postoje neke stvari koje nam uvjek uljepsaju dan... kao pletene rukavice u hladnim jutrima, kao prva jutarnja kava koju popijes s voljenom osobom pa makar bila tanka i preslatka kao onoga jutra, kao vruci caj u zimskim vrcerima kad snjezi kao veceras.... kao ti, ti mi najvise uljepsa dan, ma nedostajes mi ljubavi Toliko puta imala sam priliku da stojim uz samo more da posmatram igru valova.. Tu u toj tisini, dolazile su mi najljepse misli... tu... I tu bas na jednom specificnom mjestu, preko jednog mola, na rub stijene, nalazi se trag ljubavi..... vjetar je bacao morske kapi svuda oko mene, a valovi se penjali skoro do mola.... I svaki put bih, primjetivsi val sve blize i blize, skoro i pozeljela da me zapljusne... Pozeljeh da potrcim u susret njima, da kao nekad dopru do mojih nogu... ne nisam vise dijete koje radosno trckara.... O kako pozelim toliko toga sebi dopustiti ali, ne nemogu... nisam vise dijete...