami: »Dijete i ja rastemo vedri pored stvari,/mirni pored ljudi, nježni uz stabla/i zauzeti jedno za drugo.// Smješkamo se i nikom još ne govorimo/da smo zajedno,/da nas tlači ova južina,/da smo izbacili šećer i uveli jogurt,/da smo prestali pušiti/i da ćemo povratiti ako nam brzo ne otvore vrata.// Dijete i ja rastemo i smišljamo imena,/pregledali smo već sve kalendare,/i nismo još našli nijednog ljepoimenog sveca ili sveticu,/ni omiljene bajke nisu nam od koristi/jer tko bi se htio zvati Trnoružica kad odraste,/radili smo popis dobrih ljudi,/ali dobri ljudi koje znamo, nemaju dobra imena.// Dijete i ja rastemo i svake večeri mirno/slušamo nove nježne skladbe oca i muža/koje su lijepe, toliko lijepe/da nam se kiselina smanjuje, željezo namiruje/a tlak ne smeta.// Dijete i ja rastemo vedri pored stvari/i stvari rastu vedre pokraj nas.« (»Dijete i ja«)

On i ja... u nekoj bonaci, smješkamo se i prepoznajemo.

Prvi poljubac je u većini slučajeva lijep, nježan i nezaboravan, a zbog njega se još danima poslije smješkamo kao telad.

Bojimo se ponekad izreći nešto zakočeni iracionalnim strahom da ćemo ispasti glupi ili neduhoviti, pa radije šutimo i smješkamo se trudeći se ostaviti dojam makar pasivnog sudjelovanja.

Ne pričamo o kazalištu, smješkamo se jedni drugima.

Smješkamo se ne shvaćajući zapravo zašto, lažemo da nam je dobro drugima kao i sebi kada nam zapravo ništa ne paše: država, vlada, Crkva, susjed, Šeherezada, povrće, meso, poslodavac, novine i vrijeme.