Naime, on je uspio najviše popiti i najviše govoriti od svih prisutnih na noćnoj gozbi te je do kasnih sati raspravljao sa Sokratom o tome bi li jedan čovjek bio sposoban pisati i komedije i tragedije.

Kasnije, pitanje o tome što je uljudnost (bienséance) ponovno će se postaviti u svezi sa Sokratovim pozicijama, sa Sokratom koji sjedi i piše i Platonom koji stoji i pokazuje prstom, u Poštanskoj razglednici.

Našao se mudrac koji će se uspoređivat sa Sokratom...

Premještajući cjelokupno iskustvo i emocionalnu sposobnost u virtualnu stvarnosti, uzdajući se previše u racionalnost i sposobnost bržeg baratanja sa više informacija, Hoyka se u osnovi poveo za Sokratom koji također nije mogao prihvatiti činjenicu da ljudi, pred kojih je postavljen izbor, neće uvijek prihvatiti racionalnu (tj. dobru) opciju.

Definicija je barem onoliko koliko i teoretičara, a kad tom diskursu pridodamo i umjetnike koji zapravo stvaraju unutar medija jedino što nam preostaje jest povesti se za Sokratom i onom njegovom o znanju i neznanju.

Prvo poglavlje obiluje montiranjem rječitih ekstenzivnih citata iz nekoliko različitih Platonovih dijaloga, iz kojih će svatko doći na svoje tko želi saznati nešto o Sokratu, no stvar sa Sokratom i utjehom filozofije promašena je u samom polazištu.

VJEŠTICE, PA BRIJU, OVAKO KAKO MENI IMBECILI BRIJU, KADA ME POKUŠAVAJU MENTALNO SMESTI. ali gdje ćeš jinzu-doktora smesti, papak jedan? ili na hrt-u, umjesto tih mumbo-jumbo sranja obradišš život MARIJE MAGDALENE, TO BI BILO MNOGO KORISNIJE. ili izoštriš mozgove dodavanjem immanuela kanta u konflikt sa srditom i raspamećenom (od jebačine i pijačine) lukrecijom gdje je kant analitički protu-otrov svim ženskim otrovima, jer blesave žene, a arogantne uvijek truju društvo. ili daš ljubavno spoj goethea i gospođe von stein (helmut koopman). wagner će bit kulisa glazbena (walter hansen o wagneru). intelektualiziraš sa xantipom i sokratom, zgodno, jako, a nije morbidno jer vam morbiditet u rh ne treba. pošto se kuha pomalo nekakav javni abreakcijski woodoo-dosadno mi je-mumbo-jumbo-anarhija fiš, treba gledati kako do katarzi. ako netko misli da nismo prigodni sa ovakvim temama, upućujem pronaći brigittu rambeck - " božićna iznenađenja ", a ta su uvijek ljubav, jer naš je Gospodin ljubav. kako tek sad jadno tu ispadaju ovi mrzitelji istine?

Ne smatram kako u ovakvim kolumnama moram (ili mogu) ikoga poučavati niti se uspoređujem sa Sokratom, ali tema o kojoj se ovdje radi zahtijeva da polako i temeljito pokušam što veći broj čitatelja navesti da i sami " porode " stav o jednom aktualnom pitanju.

Dan poslije dođite nam u Booksu jer lansiramo Antitvarijat novu seriju tribina koja će se baviti popularnom znanošću, ali kako je red da se krene od početka, tako i Antitvarijat počinje sa Sokratom i Lukom Boršićem.

" Mijenjao bih svu svoju tehnologiju za jedno poslijepodne sa Sokratom ", o životu općenito za Newsweek 2001.

jebiga, ja nažalost nisam bila sa sokratom u tom autobusu ali sam se zato vozila jednom sa stipom mesićem u autobusu 101, od britanca do pantovčaka, ali vam neću reći na kojoj je on strani autobusa sjedio.

Maštovitiji pristup smaknuću neposlušnog autora jest ne ubiti ga, već samoubiti, odnosno prisliti ga da se sam ubije kao što je bio slučaj sa Sokratom (on nije pisao, ali su njegove riječi zapisivali njegovi učenici) kojeg su prisilili da sam popije otrov.

Očita negativna nuspojava te metode jest, međutim, to što rješavanjem Opre Winfrey ostajete zarobljeni sa Sokratom koji nije mnogo ugodniji gost.

Zato je ovoj Očajnoj poklonija cilu prepisku svog dijaloga sa Sokratom iz dana kad je bija student i uzima veselje dišnim putem.

Učitelji su mu bili Prodik i Gorgija, a družio se i sa Sokratom.

Nije to osnovni razlog zašto je Nietzche rekao da je sa Sokratom započela dekadencija.

Jednog dana pričat će se kako je sve počelo sa Sokratom...

Billy dane provodi u dokonom sviranju bubnjeva i druženju s najboljim prijateljem lavom Sokratom.

Da Vincijem, Einsteinom, Pitagorom, Sokratom, Plutarhom, Senekom, Ciceronom, Teslom, Kafkom, Darwinom, Kantom, Tolstojem i drugima koji su koje su duže vreme, ili do kraja svog života, bili vegetarijanaci.

Strašnim pretnjama oni su dodavali čudne, gotovo bezumne i potpuno nejasne reči, toliko tamne i nerazgovetne da dokučiti njihov smisao nije mogao nijedan razuman čovek, ali je zato prvi bezumnik ili brbljivac, koji bi se našao u blizini, mogao da ih protmači kako mu je drago. /.../Ovakve umišljene proroke i ja sam ne jedanput sopstvenim ušima slušao.« (' Protiv Kelsa ', VII, 9.10) Satiričar Lukijan iz Samosate (oko 120. - 180. g.) u svome spisu ' O Peregrinovoj smrti ' (De morte Peregrini) govori o prevarantu koji je se uvukao među hrišćane, tu dostigao visok položaj, čak i ' proroka ' (cap. 11), bio nazvan ' novim Sokratom ', te čak i iz tamnice izvlačio od prostodušnog verujućeg naroda novac i ono što mu je bilo potrebno za što komotniji život (cap. 12).

Knjiga Doručak sa Sokratom govori o tome što bi mislioci poput Sokrata, Platona, Descartesa, Milla, Freuda, Marxa i drugih rekli o vašoj svakodnevici: buđenju, putovanju na posao, vježbanju, čitanju, snovima

Autor u knjizi Doručak sa Sokratom, crpeći ideje iz filozofije, psihologije, književnosti i politike, objašnjava što bi najveći svjetski mislioci rekli o našim svakodnevnim djelatnostima, od odlaska na posao i u teretanu preko gledanja televizije...

Mislim, tvoju ambicija u tom smjeru svakako podržavam, ali ona ne predstavlja neki novitet jer takvo filosofiranje započinje barem sa Sokratom prije 25 stoljeća.

Op? enito govore? i, s gr? kim sofistima (Protagora, Hipija, Gorgija, Prodik i dr, potkraj 5. st.), sa Sokratom, Platonom i Aristotelom po? elo se smatrati da su vrednote (ili svrhe), ono što mora biti klju? za razumijevanje i za znanstveno prou? avanje svijeta.

U biti on se složio sa Sokratom da je? ovjek finalni uzrok i svrha prirode.

Na dojmljiv način to počinje sa Sokratom i Augustinom a završava strahotama totalitarnog doba i fundamentalizma.

Što se strukture teksta tiče, njegova jezika kao komunikacijskog sustava, ali i medija za prenošenje ideja i poruka, ovaj je dijalog primjer sokratovskog spoja ironije i majeutike, koji obilježava gotovo svaki Platonov dijalog sa Sokratom kao protagonistom.

Možda ću piti kavu sa Sokratom, možda ću moći pitati Marxa zašto je izmislio sve ono iz čega sam dobila jedinicu na Marksizmu?

Pa, želim i ja biti dio tog elitnog društva, pa da se kasnije bude govorilo o nekom tamo koji je uz bok sa slavnim Sokratom ili Kantom.

Poveli su se za mojim miljenikom - Sokratom koji je naučavao da je krhko ljudsko znanje.