Uništene sovjetske postrojbe kod ceste Raat.

Vještina je razvijena za sovjetske postrojbe posebne namjene (vojne i policijske), a populariziranje je doživila u svijetu nakona raspada SSSR-a, kada su se brojni učitelji ove vještine razmilili po svijetu u potrazi za bolje plaćenim životom, odnosno i iz razloga što je u doba raspadanja sovjetske države stega popustila i tajna vještina je izašla iz sovjetske zakrivenosti.

1945. Nakon što su se Nijemci povukli i sa sobom poveli više od 130 tisuća zatvorenika, u najveći europski koncentracijski logor Aushwitz ušle su sovjetske postrojbe.

Sovjetske postrojbe zauzimaju glavni grad Donje Austrije St.

Nadnevak 27. siječnja uzet je u spomen na 27. siječnja 1945., kada su sovjetske postrojbe oslobodile najveći nacistički logor Auschwitz-Birkenau.

Nakon invazije čehoslovačko je vodstvo smijenjeno, a sovjetske postrojbe ostaju stacionirane na čehoslovačkom teritoriju do 1987. godine

Godine 1917. do 1918. dio Moldove zauzimaju sovjetske postrojbe, a u veljači 1918. Rumunjska (Besarabiju).

U lipnju 1991. posljednje sovjetske postrojbe napustile su zemlju.

Su-24 se ponovno počeo koristiti tek 1988. kada je SSSR počeo s povlačenjem iz Afganistana, a korišten je kako bi omeo planove mudžahedina da napadaju Sovjetske postrojbe prilikom povlačenja.

Nakon što su sovjetske postrojbe likvidirale i posljednja uporišta ustanika, novoustoličeni režim Janosa Kadara počeo je bezobzirno obračunavati s vođama oružanog i političkog otpora.

Međunarodni dan sjećanja na holokaust proglašen je Rezolucijom Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 1. studenog 2005., a uzet je dan 27. siječnja u spomen na 27. siječnja 1945. kada su sovjetske postrojbe oslobodile najveći nacistički logor Auschwitz-Birkenau.

Sedam mjeseci kasnije sovjetski ministar vanjskih poslova, Vyacheslav Molotov, optužio je Latviju da spletkari s ostalim baltičkim zemljama protiv SSSR-a i sovjetske postrojbe su 17. lipnja 1940. god. ušle u Latviju.

Čehoslovačka se obvezala preuzeti odgovornost za obranu zapadnih granica Istočnog bloka, dok će sovjetske postrojbe biti stacionirane u garnizonima u unutrašnjosti zemlje.

Husak je javno raskinuo s Dubčekovim smjerom i najavio vraćanje Čehoslovačke starom političkom kursu na kojem je zemlja ostala do pada Berlinskog zida, a sovjetske postrojbe ostale su stacionirane u Čehoslovačkoj do 1987. godine.

U strahu od zasjeda sovjetske postrojbe napreduju veoma sporo.

Sovjetske postrojbe odmah kreću u napad na japansku Mandžunsku armiju, koja broji 31 diviziju sa 443.000 vojnika, 1155 tenkova i 1800 zrakoplova.

Tijekom lipnja 1944. sovjetske postrojbe nadirale su smjerom prema Olonecu i pri tomu forsirale rijeku Svir.

Probivši obranu finskih postrojbi sjeverno od Lodejnog polja sovjetske postrojbe okrenule su se smjerom prema sjeveru.

Sovjetske postrojbe izbjegavajući opasna mjesta nastupale su u zahvatima cesta koje su bile razdvojene mnogobrojnim jezerima i šumama, pa je u takvim uvjetima izostajala i vatrena veza između njih, a obavještajni podaci od susjeda uveliko su kasnili.

Nakon dva sata teških borbi sovjetske postrojbe bile su prisiljene na povlačenje natrag na polazne položaje.

Nadnevka 28. studenog svježe sovjetske postrojbe krenule su u nove napada za proširenje mostobrana i do kraja dana mostobran je bio površine 10 km u dubinu i 20 km u širinu, no, dalje nije išlo, pa su sovjetski vojnici počeli utvrđivanje na dostignutim crtama.

Sada njemačko zapovjedništvo u namjeri da stvori što povoljnije uvjete za ljetnu ofenzivu na južnom dijelu Istočne bojišnice planira da 18. svibnja krenu u koncentrično nastupanje postrojbe koje čine armijsku skupinu ' Kleist ' iz područja Karamatorska prema sjeverozapadu i postrojbama njemačke 6. armije iz područja Balakleje prema jugoistoku, te da razbiju i unište sovjetske postrojbe u harkovskoj izbočini, a istodobno i da ustroje bojišnicu na Sjevernom Donecu.

Do 1500 sovjetske postrojbe uspjele su odbiti i ovaj njemački protunapd i vratiti svoje položaje.

No, njemačke divizije nisu uspjele sovjetske postrojbe baciti u Volgu i zauvijek je prokockana šansa 6. armije da zauzme Staljingrad.

Brzim i izuzetno smjelim napadom sovjetske postrojbe jednostavno su pomele njemačko borbeno osiguranje na koti 14. Kako je 3. gardijska pješačka bojna postigla početni uspjeh i izbila na područje istočno od fora, zapovjednik pukovnije u borbu je odmah uveo i 2. gardijsku pješačku bojnu koja se već razvila iza napadajnog krila 3. gardijske pješačke bojne, pa su obije bojne zajedničkim snagama napale mlin.

Svladavajući organiziran i dosta jak otpor njemačkih postrojbi, sovjetske postrojbe tijekom mjeseca rujna 1945. izbijaju na lijevu obalu rijeke Dnjepar u području Dnjepropetrovska.

Sve to su njemački vojnici učinili mnogo ranije u cilju da zadrže sovjetske postrojbe na lijevoj obali i time nadziru Ukrajinu s desne obale Dnjepra.

Tijekom ožujka i početkom travnja 1945. godine sovjetske postrojbe užurbano su se pripremale za zauzimanje utvrde Königsberg.

Nakon niza pokušaja uništenja mostobrana, u nizu napada njemačkih postrojbi, sovjetske postrojbe uspjele su ga obraniti i neznatno ga pri tomu još i proširiti.

Nakon toga sovjetske postrojbe započele su priprave za proboj njemačke crte obrane i upad s južne strane na područje istočne Pruske.