Sokurov u jednoj rečenici sažima radnju Alexandre kao priču o starici ustrajnoj da posjeti svog unuka, časnika ruske armije, u kampu u Čečeniji u vrijeme buktećeg građanskog rata.

Sokurov je usredotočen na krajolik kampa i grada te primarno na " lice " velike ruske operne dive Galine Vishnevskaye, koja utjelovljuje lik Alexandre.

Alexandra je, dakle, nastavak serije Sokurovljevih familijarnih portreta, započete Majkom i sinom (1996) i nastavljene Ocem i sinom (2003), u kojima Sokurov susreće i sučeljava dvoje tako sličnih, a tako različitih, tako blisko povezanih, a tako udaljenih ljudi.

Ruski redatelj Aleksander Sokurov trijumfirao je svojim viđenjem njemačke legende o potrazi za znanjem kojom se nekoć bavio i veliki Goethe.

Iako su Haneke i Sokurov napravili sjajne filmove, u što ne treba ni sumnjati, ovi su filmovi već ovjenčani brojnim nagradama pa je njihovo prikazivanje na zadarskom festivalu imalo više svrhu prikazati ih hrvatskoj publici nego da budu " opasna konkurencija " sjajnim i talentiranim redateljima poput Davida Wnendta, Miguela Gomesa, Veita Helmera ili Vlatke Vorkapić.

Na Margaretin upit Kamo dalje?, Faust odgovara Weiter, immer weiter Sokurov je ispisao vrijednu stranicu svoje umjetničke popudbine.

Jedan od najvećih suvremenih ruskih redatelja, Aleksandr Sokurov, ovim je uratkom zaokružio svoju tetralogiju o vladarima koju još čine ' Moloh ' iz 1999., ' Taurus ' iz 2003. i ' Sunce ' iz 2004.

Razmatrajući odnos bake i unuka (čime se autor nastavlja na svoje hvaljene filmove Otac... odnosno Mati i sin), Sokurov prilično suptilno učinkovito propitkuje obiteljske, etičke pa i duhovne posljedice ruskog vojnog angažmana, s obzirom na svoj glas nacionalnim temama opsjednuta redatelja otkriva nam iznenađujuće tolerantno i blago lice.

Konkurencija na ovogodišnjoj EFA-inoj priredbi toliko je jaka da su se s minimalnim brojem nominacija, konkretno za scenarij, glazbu i scenografiju, morali zadovoljiti prvaci europske kinematografije kao što su Cristian Mungiu (Iza brda), Ken Loach (Danak anđelima) ili Aleksandar Sokurov (Faust), a pojedini nisu ni našli svoja imena u nekoj od ukupno 17 kategorija, poput Leosa Caraxa (Sveti motori), odnosno Jacquesa Audiarda i Marion Cotillard (Hrđa i kost).

Ruski redatelj Aleksandar Sokurov predstavio se filmom Sunce, posljednjim dijelom tzv. trilogije moći koju čine i filmovi Moloh (o Hitleru) i Taurus (o Lenjinu).

Na moje pitanje zašto umjesto Posljednje volje radije nije pozvao film Sami Lukasa Nole, Vučković je ljubazno objasnio da ga je preporučio selektorima venecijanskog ivala, ali da njega osobno ne zanimaju replike replika: Pokojnog Andreja Tarkovskog oponašao je najprije Aleksander Sokurov, zatim Sharunas Bartas, a Nola je kao Tarkovski iz treće ruke. Vučkovića je mnogo više zanimao Nolin film Nebo sateliti, ali ga nije mogao dobiti za prošlogodišnji.

Sokurov je napravio antiratni film, što znači da je rastavio, razmontirao i poput starog željeza razrezao sve mitove kojima se hrane veličina i važnost svih ratova.

Ovdje treba priznati kako konkurencija 55. etape Berlinalea nije dala velikih naslova, ali Yoji Yamada i Aleksandar Sokurov potpisali su filmove zbog kojih i inače idemo na festivale i pristajemo provoditi dane buljeći u osvijetljenu plohu platna.

Aleksandar Sokurov je kudikamo zahtjevnija filmska figura; njegovo Sunce je komad kinematografije " zatvorenog " stilskog ključa, s kakvim smo se imali prilike upoznati kad su na prošlom Festivalu novog filma u Splitu predstavljene njegovi dokumentarci pod skupnim naslovom Istočne elegije, inače pobjednici Festivala kratkog filma u Oberhausenu.

Možda je dovoljno reći da je Sokurov, redatelj više od 50 cjelovečernjih i dokumentarnih naslova, ovaj film o abdikaciji božanskog statusa japanskog cara pripremao - sedam godina

Sokurov Faust izvrsna je verzija poznate njemačke legende o čovjeku koji je prodao svoju dušu vragu u zamjenu za znanje.

Aleksandar Sokurov, ruski redatelj zavidne međunarodne reputacije, bio je dosta logičan kandidat za najnoviju filmsku verziju Fausta.

Sokurov pozorno gradi filmsku tenziju dosta se vjerno držeći navedenog predloška.

Veliki redatelj Aleksandar Sokurov u njemu se uhvatio jedne od najtežih i najbolnijih tema suvremene Rusije: Čečenije i rata koji je tamo stvorio nove ruševine, a samo produbio stare mržnje i nesreće.

Po razini izrade film zadovoljava visoke europske kriterije, pa čak i žanrovski predstavlja određenu novost, jer se nadovezuje na istočnoeuropsku art tradiciju (začetnik Andrej Tarkovski), čiji su danas glavni eksponenti Litvanac Sharunas Bartas i Rus Aleksandr Sokurov.

Sokurov Faust nije uobičajena filmska adaptacija Goetheove tragedije, već iščitavanje onoga što piše između redova.

Nisu svi ratovi isti, ali za taj što ga njegov vlastiti narod i država vode u Čečeniji Sokurov je našao silno jednostavno, suptilno, moćno i nadasve efikasno sredstvo demontaže: jednu jedinu baku.

Vješto izrežiran, bogate scenografije i kostimografije, predivne ' meke ' fotografije, sniman u tri zemlje, Sokurov ' Faust ' nije još jedna u nizu filmskih adaptacija Goetheove tragedije, već je čitanje ovog kapitalnog djela između redaka.

Aleksandar Sokurov se pojavljuje u filmu, vireći ispod pokrivača u sceni kad se Faust i Vrag nađu se kočiji.

Rijetkost je da se Sokurov pojavi ispred kamere nekog svog filma.

Sokurov je imao dugu pauzu prije Fausta režiravši Aleksandru (2007.), prikazanu u Cannesu.

Film: Cijeli opus Jima Jarmuscha, pa novi Rusi: German, Sokurov.

Nagrade: Međunarodni filmski festival u Veneciji, 2011. - nagrada Zlatni lav, nagrada SIGNIS (Aleksandr Sokurov), Međunarodni filmski festival u Gijónu, 2011. - nagrada za najbolju art-režiju i nagrada Gil Parrondo (Yelena Zhukova)

Zajedno sa redateljem Alexeiem Jankowskim, Sokurov je dokumentirao iznimne i tragične živote dviju starica u Kurdistanu.

Fiktivni narator, ruski doktor kojeg je utjelovio sam Sokurov, kroz film priča njihove priče te tako čini samu okosnicu filma, krećući se puno dublje od samog opisivanja, dajući subjektivno viđenje kao i vrednovanje njihovih života.