Cijelu noć sam tulumario, dosta smo i pili, išao sam spavati rano ujutro, nisam odspavao više od dva-tri sata i sve se to na meni vidjelo, a mora da sam i dolično smrdio.

Sjetila sam se onih dana kad je rat smrdio u zraku, kad su bili oni referendumi s " da " i " ne ", pa su djecu čiji su roditelji glasovali suprotno stavu mase zvali račanovci.

Do zadnjeg časa vjerovali su da će ih Bog spasiti, čak i kada je plin već smrdio.

Fak, možda je stvarno netko od nas smrdio pa sad više nije važno?

Katastroga, drž nedaj, frajer kao da je bježao već sto puta, udara, baca se, viče kao da ga mlatiomo, uglavnom Alen ga je nekako uspio priklještiti onim pametnim potezom " kravata ", a ja sam ga ulovila sa leđa oko struka, joj kako je frajer smrdio, odvratan neki lik, molila sam dragog Boga da ne ugrize Alena ili mene.

Skoro da bih radije smrdio, ali ajde, kad sam već ovdje, onda sam se otuširao, ili, bolje rečeno, samo sam rukom nanosio hladnu vodu po najkritičnijim mjestima, jer iznad pojasa ne mogu lijevati mlaz hladne vode po sebi.

moj radni odnosi bili su povezani sa zahodima. na prvom poslu, bilo je to u zavodu za arhitekturu, imali smo jedan zajednički ključ, nas dvadeset žena na jedan wc, pa su svi znali kad sam tamo. to me izluđivalo. pogotovo jer sam tek bila početnica. pripravnica, sirova još, s kikama u dokoljenkama i tri prišta na čelu. bilo me tad sram pokakati se. nakon tri mjeseca promjenila sam posao. zaposlila se u firmi koju su vodili muž i žena, a za njih je radila njegova sestra, moja poznanica pa eto i ja. nas pet u četrdeset kvadrata i jedan zahod. u tom zahodu sam nalazila jedno govno. to govno je bilo poveće govno, ma tako veliko da nije moglo proći kroz odvod a njegov vlasnik je bio moj šef. i situacije s govnom su se ponavljale i ponavljale, svaki drugi, pa treći, drugi treći dan. znojila sam se, sanjala, razmišljala, gadila, moj život se počeo vrtit oko šefovog govna. istekao mi je ugovor nakon tri mjeseca i ja sam pobjegla. trčala sam, trčala dalje od šefa, govna, zahoda i tog dijela grada. dotrčala do nove firme. u novoj firmi su zaposlili mene i još jednog. prvi dan posla, prvi posjet zahodu, katastrofa. zahod je smrdio i bio zasran. u firmi je radila i moja prijateljica. primila sam ju za ruku i odvela.... jel vidiš? mene to proganja, prooooganja. ponavljalo se iz dana u dan. počeli su primjećivat i drugi. primjetila je i tajnica. rekla mi je.... ovo se nije događalo dok niste u firmu došli vas dvoje. znači ili ste vi ili on. bilo mi je zlo. poslala je mail svim zaposlenicima neka peru zahod za sobom i da četka ima svoju funkciju. čistačica je prala on je srao. svi smo znali da je on. smrdljivi, prljavi orangutan. i onda jedan dan bacila sam flomaster na pod, lupila nogom o pod, zamahnula kosom i stala pred njega.... molim te operi zahod za sobom... on me u čudu pogledao i rekao... jesem... rekla sam... e pa nisi... i ošla.

U glavama koje su bile bliske onodobnom režimu, govor o Srednjoj Europi smrdio je po kulturnom separatizmu, poželjno je bilo da se - u ime jugoslavenstva - naglašava ono što nas povezuje, te da se ne inzistira na onome što nas razdvaja.

Premda prijetnja nije bila eksplicitna, zahtjev je smrdio na ucjenu.

dakle.... uzmi igracima lovu, zakuhaj medu njima, cekaj pravi trenutak i rjesio si se jedinog protivnika koji ti je smrdio za vratom tj štimca iza kojeg ovaj puta nitko, ali bas nitko nece stati. i ne treba

" Splite, odluči se ili si Grad ili praznik " Bidni Đole, da zna kako se ovi praznik od grada sunovratio pod noge obične nakaze nedostojne ničeg više od jazbine u kojoj je četrdeset godina smrdio.

AAAAAAAAA plu-povjest likovneeee me obuzelaaa. eto danasnji dan je bio kao sto sam navela poput onog glupog sugavog caja iz mrga sto se brzo ohladio i smrdio je po detrdjentu i bio je kao da pijem vrucu vodurinu s komadima neceg. bilo je tu i lijepih trenutaka (1. obruzan u talira bela kava und cigars dok vani dere baba jaga, pa 2. sat nema) i poslje skole (10 sati po skolama jako mukotrpnih sati crtanja mreze crtica na TO) muuuuuuun, kava koju je platio nas drug iza kamenog zida.tj.prijatelj s jako zanimljivim i potresnim zivotom.... ostala sam paf nakon njegove ispovjesti. da je ispricao to sve s malo vise dramatike ja bi se rasplakala.vjerujte mi niste takvu pricu culi od ikog koga poznajete. tako da: objavljujemo knjigu, film, cd, dvd, biografiju i autobiografiju, kazalisnu predstavu u drami komediji i esej o njegovom zivotu.sve pare idu nama osim one za autobiografiju koju ce sam rucno pisati bez nase licne pomoci.za par godina ce te to sve pronaci pod imenom CHO IZA KAMENOG ZIDA ili iza staklenih vrata suza... neznam, ime necu reci jer nezelim narusavati anonimnost doticne osobe. ovim ga putem i podravljam i kazem mu da cu ga objesiti (radi vece dramaticnosti zavrsetka njegova zivota) ako nevidim dar koji sam mu dala (ukrala iz sobe za cistacice neki drveni kurac koji nicemu nesluzi u obliku trokuta s urezbarenim cvjetkom) na stolu, i to sve pod nazorom svjedoka i s snimkom kao dokaznim materijalom.... sad kad sam procitala onu moju novelu od jucer shvatila sam da nisam bas cista, tj. imam neke podsvjesne probleme s djecom... i starim ljudima.... i rozim stvarima... dobro bar niste vidjeli stare novele koje sam pisala last jirrr, to je tek naser... slin i ja smo dosle u mene danas after muuun i pojele sve sto se naslo na putu.onda smo kao dvije kuge groda dubrovnika trcale niz semafore do poste ful spid i crkle se smijati (niste culi slin kako se ceri-ni usagi mjeseceva ratnica, njezin alter ego nije jaci, neopisiva frekvencija) a ja sam kojih 10 min govorila uuu-uuuu-uuuhhhuuuhhhuuu da se ne cerim kao zivotinja.kad sam se vracala fakin skejteri su me imali silovat, glupa balavurdija, nemam nista protiv starijih: -)) ali ono su djeeeca: - PPPPP tj okoskejtirali su oko mene od semafora do male ulice do moje zgrade.mene jadnu malu curicu koja izgleda ko da ce ubiti nekog... iii eto dan je bio žnju i njaaa...

I jadan Defonseca zapali samog sebe.... jadan umro je, bio kao komad ugljena, i smrdio ko najveci smrad ovog svijeta...

Još sam smrdio na uniformu, na barut i naletim na klinca koji je prije bio veliki nacionalni bundžija, mahao zastavom, čak je, mislim, bio iz Vukovara.

Inače, ovaj Morsi mi je uvijek smrdio... prikaži cijeli komentar

Ali je fratarski kupus suviše smrdio, te kad je brat pivničar i ključe od podruma sakrio, ukradoh jednom gvardijanu zimske čizme pa ih prodah za rakiju.

I radio bi kao sljaker na Bergenskom doku, smrdio bi na jeftinu rakiju i ribu...: D

Neće mi faliti ni Cigo koji je kod nas punio mob, čak mi je na kraju priraso srcu, ali mi neće faliti jer on osim što je vazda bazdio po alkoholu je i nenormalno smrdio.

Neće mi faliti ni Šaban, koji je naravno isto smrdio, e on mi jednostavno neće faliti

I kažu, prijatelji, da iz te komore nije izašao dim koji je smrdio nego koji je mirisao, na život, na čovjekoljubivost.

Linić je prvo političar pa tek onda stručnjak i da nešto valja u ekonomiji ne bi smrdio u politici..

Ovako ga je opisala: ima 55 godina, star je kao moj deda, ima sijedu kosu, Talijan je, hvali se kako je bogat, imao je skup parfem, ali mi je zlo jer je smrdio po znoju - (valjda se čovjek uspuhao dok je trčao kupiti Blackberry siročetu).

2 puta bio na poslovnoj večeri sa hrpom ljudi (nije bio moj izbor), većina ljudi ostavljalja jelo u tanjuru, poslije išli negdje drugdje jesti... hrana je bezukusna, cijeli restoran je unutra smrdio po pokvarenim školjkama.

Smrdio je po pokvarenim jajima, ali barem se nije ugasio nijednom.

(Kad bi crkla ventilacija u podrumu, cijeli faks bi užasno smrdio, samo nisam siguran je li to bilo od mišjeg i štakorskog izmeta, urina ili hrane (također standardizirane) koju su im davali...

A onda je počeo lagano spuštati pištolj i onda kad je i on došao još bliže, prepoznao me i počeo me grliti (a bio je pijaaaaan i smrdio je grozno) sa pištoljem i frendu si govoriti kako sam ja taj koji mu je snimio one kazete i još koje kakve gluposti.

frendica je pila čaj za spavanje.. nisam sigurna kako se zove.. tražila je nešto protiv nesanice, htjela joj je dati tablete i ondo joj rekla kako ima čajeva na biljnoj bazi.... njoj je mirišao čaj, ostalima je smrdio... rekla je da je spavala ko top: top:

Kaže on da mu je smrdio jastuk jer se inače jako ljetii znoji.

Ja bih isto mogao prat leševe, nisam gadljiv na mrtvace i sl. i ne bih se niš ' ispovraćao, al ' jebemumater smrdio bih kao oni i nema šanse da bih radio taj posao upravo zbog toga.

kao što naslov kaže.. bila mi nekidan prijateljica koja ima sina koji će za pola mj napunit 4 g. ona mi je ispričala da su se on i jedna curica u vrtiću zatvorili (sakrili) u wc, skinili se do gola i da su se dirali... on je nju dirao prstom među noge () i poslije mu je prstić " smrdio "... to je on ispričao onako ponosno svojoj mami posli vrtića, i žena je skoro skrenila od šoka. još je problem i to šta nitko to nije vidio u vrtiću, i da mali nije rekao, nitko ne bi ni znao. ajme, meni je još mozak u blokadi kad o ovome razmišjam