kako je najpoželjnija životna interpunkcija ipak masna grafitna točka na kraju rečenice, onako da se smrzneš od pogleda na nju, i kako je istina da krajevi uvijek olakšavaju život, mislim... ljudi jako vole« gotovo je », neki ljudi žive od tih« gotovo je », pa čak i onda kad nastaju iznenadnim presijecanjem dok još ni udah nije završio, jer mislim... poslije kraja može se krenuti u početak, a početak je vrlo cijenjena pojava, pa čak i onaj koji dolazi nakon sabljom načinjenog kraja, jer... stvari se nekako rješavaju, a neriješene stvari stvaraju gomile, gomile kad tad dovedu do nereda u dućanima blijedoplave boje, nered brzo do kaosa i onda ni najveća proliferacija trotočki ne može pokriti potrebe za njima, i počnu faliti ne samo mostovi, nego i nadvožnjaci, podvožnjaci, tuneli... a ovdje svega toga nema i raspolaže se samo sa slijepim uličicama (možda i jer ja tako volim taj izraz - " cul-de-sac "... s tim zgodnim minusima unutar pojma)