Zato je bitno za marksistički komunizam, da on ima vanjskog i unutarnjeg neprijatelja, i da u odnosu na njih stalno vrši negativnu integraciju društva, sotonizirajući, bestijaliziraju ći, i konačno likvidirajući te neprijatelje. (10) Marksistički se komunizam temelji na mržnji kao glavnom psihološkom pokretaču; prema riječima Milovana Đilasa u listu " Borba " od 8. 10. 1942. godine, ta je mržnja " plemenita mržnja ". (11) Da bi mogao kroz ideologiju homogenizirati društvo i manipulirati pojedincima marksistički komunizam je uvijek težio slabljenju osobnog, obitelj skog i nacionalnog identiteta.On je osobito nastojao oslabiti ili potpuno ugušiti vjeru u Boga, jer ostaviti na izbor komunistima da vjeruju u Boga značilo bi priznati suverenost individualne savjesti iznad partijskih smjernica, a za komunizam ne mogu postojati dvije metafizike spasenja.Bez ateizma marksistički bi komunizam izgubio načelo autoriteta u ime kojega on kao jedini istiniti i spasonosni nauk tumači stvarnost. (12) Konačno, marksistički komunizam potpuno relativizira moral i etiku (" moral je na razinu zakona uzdignuta volja vladajuće klase "), da bi sebe uzdigao na pijedestal povijesne nužnosti, gdje cilj opravdava svako sredstvo.