Onako kicoški obučeni, namirisani i ulizani, gorljivi i elokventni, torbari su očajnom narodu u tim povelikim šarenim torbama, u ime većih sjevernjačkih igrača/političara/kapitalista, donosili silna (a isprazna) gospodarska i politička obećanja, snove, zajmove, kupoprodajne ugovore, nade i maštarije, a odnosili ono jedino što je na toj spaljenoj zemlji ostalo ostatke ostataka, živo meso, crnačke glasove, potpise, nespretno začrčkane križiće na dnu stranice, vlasništvo nad nekretninama, vlasništvo nad dušama, drugim riječima vlasništvo nad sredstvima manipulacije, čiji je konačni cilj uvijek bio i ostao - moć i novac.