Kroz idilicne ulicice privukao nas je zvuk Bozicnih pjesmica s nekog od skrivenih trgica toga grada... Slijedile smo svoje usi, i nasle se pred pravom pozornicom, uzivajuci u bozicnoj glazbi gradskog simfonijskog orkestra... U organizaciji Bance di Loja... Medju mnostvom ozarenih ljudi i razdragane djecice, koji su se uz zvuke glazbe, zabavljali i hvatanjem balona od sapunice, koji su u ritmu glazbe izlazili iz posebnog stroja... Bozicne lampice na velikom boru, romanticno su svjetlucale... Umjetni snjegovic sladunjavo se smjeskao (Gilma me pitala da li tako izgleda pravi snjesko... Oni ga inace ovdje nikada ne vide - uzivo).