Iako se smucam s njom po kočijama, konjima (?), kamionetima, vinogradima, kletima, Zadružnim domovima do uglancanih pozornica restorana i hotela, nikad ta duga halja nije pretrpjela veću štetu...

Baš mi je zgodno što vidim da nas još ima takvih... sretnem ja njih dok landram i smucam se po blogovima i po fejsu... svi smo mi jedna velika familija ovisnika... joj, što sam to sad rekla?

hmm.. ne prešučujem im one bitne stvari... ocijene i tak to.. za dečka kažem, s kim idem van-kažem... al ono.. neznaju mi prijatelje baš, jer se smucam po cijelom gradu, pa nemam neku ' ' ekipu ' ', sa svima sam... i tako...: D

Mogao sam do sada pregledati pet knjiga, a ja se umjesto toga smucam po nekim...

Smucam se Bologom; tražim neke drage ljude

Pružam mu izraubani pasoš, vrti ga sumnjičavo, pita me čime se bavim kad se toliko smucam okolo.

Evo smucam se po Surry Hills kvartu u Sydneyu u borosanama i ljetnoj haljinici.

U njegovoj porodici nitko se ne zanima za to što ja radim i moj uspjeh u radu za njih nije ništa - ja sam samo manje vrijedna jer se smucam neudata s njihovim članom porodice.

Dosadno mi je i čitavo poslijepodne okolo se smucam s foto aparatom i zahvaljujući oblacima i divovskim maslačcima (Senecio keniodendron) ponovno imamo osjećaj da sam u fantasy romanu.

Moram slijediti unutrašnji poriv Koji tjera da se smucam vremenom.

A što ću ja bidan kad sam ovako jadan i siromašan pa nemam materijala ni moći vlastiti dom izgraditi, nego se kao podstanar smucam po tuđim kućama i s @geom divanim ondje gdje svoju priču započne.

ccc.... tomek, tomek.... a mislila sam da možeš i bolje. jer, ja, naime ne mogu. ružna sam, debela, iskvarena, pohlepna, prljavog jezika i još mizernije duše, pa zato takva i nemam života. ama baš nikakvoga, smucam se po kojekakovim blogovima ne bi li našla istomišljenika, srodnu dušu čak. ja ne volim sebe isticati jer nemam što, jadna sam i trivijalna, slušam elia piska dok radim šaumšnite, brijem da sam mačka i pol, dok mi se u dispanzeru dok čekam mjerenje tlaka i šećera, preko reda preguravaju i oni koji su veći i vrijedniji od mene, narkomani i penzioneri. ovi prvi jer su u počecima svog putovanja ipak doživjeli hajlajf, a ovi drugi jer imaju strpljenja čekati kingdom kam. i baš sam si kao doroti u oz-u. tražim taj život, ali nekako se uvijek molim da ga ne nađem. jer, što ću onda? kroz život treba voziti, a ja nisam vješta vožnji. uvijek se oslanjam na kojekakove miškece, koji, eto, i pored zavezanih očiju voze (kako-tako), malo glavnim cestama, malo stranputicama, ali u svakom slučaju, to što su im oči vezane, prvenstveno je razlog što ne mogu podnijeti količinu očaja koja je razvidna iz mene, kao persone C)., no, eto, otkrih svoju bijednu dušu, tebi tomislave, tebi koji si prvi među nama malenima ovdje, danas, na ovom half holy mjestu, dao svoj obol rečenicom " ma neeee... prvi sam... " i tako pokazao da i ona najteža potraga, ona za životom, ima svoj smisao i svrhu.ti si svoj život našao, ovdje... i to si bio prvi. dobro je biti prvi, zar ne? ja, za razliku, još uvijek tražim. zapravo, molim poštenog (ma pristajem i na nepoštenog, reći ću pošteno) nalaznika života da me, ako ne već uključi u isti, poduči kako doći do jednoga (života, a može i do nalaznika).. ja sam jednostavna, ne preplitka, tu i tamo pitka... dokona kućanica sa keceljom iz burde, i voljna sam naučiti. jer, život je ipak škola, nije li? (vivax 21.03.2008., 14:49:20)

Za sada smo lude kada smo odvojene, pa se ja smucam okolo jer imam posla u gradu, a ona uči u knjižnici.

Moram priznat da mi baš pašu tradicionalne pjesme poput Ne dirajte mi ravnicu i Šumi, šumi, javore kad se smucam po svojoj rodnoj Slavoniji jer sam i sam rodom iz tog podneblja, točnije iz Virovitice.

Više od polovine života smucam se po svetu i pokušavam da se koliko-toliko uklopim u sredine u kojima živim i svuda mi je na početku lako, a docnije kad dođe doba da postanem jedan među sličnima, da se baš-baš akulturiram, kada vidim da bih na oltar toga kao žrtvu morao položiti lični identitet, a na to nisam spreman, počnem da se đilitam i branim.

Ne znam što me to zatvara i koja me obećanja primame da se smucam uokolo, tamo amo, putovima, preko livada.

Drndate me vech 60 let sa terminima POSHTENI srbin, hrvat.... i svaki put ispada da se onaj " poshteni " slazhe sa govornikom a onaj drugi je djubre... neznam kakvi su mi horvatichi bili prije mog rodijenja... ali... kolko vidim cijeli zhivot... cjelokupna ljudska masa i pri nas a i bilo gdje sam zhivio u ovih 36 let kaj se smucam po vani LJUDI SU POHLEPNA lijena i sebichna govna

- Pa po zagrebačkim klubovima se smucam već godinu, dvije, no redovit sam i u Zadru.

Mada se i dalje smucam tim sajtom, Gamer sad vodi druga ekipa ljudi, i ja nemam nikakvog upliva u uređivanje sadržaja.

Zamišljam kako bi me danas gledali djeca i roditelji da se tako po koljenima smucam hodnikom.

Mojim poslom, ponašanjem koje zbilja nije u redu ali ja lako planem kad me konstantno neko kritizira kad i ispravno postupam, zatim joj se ne sviđa moja odjeća, s kim izlazim, gdje se " smucam "...

Cijeli dan se smucam od kreveta do kauča i gutam aspirine, andole, lekadole, vitami C... čak sam pokušala i sa kapsulama češnjaka, koje smrde, vjerujte mi na riječ, gore od pravog češnjaka.

Smucam se po Župi, zavirujem i u Kupare ali ne nalazim nikoga - i napokon vidim usamljeni bajk kako dolazi u Župu - vije trobojnicu; taj je sigurno došao na karavnu

Ne znam da li se sjecate mojih zalopojki o Chrisu, mom gay frizeru koji me je jedini razumio, i onda otisao u penziju sredinom 2007 - me kad sam jos uvijek zivjela u Londri, i od tada se smucam bespucima engleskih frizerskih salona ocajna da nadjem dobru zamjenu

Karašica, najopjevanija Slavonska rijeka - naravno da dok se smucam oko nje pod kacigom nemuzikalno pjevušim " Karašica teče, karam svako veče, dragu pod prozorom... " (ili kako već ide taj tekst, nikako da zapamtim)

A kao ja sam perveznjak jer se sa malom curicom smucam po ženskom wc-u

Ne mogu ga dočekati u pidžami na zeca u kojoj se smucam po kući ili crnoj trenerci i golemoj majci s kapuljačom, a ne želim ga zaskočiti u negližeu i halterima već s vrata.

Ja se zbilja dosta smucam po gradu, pogotovo centru, nema gdje ga nisam vezala, i nema s kim se nisam svađala (na Markovom trgu mi je najdraže: D), a bilo je i situacija kada bih zaboravila lanac pa bih ga i ostavila bilo gdje.

Ali meni je ponižavajuće da se ja smucam kojekuda ko kriminalac pazeći da me netko ne vidi jer ja zapravo ne radim ništa loše..

Kako se ja tako smucam sa momkom do kasno (momkom kojeg ona dobro zna), šta će brat reći kakva sam ja... (BTW, imam 26 godina, posao i planiram se udati do nove godine) To je uobičajena stvar