... palo mu je na um, dok je prolazio kroz izlaz Langley, da je, ako je Aldrich rekao Filipovu o Hancocku, samo Tulfgengian mogao znati da fotografija što ju je Wagner pokazao Maksimovu nije bila fotografija Keslera koje ga je Bradford našao u mračnoj, zlokobnoj kući u Schilerstrasse onog dana kad je Straub rekao Percivalu da čovjek na mostu nije bio Aksakov nego Pawstovsky, što je značilo da Cherenski nije susreo Kleista nego Krugera u sumornom, vjetrovitom Grunewaldu i da je, stoga, samo Frau Epp mogla znati da je Muller slijedio Droysena do zadimljenog mirisnog kafića u Beethovenstrasse, gdje je Buergeru rekao da je Todorov još od Liebermannove afere znao da McIntrye nije susreo Stolza na Golitzer Bannhofu već je umjesto njega susreo Sommera na kolodvoru Anhalter, mračnom i vlažnom poput spilje.