Najprije samo u Sovjetskom savezu, već u 20 - im godinama, kada započinje proces nastanka proleterske proze pa nadalje do svekolikog Staljinovog diktata u svim oblicima socrealističke kulture i umjetnosti.

U tome je značajnu ulogu odigrao Titov predratni suborac i oponent Miroslav Krleža; u svome referatu na III. zasjedanju jugoslavenskih pisaca u Ljubljani 1952. godine nedvosmisleno je odbacio socrealističke formulacije i objavio novo razdoblje u razvoju jugoslavenskih književnosti.

Taj primjer ekstravagantne socrealističke filmske estetike imao je i poseban politički naboj: plesačica je simbolizirala Rezoluciju Informbiroa koja je došla pobuniti jugoslavenski narod protiv njegove izdajničke vlade, a njezina pojava među poljoprivrednicima bila je prvi potez u ostvarivanju tog cilja.

U poratnoj hrvatskoj kinematografiji on je dotad režirao devet dokumentaraca, među kojima je najzanimljiviji srednjometražni film Snaga i mladost (traje gotovo 50 minuta) iz 1946., prikaz natjecanja mladeži za značku Zren (dodjeljivala se pojedincima koji su se isticali redovitim izvođenjem tjelovježbe, sportskim aktivnostima i sudjelovanjem na radnim akcijama): kadrovi mladića i djevojaka besprijekorne građe i nastojanje da se na filmskoj vrpci zabilježi tijelo u pokretu povremeno asociraju na Olimpijadu Leni Riefenstahl, što je hvalevrijedan uzor za ostvarenje nastalo u razdoblju rigidne socrealističke poetike.

S jedne strane to je pogled zapadne likovne kritike na utjecaj tradicionalne kineske kulture i socrealističke umjetnosti na recentnu umjetničku produkciju, a s druge strane riječ je o kineskom viđenju povijesnoga razvoja njihove suvremenosti.

Nešto socrealističke arhitekture i preko puta - salon vjenčanica.

I nestručnjacima je jasno da Zagreb sve više briše identitet, gubi ono što ga je činilo prepoznatljivim i posebnim, ako se izuzme brončana kumica na Dolcu, nalik na socrealističke skulpture.

Od 1947. kada je od socrealističke kritike negativno ocijenjena, djeluje kao slobodna umjetnica pišući liriku, eseje i tekstove za djecu te prevodeći sa slovenskog, njemačkog, francuskog i bugarskog jezika.

Naime, gradonačelnik Tirane, Edi Rama, ujedno je i slikar, i nadošao je na ideju da osvježi tmurne socrealističke fasade živim bojama.

Pliva se je borila sa unutrašnjim neprijateljem revolucije (od onih koji su bili protiv da se jednom prijateljskom već prolupalom društvancu socrealističke omladine da sve, od Zagreba preko ZABA i Pliva do Vlade, preko kreatora azytromicina koji su tražili čak 0,03 % dobiti...).

A u središtu velegrada koegzistiraju zlatne kupole i tirkiznoplavo obojene crkve, socrealističke zgrade sa zvijezdom petokrakom na vrhu, sa zdanjima Sonyja, Motorole, a Hunday i Mitsubishi su također tu..

NACIONAL: U to su vrijeme uglavnom prevladavale socrealističke, propagandne karikature, a vi ste donijeli nešto novo i drukčije - satiru.

Lako je danas »tuđim k... po koprivama mlatiti«, ali stavite se u moj položaj, položaj hrvatskog umjetnika koji 1993. pod velikosrpskim granatama obilazi svoju napadnutu domovinu, ne razumije ništa od političkoga i politikantskoga kaosa što ga samo sluti svakodnevno i svakonoćno oko sebe (cijeloj vukovarskoj radijskoj gardi na čelu sa hrvatskom Annom Frank koja se zove Siniša Glavašević i koja je garnitura prva javno upozoravala na spomenuti interni kaos morali bismo što prije iz pijeteta do neba podignuti veliki spomenik), ne prima nikakve povjerljive informacije o tome što se zbiva na srpsko-hrvatsko-bošnjačkom čas tržištu čas ratištu, a ponajmanje ima vijesti o onoj drugoj strani vlastitoga mjeseca, koja nas danas odvodi u Haag, a taj umjetnik želi, silno želi, perom odgovoriti na dramu rata oko sebe, ali tako i to je ono najbitnije da ne ponovi slom socrealističke beletristike i ja vam jamčim da ćete 1994. godine napisati isto što i ja, Smrt Vronskog.

Godinama slušamo u maniri socrealističke propagande o " managerima godine " i uvijek iste face uvijek gotovo iste tvrtke, uvijek isti likovi sa istim nasmijanim facama, sjede do premijera u prvim redovima ekonomskih skupova i foruma npr.

Za razliku od svoje krugovaške generacije, koja je na tragu europskoga moderniteta iskušavala putove književne emancipacije u vremenu dogmatske socrealističke prakse, pjesnički je identitet gradio na iskustvima naivnog doživljaja svijeta, ne robujući nikakvim diktatima izuzev onima izvornoga pjesničkoga nadahnuća.

Jer, nastavlja Maroević, Šoljanova je prevodilačka dionica važno poglavlje hrvatske (pa i šire južnoslavenske) književne kulture, naročito u razdoblju otvaranja prema velikom (slobodnom) svijetu, odnosno oslobađanja od direktivne, tendenciozne, socrealističke linije jednostrane vezanosti uz istočnoeuropske (zapravo: boljševičke) modele pisanja.

Sukob socrealističke stvarnosti lučkoga grada sivih tvornica s frustrirajućim pogledom na idiličnu rivijeru i pomamu šopingaških izleta u obližnji Trst iznjedrili su čitavu generaciju buntovne mladeži fenomen riječkoga novog vala s kraja sedamdesetih.

Elektrifikacija je promidžbenom, ali i kulturtregerskom namjenom, pa svjedočenjem i rekonstrukcijom svim manifestacija te namjene izbjegla agresivnu eksplicitnost socrealističke poruke.

U središtu velegrada koegzistiraju zlatne kupole i tirkizno plavo obojene crkve, socrealističke zgrade sa zvijezdom petokrakom na vrhu, tu je i spomenik Lenjinu, a u neposrednoj blizini je modernističko zdanje Sonyja, golema reklama Motorole, Hunday i Mitsubishi su također tu...

What has our fight given us? šta je nama naša borba dala je priča o tome, kako iz konteksta izdvojen citat jedne socrealističke pjesme postaje drugo ime za rezultat svih dosadašnjih globalnih i individualnih procesa koji su nas definirali svojim sadržajima, vibracijama i posljedicama i učinili nas onime što jesmo sada.

Čačić s time ima iskustva, to ili uspješno zamagljuje ili dogovara, a može i odustati od takve socrealističke prakse (tvrdi da je kao dipl.ing.arh. dodatno sa Kuštrakom prošao neke američke obuke); - ima iskustva sa situacijama koje su istovremeno uspjeh i pogreške, što je u našoj praksi bitno obzirom da se svi uspjesi sastoje od toga i obzirom da se prezentiraju sami uspjesi.

Čuhraj je, izazivajući socrealističke kanone, postao najznačajniji sovjetski poetski realist.

U tom su kontekstu plodni tekstovi o odnosu ruralnog i obrazovanog građanskog u međuratnom periodu (pri čemu se valja spomenuti izjave jednog redatelja kako Hrvatska gotovo i nema prave građanske nego većinom ruralne dokumentarce), kao i Čegirove analize državotvornih filmova Milana Katića koji su pomogli stvaranju socrealističke ikonografije i mitologije.

Slične tematike, na slici se iz socrealističke figuralnosti horizontalne kompozicije u krajnjim gornjim kutovima pojavljuje geometrijska apstrakcija čistih ploha pastelnih boja.

Ukrajinski intelektualci, političari koji nisu bili podvrgnuti represijama u logorima (stotine), počinili samoubojstvo (Mykola Hvyl⠀ ovyj, Mykola Skripnik), umrli u sumnjivim okolnostima (Myhajlo Gruševs⠀ kyj), istrijebljeni u emigraciji (Simon Petljura, Nestor Mahno) ili deportirani u Moskvu (Oleksandr Dovženko), morali su prezentirati uspjeh socrealističke ideologije u kulturi koja je u svojim dogmatskim formama egzistirala 1933 - 1950, a u određenim varijacijama i nadalje.

U tvrdim godinama staljinizma i socrealističke književne dogme Bulgakov je bio poznat uglavnom kao dramski pisac promjenljive sreće, često dolazeći u sukobe s vlašću i službenom kritikom.

Jer, pokazalo se da te knjige, koje se svakom normalnom čovjeku čine kao podsmijeha vrijedni otpadci socrealističke literature, čitačima daju nadnaravnu moć

U prvom dijelu filma u kojem se zbivanja sagledavaju iz perspektive nepokorne djevojčice Chuyije, Deepa Mehta se doima kompetentnom redateljicom koja suvereno vlada konvencijama art-drame; međutim, smrtno ozbiljno ubacivanje bollywoodsko-socrealističke melodramske pričice, čiji su protagonisti didaktični reformator i nepismena, a lijepa i dobra udovica prostituka, autoričin kredibilitet dovodi u pitanje.

S tim saznanjem bit će zanimljivo sada primijetiti, sa stanovitom ironijom, dakako, da je refleks naturalističke poetike o umjetničkom djelu kao iskazu istine o stvarnosti potvrđen i vrjednovan od državne socrealističke poetike kao estetski doseg.

Film kojim je Tanhofer debitirao kao redatelj, Nije bilo uzalud (Jadran film, 1957), dvojako je svjedočanstvo, s jedne strane svoga vremena i ideološkog obzora kinematografije i socrealističke estetike, a s druge strane snažna filmskog autora koji fabularni, pa i ideološki okvir shvaća profesionalno, uistinu tek kao okvir za film koji režira, posvetivši se ideji da napravi režijski, snimateljski, montažno, glumački, scenografski i kostimografski dobar film, u čemu je i uspio.