I kako se tada nosila minica, a na nju one poznate spartanke šta su se vezivale do kolina trika-trakama, onda je morala smislit rješenje.

Poznata je zgoda kada je jednom prilikom jedna strankinja pitala ženu poznatog spartanskog kralja Leonide, kako to, da su spartanke jedine žene u čitavoj Grčkoj koje naređuju svojim muževima.

Odgovor je bio: To je zato što samo spartanke rađaju prave muškarce, ostale rađaju Grke.

E sad, kao što se kod nas voli govoriti o RH ka zajednici građana, oni koji su bili punopravni građani Sparte su sigurno bili daleko ravnopravniji nego li je to bio slučaj igdje drugdje u antičkoj Grčkoj, što je osobito vrijedilo za Spartanke.

Zapisano je da su se mlade Spartanke borile na hrvačkim borilištima.

Peritej je pomogao Tezeju pri otmici mlade spartanke Helene, a zauzvrat je Tezej pomogao Periteju u zloslutnom pokušaju otmice Persefone, kraljice Podzemlja.

Sustav odgoja za djevojke u Sprati uključivao je i proučavanje umjetnosti pa su se Spartanke - kao i Spartanci, ponosile svojim intelektualnim znanjem.

Sa sigurnošću možemo tvrditi da skromnost i mirnoća nisu bile vrline Spartanke.

Prema grčkim standardima, Spartanke su se u odnosu na Atenjanke relativno kasno udavale, negdje oko osamnaeste godine, dakle kada su već bile potpuno zrele.

Naravno, ne zaboravimo, rađanje djece bila je najvažnija zadaća slobodne Spartanke.

A spartanke bi digla s gležnja do kolina.

Zbog spartanke Helene koja je pobjegla s mladim j em Parisom izbio je Trojanski rat.

Spartanke su u tom slučaju bile jako slobodne jer su se trenirale i za borbu.., niste htjeli naljutiti spartansku ženu.

Spartanke su možda bile u nešto povoljnijoj situaciji od Atenjanki, ali u oba grada žene nisu imale nikakva prava i bile su jednako bespomoćne.

U Ateni, u 5. stoljeću prije Krista nije postojalo ništa što bi se moglo usporediti s odgojnim zavodom za djevojke visokog roda kakvim je na otoku Lezbu početkom 6. stoljeća prije Krista upravljala pjesnikinja Sapfa, kao ni s tjelesnim odgojem mlade Spartanke koja je slobodno pokazivala svoja bedra.

Upravo to je učinilo Spartanke neovisnima i samosvjesnima te su hrabro sudjelovale u političkom životu.

Po uzoru na Spartanke koje nisu živjele zatvorene kao Atenjanke, počele su se slobodnije odnositi i prema muškarcima.

Eh, da su ove ženske što posječuju MK kao te spartanke ne bi bilo nikakvih problema.Čak štoviše samo bi ih prihvatili kao dio ekipe

Spartanke nisu živjele zatvoreno kao Atenjanke i više su se družile s muškarcima (U Ateni je bila osnovana posebna služba za nadzor ženskoga ponašanja, a osobito ženske rasipnosti.

Tako su i posljednje Doranke (Spartanke) zapale ponekom helotu.

A sve spartanke su manekenke s divnim tijelima.

Imovinski su sporovi u Sparti bili prava rijetkost, jer naprosto nije bilo imovine zbog koje bi se mogli voditi sporovi, za kriminal i razbojstva gotovo se i nije znalo, a ni za sporove iz područja obiteljskog prava (muškarcima su osim njihovih žena na raspolaganju stajale i žene helota, a Spartanke su bile poslovično vjerne).