Pa iako sam bolesna, da dan je prekrasan.Barem u onim trenutcima kad smognem pogledati kroz prozor.Ah, jučer je bilo prekrasno.Jako lijepo.Naravno, do mog jedvahodam stanja.Istina je.Netko ti donese svjetlo.Osjećam se kao mala djevojčica.Uzbuđena, sretna, optimistična.Vjerojatno i naivna.Ali, dovraga smijem si i ja dopustiti malo maštanja.Pravi kontrast.Tama, svjetlo.Iako, moram priznati nekad mi dojadi biti sretna.Nemam inspiracije.Pa se zavučem u crno.Ali kontroliram to.Osoba, moje svjetlo, je prekrasan.Kako je lako voljeti.Kako je zabavno osvajati.Kako je tužno biti odbačen.Kako je čudesno vrtiti se u tom krugu.Ljubav je, ah.... Ljubav je čudesna, ljekovita.Moram priznati, da mi treba dugo.Da priznam sebi.Jer teško je dopustiti nekome da vas zaludi.Ali lijepo je kad vam je život isprepleten ljubavlju.Osjećam se nevrijednom.Njega.Ne zaslužujem ga.Predobar.