Dapače, reći ćemo da je malo koji autor tipičniji manirist od njega, bilo po spiralnom i dijagonalnom predočavanju prostora, bilo po ekspresivnoj izduženosti figura, bilo po dinamičnom tretiranju planova, bilo po silovitoj akumulaciji atributa, bilo po diferenciranosti iluzionističkih rješenja (u rasponima od sugestije poti, kameje, grisaillea, kipa), bilo po kromatskoj apartnosti i sklonosti žarkim kontrastima.