Pakujem se ovih dana, prvo mentalno, planiram šta i kako, pa onda teram sebe da malo ranije sortiram stvari, vidim šta bih poneo, ne bih li imao vremena da popravim, zakrpim, podmažem, kupim ono što mi fali ili ne radi kako treba.

Kao i mnogi ekološko osvješteni ljudi koristim platnene vrećice umjesto plastičnih, odvajam otpad i od ostataka hrane radim kompost kojim iznova vraćam majci prirodi njezine date plodove, te time gnjojim svoj vrt kojeg nikad ne špricam sa bilo kakvim kemikalijama, boce uvijek vraćam u prodavaonice ili sortiram u kontenjere, božićno drvce imamo posađeno u tegli, itd.

Nije bitno da li je to plastika ili metal, glavno da su dijelovi zanimljivog oblika.Nabavljam ga uglavnom na Hreliću ili mi prijatelji donesu stare dijelove kompjutera i drugi tehnološki otpad koji rastavljam i sortiram, rekao je za She.hr Tomislav Zidar.

ajmo sad malo nekaj reći i o onim povremenim situacijama u kojima se zaiskri među blogerima, pa se pišu postovi o tom kaj neko komentira, kolko puta, kak, jel se osvrće na postove, ili tek gnjevno, jel zajebava radi zajebancije, jel se fiksiral na nekoga jer vidi da bu kad tad pukel ko kokica i tak dalje. pada kiša, propal mi izlet pa eto. uz sve ove svjetske i domaće probleme, te prijetnju da će onaj drugi vulkan proraditi, hajde da se osvrnem nimalo gnjevno na prozivanje mojeg blogerskog imena a u svezi meni teško objašnjive ogorčenosti blogerice Luki, koja je ničim izazvana pristala javno pisati, no nikako shvatiti da je to javni prostor, javni zid i ak hoćete pitomi deponij naših odluka. mogućnost da otvorimo prostor javnosti meni je jako draga s obzirom da primijetih kak ovdje ima turbo pismenih, duhovitih i nadasve pametnih i mudrih ljudi koji uz ave karabatićke i maje moralićke nemaju šansu podijeliti pismenost, duhovitost, pamet i mudrost igdje nego ovdje, na blogu. dakle, kad pristaneš podijeliti s javnošću svoj lik ili nick onda pristaješ i na nešto što će ti se više ili manje sviđati. meni je osobno okej ne manipulirati komentarima, jer bez njihova djela bilo bi apsurdno uopće ići u javnost. u suprotnom napisala bih nešto u komp i pohranila isto u bespućima dokumenata. neodoljiva je sloboda kreirati svoj blog. dakle, možeš se " skrivati " iza svog koncepta kao ja u svom slučaju iza lajavekuje, iako iza svojih riječi stojim bez obzira što koristim često rječnik koji se upotrebljava kad nismo u zadanim i nametnutim licemjernim društvenim normama. dakle, prosta sam. ko rvacki čovjek: dosta mu crkvavica i tu i tam koji kontejner. luki je pak izabrala koncept intimnog dnevnika u kojem iz dana u dan opisuje idealnu sliku života kojeg zapravo rijetko srećemo. dakle, ona ima dobro plaćen posao, stan, fakultet, kućne ljubimce, kulturno se uzdiže. pa kad je izabrala takav koncept bloga i života u kojem malo tko i od hrvatskih blogera uživa, onda nije mudro ne očekivati poneki zajedljiv komentar. jer to je naprosto ljudski. ljudi se nedjeljom mole Bogu, a već ponedjeljkom mole Boga da susjedu krava crkne. luki sam srela jednom na javnom mjestu ne svojom inicijativom, te prema tome o prijateljstvu koje mi se imputira ne može biti riječi, a još manje o poslušnosti da mijenjam svoj stav i manipuliram svojim komentatorima. uostalom, malo sam starija od dotične, pa mi se prikrpalo ponešto i mudrosti. ne zanima me tko stoji iza kojeg blogoidentiteta, je li posljednja u nizu koja je Luki digla tlak " turimtikitu " stara beskućnica bez fakulteta ili dama u najboljim godinama, no ne pada mi na pamet da sortiram i manipuliram komentarima. ono zbog čega ovo pišem je doslovno jeza koja me prolazi od agresije kojom mi se to uvjetovalo, jer Luki mi je doslovno rekla ako ne izbrišem taj komentar da će biti problema. zaključila sam da je to na liniji onog " tko nije uz mene, protiv mene je ", a takvu si dozu netolerancije ne mogu priuštiti ni u tabletama obloženim čokoladnim filmom. dakle, mene ne zanima identitet već pruženo. turimtikitu piše zanimljivo, " ubada bit ", ne uljepšava i duhovita je. dozvolite da imam pravo čitati je, jer mi je po volji, ako nije po luki. nikada ne bih osobu nazvala glupačom, kretenom, idiotom i propadalom. nisam agresivna u obrani svog integriteta, što u ovom slučaju nije bio slučaj, a to je nažalost i dijagnoza našeg društva. i u sadašnjem društvenom trenutku kad nas jebu nedojebani potrebna je supermeđutolerancija. stoga sam za ovu igru " čovječe ne ljuti me " zatvorena koliko sam otvorena za sve buduće komentare.

- Ujutro sortiram poštu po adresama.

Ključne klijente sortiram po folderima unutar Maila i to za sada drži vodu.

Inace, unatoc sto sortiram papir, plastiku i staklo, ne sortiram ostar otpad od mojih dijabetickih potrepstina.

Kad sam gotov dio koji vise ne trebam se pobrise a ostatak sortiram u foldere gdje vec treba.

Naravno, mozes mi predložiti da sve te ikone sortiram u nekoliko foldera po funkcijama, ali nije li to onda opet na neki nacin imitacija mac sučelja sa folderom " applications ".

Nema dana i trenutka ni nekog razloga u koji mogu uprijeti prstom, ali, kad posložim stvari, sortiram sve i pokušam postaviti dijagnozu gdje sam sada i prema čemu gledam, vidim da je nada, tijekom zadnjih mjeseci, nestala.

Pregledam i sortiram, i vidim ima toga poprilično.

Svoju pazljivo sortiram i slazem u ogromni ormar.

U svakodnevnom životu ne zagađujem okoliš, sortiram otpad, pokušavam ne koristiti plastične vrećice i stvarno se trudim štediti vodu i struju.

Polako hvatam konce legalizacije, čitam, printam, sortiram, zapisujem nejasnoće, pa mi možda i ovdje uspije netko nešto odgonetnuti.

Upisujem koliko knjiga ljudi donesu i koliko uzmu, sortiram donešene naslove, pomažem korisnicima u traženju knjiga, a nekad pomognem i kod preuzimanja odjeće i obuće koju ovdje donose građani«, kaže sa smješkom osmaš Ivan, ne skrivajući zadovoljstvo što je pomažući drugima korisno ispunio jedan dio pomalo dosadnih ljetnih praznika.

Isključio sam je i danas sam najsretniji kada jabuku sortiram u palete, predam urod u jesen i čekam uplatu na račun.

Tako od jučer sortiram papire, bacam one koji su odrađeni i nepotrebni, odlažem neke u registratore i fascikle, označavam ih po grupama, zapisujem što je još za napraviti kad se vratim.

Nakon puno raspravljanja i razmišljanja, pomogli su mi da sortiram ona koja bi trebalo vidjeti, kaže Patricia.

Gledam u čašu pive, pa razgibavam vrat, zapalim cigaretu, gledam u žar, brišem poruke na mobitelu, sve kontakte sortiram po prezimenu, malo slušam bend i tako u krug.

Sada sortiram te i druge papire, kao i neke razgovore koje smo snimili, svoje papire, bilješke i ostalo.

U podne dolazi kolegica kao smjena, parkira svoj Taunus, nokti nalakirani, frizura tip top, presvlači se, a ja praznim džepove kute s papirnatim novčanicama i stavljam ih na stol kao nabacane listove zelene salate, ravnam ih rukom, sortiram, zbrajam⠀ ¦

Inače, veseli me način na koji sortiram dojmove poslije skakanja, iako sam neposredno nakon natjecanja kao malo dijete iz kojeg emocije nekontrolirano frcaju kao iskre.

Oni ruše i pale, ja gasim, gasim i kad prođe vatra onda spašavam preživjele te sortiram ruševine i mrtvace.

Sortiram excel tablice povoljno i profesionalno.

H tjedoh minule dane tijekom vikenda ostaviti iza sebe na način da ih posložim u ladice; uredno sortiram i krenem dalje.

Sve su mi prekrasne i treba mi cijeli vikend da ih sortiram

p. s. noćas sam gledala neka stara Otvorena i još neke stare članke, baš vezano uz Pusićku... ljudi moji... ee, tu fakat ima svašta... katastrofa... u jednom trenutku sam odustala od toga da sortiram te neke najjače bisere, krive informacije (da ne velim laži), itd. mislim si, wtf? a onda sam se sjetila PAPRA (vjerujem da još čeka odgovor od DORH-a na pitanje o toj studiji gdina Oniunasa?)... i pomislila, ne, ipak ne treba odustati.... treba im vrebat ' svaki zarez, svaki krivi potez i prozivat ih za svaki krivi potez..

Ali sam barem sam sebe naterao da napokon posložim jedno 80 GB mp3-a, da ih sredim i da ih sortiram, te jedno nekoliko sezona Scrubs-a i tak, svačega još...

Puno stvari koje na prvi pogled nemaju nikakve veze (na prvi pogled nikakve veze nemaju), pa da malo sortiram:

Ispunjavam ručno knjigu radnih naloga, nakon čega sve to pretipkavam u glupe tablice, i onda sve to skupa printam u nekoliko primjeraka, sortiram po mjesecima, velikim i malim klijentima, starim i novim klijentima, instalacijama, servisima i održavanjima, pa ulažem u košuljice i raspoređujem po registratorima