Njegov je " kum " švicarski biznismen Henri Dunant koji je 24. lipnja 1859. svjedočio stravičnim posljedicama bitke kod Solferina " u kojoj se francusko-sardinijski savez sukobio s austrijskom vojskom u borbi za kontrolu nad Italijom ".

Jednako su Slakovčani godine 1859. ratovali u Italiji, gdje su bile krvave bitke kod Magente, Solferina i Kustoce, gdje su udruženi Francuzi i " Pijamontezi " pobijedili austrijsku vojsku.

Prema usmenoj predaji, objekt je građen prema zamisli viteza Petra von Trezića, koji je titulu i posjed dobio za zasluge u bici kod Solferina 1859. godine.

Lazanci su uz druge graničare godine 1859. sudjelovali u teškim bitkama kod Magente i Solferina, gdje su udruženi Francuzi i " Pijamontezi " pobijedili austrijsku vojsku.

Međutim, kad je Austrija pretrpjela teški poraz kod Solferina (1859.) i morala se povući iz Italije, bila je proglašena ustavna vlada i austrijski su narodi opet osjetili dašak slobode.

Ove godine Crveni križ obilježava 150 godina bitke kod Solferina, 90 godina osnutka Međunarodne federacije društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, 60 godina Ženevskih konvencija kao i 85 godina pomlatka Crvenog križa u Rijeci.

Gradila ga je obitelj Trezić 1866. godine prema zamisli viteza Petra von Trezića, koji je titulu i posjed dobio za zasluge u bitci kod Solferina 1859. godine.

Poslije pukovnik i zapovjednik 5. križevačke graničarske pukovnije (1855 - 58). kao general major sudjelovao u bitkama kod Solferina (1859) i Königsgrätza (1866).

Početkom srpnja 1859, nakon što je kod Magente i kod Solferina pretpjela teške vojne poraze od sardinijskih, odnosno francuskih jedinica, Habsburška Monarhija izgubila je Lombardiju, gospodarski i strateški iznimno važnu pokrajinu.

Ove godine obilježava se 150. obljetnica rođenja ideje o nastanku Crvenog križa nakon bitke kod Solferina.

Sve detalje o prijavi za sudjelovanje u ovogodišnjoj Bakljadi, povorci kojom se prolazeći od Solferina do obližnjeg gradića Castiglione delle Stiviere sudionici prisjećaju nesebične pomoći koju su stanovnici tih gradića pružili ranjenima u bitci, možete pogledati na stranicama Talijanskog Crvenog križa na kojima se i vrše prijave.

Iskustva iz Solferina značajno su utjecala na život Henrya Dunanta.

24. lipnja 1859. godine vojske austrijskog kraljevstva i francusko-sardinijskog saveza vodile su šestnaestosatnu bitku nedaleko sela Solferina u sjevernoj Italiji.

Henry Dunant, švicarski poslovni čovjek slučajno se zatekao u blizini bojišnice kod Solferina.

Prije 150 godina, zgranut velikim brojem ranjenika na bojnome polju kod Solferina u sjevernoj Italiji, kada je u bitci između Austrijanaca i Francusko-sardinijskog saveza, poginulo ili bilo ranjeno 40.000 ljudi, mladi Švicarac Henry Dunant, prihvatio se organiziranja pomoći za unesrećene.

Dana 24. lipnja 1859. vojske austrijskog carstva i francusko sardinijskog saveza vodile su bitku nedaleko sela Solferina, u sjevernoj Italiji, u kojoj je poginulo, ili bilo ranjeno, 40.000 ljudi.

Tada spontano pokušava naći volontere među civilnim stanovništvom Solferina koji su se u početku pokazali vrlo nevoljnim.

Po završenim studijama posvetio se bankarskom pozivu. 24. lipnja 1859. godine, u namjeri da sklopi posao s francuskim carem Napoleonom III. slučajno se našao na bojnom polju kod Solferina.

U tekućoj godini, Crveni križ diljem svijeta obilježava 100. - u obljetnicu smrti osnivača Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca Henryja Dunanta, švicarskog trgovca koji je, zgrožen stradanjima u bitci kod Solferina 1859. g., potaknuo stvaranje ove najveće humanitarne organizacije koja danas broji više od 250 milijuna članova.

Sudionici " Bakljade " prisjećaju se tih ljudi, ali i začetnika ideje Crvenog križa Henryja Dunanta (koji je zatekavši se u Solferinu organizirao pružanje pomoći), noseći baklje četrnaest kilometara od Solferina do Castiglionea.

Predstavnicima Hrvatskog Crvenog križa dodijeljena je posebna čast - nošenje zastave Crvenog križa na čelu kolone i predvođenje nepregledne kolone baklji od Solferina do Castiglionea.

Na tisuće sudionika iz cijeloga svijeta tada dolazi odati počast pokazanoj humanosti i nesebičnoj pomoći koju su stanovnici okolnih mjesta pružili ranjenima i umirućima nakon strašne bitke kod Solferina.

Do nastanka Konvencije došlo je zahvaljujući naporima Henri Dunanta, švicarskog poslovnog čovjeka, koji je svjedočivši strahotama rata u bitci kod Solferina 1859. g., došao na ideju stvaranja neutralne organizacije koja bi brinula o ranjenim vojnicima.

Brojni crvenokrižaši iz cijelog svijeta i ove su godine zadnje subote u lipnju tradicionalnom Bakljadom, od Solferina do obližnjeg mjesta Castiglione delle Stiviere, obilježili začetak ideje Crvenog križa.

Imali smo i kratki izlet u okolici Solferina te se poslije ručka u kampu odmarali u šatoru i pripremali za večernju Bakljadu koju smo svi nestrpljivo iščekivali.

Nedaleko od Solferina, malenog mjesta na sjeveru Italije, sukobile su se 24. lipnja 1859. austrijske vojne jedinice sa savezničkom francusko-talijanskom vojskom.

Meni osobno važno je što sam vidio kuću u kojoj je umro, 1879. godine, Lavoslav Vukelić, pisac meni jedne od najdraže antiratne pjesme Kod Solferina.

Općinsko društvo Crvenog križa Darda je 24. lipnja na poseban način obilježilo 150. obljetnicu bitke kod Solferina nakon koje je nastala ideja o osnivanju Crvenog križa.

Kada su se 24. lipnja 1859. vojske carske Austrije i francuskosardinijskog saveza borile pokraj Solferina na sjeveru Italije gubici su bili teški.

Sasvim slučajno, našao se na bojnom polju kod Solferina (1859.) nakon čuvene bitke, na kojem je umiralo 18.000 austrijskih i gotovo jednako toliko vojnika udružene francusko - pijemontske vojske ostavljenih i napuštenih i od pobjednika i od gubitnika da umru u mukama i prepušteni strvinarima i divljim životinjama.