ovo mi tak cudno... imam decka.. provodimo npr. cijeli dan zajedno... i grlimo se i mazimo... pa ono kad god mozemo: rofl:: cerek: ne znam koliki libido moras imati da bih izdrzala se seksati 10 put na dan: confused: ok, pretpostavljam da tvoj decko ima malo veci libido, al ono nekako to ne kuzim: misli:

- Najviše se sjećam kad bi me zagrlila i rekla: ' Mamice, dulje ćemo živjeti ako se grlimo '.

A mi ih pozivamo na Brijune i u Vukovar, grlimo se s njima... ", zaključio je Vekić.

Što još reći nego da Vas sve smatramo kao svoju drugu obitelj i zato Vas sve skupa toliko volimo i grlimo.

inace, problem nije fizicke prirode, jelte... i ne vjerujem da me vara jer ne znam kad bi stigo. radi u firmi di su ugl muski, ne izlazi, stalno smo zajedno... i ono... kad ja imam prigovore prvo ispadnem napadna, onda se kresnemo i sad je kao sve super. i onda 2 tjedna minimalno opet nista... mislim fakat ne kuzim. inace smo jako prisni i ljubimo se i grlimo i drpamo (na njegovu innicijativu) i onda ko npr jucer, zaigramo se, on se napali, sve super... i samo odjednom prekine jer ce se inace " razbuditi a mora spavat jer ujutro radi "...

Ležimo na krevetu, grlimo se i svi plačemo. Mama, neću više nikad. I nećeš više, majmune opet je bila brža.

Splićani su ih prošle godine u kolovozu mogli vidjeti za vrijeme međunarodnog festivala Grlimo se morem, kada su po gradskim ulicama i trgovima eksperimentirali s narodnom glazbom.

Prije godinu i pol dana upoznala sam jednog dečka koji je iz mog mjesta, ali se nismo do tada znali jer je radio svugdje (po struci je kuhar). upoznali smo se sasvim slučajno preko fejsa. jako mi se svidio, i mada je on tada radio vani, dogovorili smo se za susret. kada smo se sreli na toj prvoj kavi, (nakon 2 mj.) bilo je savršeno, kliknuli smo oboje i završili smo skupa. nakon toga on je otišao natrag van, i tako smo se viđali kad god smo mogli oko pola godine. uvijek je bilo toliko kemije.. a onda se dogodio prvi seksualni odnos.. nakon toga počeo mi se slabije javljati, i da napomenem da je kao osoba poprilični laskavac. u toj fazi ja sam mu prigovorila je li samo bio sex pri stvari, a on mi se pravdao da ima obiteljske probleme. naime, nekako baš u tom vremenu razbolio mu se otac, koji je nekoliko mjeseci kasnije umro, da bi stvar bila gora, ostavio mu je duug i dečko ima još majku i puno mlađu sesrtu o kojima mora skrbiti jer mu majka nigdje ne radi. dakle, sve je financijski palo na njega. do tada smo razgovarali o potencijalnoj vezi, a nakon tih nemilih događanja, on se skroz povukao. ja sam pokušavala spasiti stvari, ali sam na kraju odustala. prošlo je nekoliko mjeseci i budući da sam često znala razmišljati o njemu-javila sam mu se. ubrzo smo se ponovno vidjeli i bili skupa. viđali smo se 3 mjeseca jer se on vratio doma. provodili smo zaista prekrasne trenutke i svaki put iznova bih pomislila da je on moja srodna duša. jednostavno-bilo je savršeno.a onda se dogodio opet krah. jednu večer bili smo skupa, rekao mi je da me želi viđati i dalje.. ali sljedeću večer dogovorila sam kavu sa svojim prijateljem-muškim. u kafiću u kojem smo sjedili, naišao je on, na što nije baš reagirao kao da mu je drago što me vidi, prišao mi je i pitao da odkud sam ja tu, izignorirao mog prijatelja pokupio se i otišao da bi mi nakon par min poslao por da uživam:) i da on traži svoju sestričnu u gradu. nakon te večeri nije se javio 3 mjeseca. apsolutno ništa, i moram napomenuti da je spletom okolnosti njegova bivša cura s kojim je živio moja daljnja rodica koja ga je usput prevarila s prijateljem i udala se za njega par mj. nakon. ja sam naravno ludila jer ne znam šta mu je u glavi. dakle prošlo je par mjeseci i ništa, slučajno ga sretnem u gradu, ja ponovno sa jednim muškim prijateljem i prijateljicom, on sa svojim muškim društvom, on ostane kao ukopan kad me vidio, nakon toga mi šalje poruke da se vidimo, ja dolazim na mjesto sastanka, vani hrpa ljudi, on mene hvata za ruku, a nije se javljao 3 mj. ja gledam u čudu, ponovno se ljubimo, grlimo, kao da je vrijeme stalo, i kao da je sve savršeno, a nije ja mu predbacujem njegovo nejavljanje i govorim mu da ga ne mogu shvatiti, to njegovo ponašanje, a on meni da ni sam sebe ne shvaća. svađamo se i brijemo-ponovno po tko zna koji put u godinu i pol.. govori mi da mu se toliko toga lošega dog zadnjih mj.. ja mu pokušavam pomoći, a on da mu je voda došla do grla. odlazimo i ponovno se nismo čuli već 2 mj. ja sam pronašla napokon osobu koja mi se počela sviđati, a da nije on, ali to je neslavno završilo tako da sam opet na početku. ne znam šta da mislim niti kako da se postavim. dali mu je ta financijska kriza samo izlika?? nekoga ili želiš ili ne želiš, a on meni daje kontradiktorne znakove, kao da smo u vrtiću. ne znam više kako da se postavim trebam li ga žaliti, voljeti ili mrziti? s njim mi je prekrasno i pašemo si u svemu, a opet imam osjećaj da pobjegne čim mu se pokušam približiti.. unaprijed zahvalna, Ivana

Po S toji vrijeme kada se rađamo i kad umiremo, V rijeme kada se ubijamo i vrijeme kada se liječimo, vrijeme kada P lačemo i kada se smijemo, vrijeme kada se grlimo i vrijeme kada smo sami, vrijeme kada šutimo i vrijeme kada govorimo, vrijeme kada mrzimo I vrijeme kada volimo.

Igram se danas sa svojom J. i dok se grlimo prošapćem joj: " Znaš li ti koliko te mama voli? " Nije baš da sam ju pitala, više sam to za sebe rekla, ali ona se uozbilji i reče: " Ne znam.

Dolazi nekoliko puta do mene i grlimo se, pita me gledam li Zabranjenu ljubav, govori da će uskoro otići živjeti na novu adresu.

A trbuh i ja grlimo njih.

Svi plačemo, smijemo se, grlimo, pjevamo, pa onda opet plačemo i tako u krug.

Grlimo ga i spuštamo se dolje dovršiti koncert, a tamo se okupila poveća ekipa vojnika.

Grlimo jedno drugo u trenutku od kojeg je načinjena vječnost.

Grlimo se i ljubimo i Čučak sjeda za sto, poručuje piće (na moje čuđenje - kafu, za sebe), a Boro Kapetanović mi kaže: " Daco, ti bi morao češće dolaziti - ovo je prvi put da vidim Čučka da plaća piće nekom. "

Ako ne i gore stvari, kao kada pola dana grlimo predmet u koji uriniramo i k tome ispuštamo neartikulirane zvukove kao jeleni za doba parenja.

Nismo se dragi i ja vidjeli nekih 10 - ak dana, i on konačno imao praznu kuću, i ono, filmski, s vrata, počeli smo se skidati, odjeća po stepenicama, navalili jedno na drugo onako ko životinje jel, bacamo odjeću, grizemo se, čupamo, trgamo sve jedno s drugog, baci on mene na krevet, preko mene, grlimo se, ljubimo, ne znam gdje prije da ga zgrabim i gdje prije da ga poljubim, u sobi je mrak, prevrćemo se po krevetu, čas ja na leđima, čas on, i u jednom trenutku da me prebaci iz sjedećeg u ležeći položaj, nismo bili dobro orijentirani i nisam imala pojma na kojem dijelu kreveta se nalazimo, i prebaci me malo ulijevo i hop, ja kao prava femme fatale, sjebem se s kreveta na pod.

Dobro jutro slatkice, prije samog izlaska preko balkona začuh bebu (Roko je već u akciji-pomislih) a na samom izlazu sretoh susjedu sa preslatkim Lukom u naručju.... žure malena na terapiju u bolnicu..... zasigurno će te se vidjeti, nosi ti pozdrave zlatice, veliki je to dečko - ima 8 mjeseci i puno toga zna, na spomen tebe Luka se nasmija a ja nekako sebe uvjerih da je razumio.... sve će ti reći.... na vašem jeziku gu, ga, ma, ta..... Grlimo te i ljubimo radosnice, pozdrav..........

Viš ja svom govorim da je lijep i sladak, i non stop se grlimo i cmakamo, strašno je velika maza.... ali me brine da ne postane nekako pekmezast kasnije jer sam ga toliko mazila?: zubo: kaj vi mislite? ipak je on dečec, ne...

Zagreb ima dva festivala uličnog performansa, Poreč, Zadar i Umag jedan, a Split se može pohvaliti tek sa Splitskim ljetom koji je institucionalnoga karaktera, i festivala Grlimo se morem koji nije konstantan.

Tepamo si, mazimo se, grlimo, cmačemo, jadikujemo kako nas boli cijelo tijelo...

Tako ja ljubim moje klince... naime, meni je najvažnije da su oni sretni i da znaju da postoji netko tko ih puno, puno voli... zato se puno, puno grlimo i mazimo

I dok se prepiremo i pregovaramo i srdimo i vičemo valja nam se setiti kolko je vreme nepovratno i kak bi lepše i bolje za njihovo, ali i naše zdravlje da se grlimo i ljubimo i smijemo ili pjevamo.

Ja se prepustim maštanju: nas dvoje se ljubimo i grlimo, onako kako nas dvoje znamo, i ta prijatna maštanja me uvedu u san.

Ako se razumijemo ponovimo to opet pri nekoj drugoj temi, opet se razumijemo, postajemo prijatelji, ljubimo se, grlimo se, priključe nam se i naše tajnice, sve ostale koji malo drugačije misle i pišu etiketiramo, vrijeđamo, provociramo, zovemo ih komunjare, vleču nas za jezik, mi im nepristojno odgovaramo čak i kad kažu da s nama ne žele komunicirati

Držiš me za ruku, dok skačemo sa oblaka i letimo prema zvijezdama grlimo se očima, dok vjetar nas kotrlja i spušta nas po čudesnoj dugi gledaš me i šapućeš nježno " ti si moj princ iz bajke " moje srce se topi a glas me izdaje i svemir je stao da nas čuje dotakneš mi lice i usne nam se sudare u poljupcu koji je ostavio bljesak usne mi se smiješe dok mislim žena mojih snova stoji pored mene dok zlatno sunce polako zalazi plešući po melodiji između nas ti obećaješ mi da zauvijek si moja...

- Sigurno - čvrsto odgovaram, jer to je istina: ljubimo se i grlimo u svakoj prilici od kad smo pregrmjeli onu tešku početnu nervozu, dok sam poput drvenog kipa sjedio pored lijepe Bojane na klupi i skupljao hrabrosti poljubiti je prvi put, a vjetar veljače nije bio ni malo blagonaklon prema nama i našim osjećajima koji su se razvijali brzo i suviše i brzo i u kojima se nismo snalazili.

volim ga, znam da on mene voli, imamo divan brak, ljubimo se, grlimo, držimo za ruke ko klinci, super se slažemo, telepatski razmišljamo... samo čovjek nema želju za sexom. jebi ga.

- Ovo što moja supruga čini našem djetetu je sve samo ne ljubav, sve što radi je u inat meni i to, ponavljam, preko leđa našeg djeteta, a ne za njegovu dobrobit kako ona voli reći, sve svoje slabosti nadomješćuje skrivanjem iza nevinog bića, iza mojeg djeteta, našeg sina, jer ako netko ćini nešto za dobrobit mog anđelčića, tada sam to sigurno i jedino ja, jer s ulogom roditelja se treba znati nositi, djelom se time moraš i roditi, a to nikako nije uloga u nekom filmu ili predstavi, već je ovo životna uloga, koju ne igramo, već živimo (nebriga za zdravlje, opće zanemarivanje-posjedujem određenu dokumentaciju koja potkrepljuje moje tvrdnje, a lako se može zatražiti uvid u evidencijski list-liječnićki karton - kod nadležnog pedijatra,...), - do 06.06. " 07. god. (najnesretniji dan u mojem životu, dan kada je moja supruga odvela naše djete, mog sina od mene, iz našeg stana, " otela ga ") naše djete je bila jedna sretna, vesela i što je najbitnije od svega, zdrava beba, - u tih 5 mjeseci imao je pet puta blago zamjetnu (povišenu) vručinu, od toga tri puta kao reakcija na redovito cjepivo i vrlo male i jedva primjetne tegobe zbog grčića u trbuhu (ponavljam, sve se može provjeriti kod nadležne pedijatrice), no nakon što je odvela naše djete pronađena mu je bakterijica u mokraći i bio je hospitaliziran 6 dana i na antibioticima, zatim je nakon 7 dana kako ga je odvela na more na 1,5 mj. od mene maleni dehidrirao i morao je hitno nazad u Zagreb u bolnicu, no kako mu ni su mogli dati infuziju (nisu mogli pronaći žilicu), upućen je kući uz napomenu da mora dobivati što više tekučine (čaj, voda) s time da je moja supruga (" brižna i savjesna majka "), još dok je maleni bio na pregledu, na liječnikovom stolu, ona pitala liječnicu kada može s malenim nazad na more (to je stršno, kako joj to uopće može past na pamet, dok se još ne zna točna dijagnoza i dok je maleni moj još na stolu, ja sam ostao ukipljen i šokiran), na što je liječnica pogledala i rekla da bare 5 - 6 dana NE putovati, s time da mora naravno još jednom na kontrolu kod pedijatra, nadalje, često sam je upozoravao na grčenje, naprezanje i crvenilo na licu dok bi imao stolicu, jer je jeo neku tešku hranu, no ona nije marila i tek nakon tjedan dana je oočela govoriti sutr ću-sutra ću i konačno ode, užas koji nemar i nebriga i sada na kraju još i bronhitis i opet muke za moga anđelčića-inhaliranje po nekoliko puta na dan, s time da ga bronhi muči već gotovo dva mjeseca, a da ne spominjem silni kašalj, - - totalna nebriga i nemar jedne " majke ", kako ona voli reći " brižne " (do 06.06. je sve bilo u redu, jer kada ja nisam radio, svo vrijeme sam posvetio svome djetetu (našem), od buđenja i hranjenja noću, do svakodnevnih šetnji po parku Maksimir, spremanje, presvlačenje, kupanje naše bebice, jer se supruga bojala, - apsolutno sve), no nakon tog dana, nastupilo je apsolutno zanemarivanje našeg djeteta, moje srečice, od strane moje supruge, " brižne majke " - NIKADA NEĆU ODUSTATI od svoga djeteta i borbe za njegova prava na zdrav život i sretno djetinjstvo, i na njegovo pravo zdravog emocionalnog i društvenog odrastanja, kao što trebaju imati sva djeca, a roditelji bi trebali i moraju biti ti koji će im u tome pomoći i koji će im pružiti svoju ruku, ali ne samo onda kada padnu, kada se spotaknu, već UVIJEK, naša djeca nas trebaju, VOLIMO IH, LJUBIMO IH I GRLIMO, oni su naša ljubav i naš život