Glazba je, dakako, važna pozadinska okosnica i recentne postave tog komada u zagrebačkom HNK (u prijevodu Ivana Matkovića), no redateljica Snježana Banović i dramaturginja Sanja Ivić se nisu striktno držale Taylorovih naputaka (Lehar, Fats Waller, Wagner, Schubert...), nego su, uz pomoć glazbene suradnice Vesne Šir, sve odjenule u ruho kabaretskih i šlagerskih napjeva 30 - ih, dajući tako snažnoj psihološkoj drami lascivno-estradnu pozadinu čime je, ne samo presudno oblikovano ozračje predstave (kontrapunkt je to koji u osnovnoj zamisli slijedi model Fosseova Cabareta), nego i otvoren prostor za jednostavna koreografska razrješenja nekih scenski problematičnih Halderovih flash backova (Kristalna noć, Auschwitz...).