No u Ivančićevim instrumentalnim djelima (simfonijama, divertimentima, sonatama) osjeća se puls nadolazeće klasike.

Cijela sonata oblikovana je po ideji njemačke sonatne forme, kao što je bio slučaj i s njegovim klavirskim sonatama.

Prenijeti na obou i fagot virtuoznu violinsku tehniku (kao što je slučaj s trio-sonatama i Tafelmusik) ili pak Mozartove orguljaške i pijanističke delicije te pritom zvučati toliko dorađeno da se čini da su skladbe izvorno skladane za ovaj sastav govori o iznimnoj ravnoteži tehnika muziciranja i zvukovne cizeliranosti.

Bili su to Giustio Martinelli, Tomaso Resti i Giovani Boschi sa svojim sonatinama, sonatama i simfonijama za orgulje solo.

Njegovu želju za upoznavanjem naše zemlje pobudio je svojim sonatama za klarinet pokojni hrvatski kompozitor Bruno Bjelinski.

Među sonatama koje koreliraju sa sačuvanim koncertom je i ona u F-duru, objavljena kod londonskog izdavača Longman and Broderip.

Osim što sam imao tatine kazete, pohađao sam glazbenu školu tako da sam ukus gradio etidama, sonatama, Bachovim jednoglasnim i dvoglasnim invencijama.

Znalo se gdje stoje note s Beethovenovim sonatama, gdje su saldirani računi, što je rekla guvernanta, kada se javila mama Patricija razglednicom iz Salzburga; znalo se, što bi trebalo kompletirati u kućnoj ljekarni, a što u dječjoj garderobi, kako stoji s Alisinim kutnjakom, a kako sa grčkom zadaćom očeva ljubimca i imenjaka.

Pogotovo kada je riječ o opasnim djelima klasičnoga pijanističkog repertoara, primjerice, posljednjim velikim glasovirskim sonatama Ludwiga van Beethovena.

Bolna podijeljenost Schumannove romantične naravi, njegova raspjevana melodika, njegov filigranski osjećaj za gradnju pravilnih, simetričnih segmenata forme, njegov tako karakteristični glazbeni dah sve to u nekom gotovo tragičnom odsjaju živi i pulsira upravo u ovim violinskim sonatama.

klasika/Posegnuvši za sonatama Domenica Scarlattia Anzellotti je transkribirao za harmoniku one u kojima su prisutni romski i pučki napjevi.

U Šubertijadi pijanistica odlazi u knjižnicu u potrazi za knjigom o sonatama Franza Petera Schuberta, kako bi produbila svoje znanje prije koncerta.

Pisao je opere (Hamlet), oratorije, kantate i crkvenu glazbu (Stabat Mater) ali je najpoznatiji po svojim sonatama za čembalo kojih je napisao 555 i u kojima je razvio ranoklasični galantni stil obilježen španjolskim narodnim melosom (dugo je živio i umro u Španjolskoj). (>)

Kao dirigent specijalizirao se za francusku baroknu glazbu, posebice djela Josepha Bodina de Boismortiera, koji je svojim sonatama i koncertima značajno proširio repertoar njegova omiljenog instrumenta poprečne flaute, kao i Andréa Campre, najistaknutijeg pariškog dramskog skladatelja, koji je pristao uz obnovljeni ukus za baletni spektakl oživljavajući tip djela poznat pod imenom opera-balet.

U baroku se posebno cijenio kod komorne glazbe, kao u sonatama za flautu, jer stvara jednu mekanu, prisnu, gotovo mističnu atmosferu.

Redovito snima za Hrvatski radio i televiziju, a njegov prvi CD sa Sonatama Liszta i Rahmanjinova izašao je u izdanju Art Net Cluba 1998. godine.

Sjećaš li se ti možda koji je ono glazbeni virtuoz i ZAMPist ovomu novom srpskom povijesniku i humanistu Čikina ranga prebirao prstićima po klaviru i zabavljao ga sinfonijama i sonatama?

Suptilnost, ali i beskompromisnost svog interpretativnog pristupa Bilson nije, međutim, predstavio samo na Haydnovim i Mozartovim sonatama, nego i na djelima nekih njihovih danas manje poznatih suvremenika.

Libro primo i trima blijedim sonatama Tomasa Cecchinija talijanskog skladatelja djelatna u Dalmaciji; živopisnim madrigalom Vaghe Ninfe Dubrovčanina Vincenza Komnena; madrigalom Mori mi dite splitskog orguljaša Marcantonia Romana i motetom Sancti et justi iz zbirke Parnassia militia Riječanina Vinka Jelića.

U tim se sonatama osjeća arhaična zvučnost južno-talijanskih napjeva - zampogna, surdulina, Skantill i cupa-cupa napjev.

U sonatama od 1915. 1917. godine dolazi do nagle promjene stila.

Među njima je i CD s dvjema sonatama za violončelo i klavir Johannesa Brahmsa u interpretaciji Miklosa Perenyija i Zoltana Kocsisa.

Glasovir mjestimice dotiče sam rub vlastite sonornosti (klavirska dionica u obje sonate iznimno je zahtjevna, pa oba djela, po uzoru na slična ostvarenja kasne klasične epohe, vole nazivati sonatama za klavir i violončelo), no Kocsisevo punokrvno muziciranje tu nevidljivu granicu ipak nikada ne prelazi, ostavljajući slobodan prostor potpunom razvijanju violončelističke dionice.

I ma koliko bio gust klavirski slog u objema sonatama, neka fina, intuitivna ravnoteža očito je uspostavljena između obojice glazbenika, tako da punoća zvuka u njihovu dijalogu nikad ne djeluje ni forsirano ni mutno, nego je naprotiv savršeno transparentna čak i u tako osjetljivim dijelovima kakav je, primjerice, završni stavak Sonate u e-molu, op. 38.

Koncert je započeo dvjema sonatama Domenica Scarlattija.

Objavili su (2002.) kompaktnu ploču Cecchini Co. s trio-sonatama hrvatskih i talijanskih skladatelja.

Posjetitelji će moći uživati u sonatama portugalskog skladatelja Carlosa Seixasa koje će Pedro izvesti na gitari.

Drugi znanstvenici su istovremeno uspoređivali dokazane matematičke simetrije u prirodi sa Bachovim sonatama i pronalazili slične ritmove u gibanju najsitnijih čestica atoma, ritmove koji su im odavali da univerzum u svom nastajanju sklada odu životu u njemu.

Sjećam se da sam kao dijete imao jedan CD s Beethovenovim sonatama za violončelo i klavir.

Iako mu se u početku nisu baš sviđale sve lekcije koje je čuo u toj školi, a nerijetko ih je i propuštao, on je kasnije, na primjer, često nalazio veliko zadovoljstvo i utjehu u Mozartovim violinskim sonatama.