Mustonenov posebni način sviranja ipak ima utjecaja na oblikovanje tona, koje nije postiglo onu perfekciju finog glazbenog tkanja koja se traži kada se Scarlattija svira na glasoviru, zapazivo posebno u nedovoljno finom pletu muziciranja u posljednjoj petoj, naročito poznatoj, Sonati u E-duru, K. 380. Za drugi dio izabrana 1. sonata za glasovir u d-molu, op. 28. Sergeja Rahmanjinova, najbolji Mustonenov tumačiteljski ostvaraj večeri, bila je izvrsnim predloškom za umjetnikovo snažno, perfekcionističko i dojmljivo sviranje kakvim njegov pijanistički stil obiluje.