Držim da se osoba koja se bavi pisanjem mora jednako dobro snalaziti u formama eseja, kolumni, recenzija, izvještaja, intervjua, bilo kojih poznatih spisateljskih ili novinarskih formi, pa su tako od svih spomenutih sazdana i poglavlja knjige Bez rocka trajanja.

Poznavatelji Milićevih (pred) studentskih stripovskih, spisateljskih i filmskih radova, pa i oni koji su ga znali samo po prvom profesionalnom igranom projektu, kratkom filmu Sigurna kuća iz 2002., mogli su pretpostaviti da će Živi i mrtvi u njegovoj verziji odisati žestinom, nasiljem i stiliziranošću (nazvanom tarantinovskom, iako je Milić takav umjetnički senzibilitet razvio puno prije nego je itko čuo za Tarantina), no vjerojatno je malo tko očekivao da će taj film u stilsko-dizajnerskom smislu izrasti u jedan od najosebujnijih hrvatskih filmova uopće.

baš si nekaj mislim, bilo bi najbolje da ti posaljem svoj mail, da ga das tim curama, i da vidim kak toj s gitarom pomoci, pa da konačno vidite kaj je terapija jer vidim da u seksu ne vidite više od pimpeka i pice, a sve u seksu kaj nejde skupa sa seksualnom kulturom je drek... i kaj se događa? događa se to da sa savjetodavnih blogova ta djeca, ali i stariji iskusnjare odlaze sa idejom o još više jebačine a zbog monotonije od previše ševe mnogi i dolaze kod savjetnika, kak su išli i kod perverzno lakome shere hite, koja i kad ju pogledas izgleda kao gladna crna jama, mislim. zato sam ti pisal da prostudirate helen fisher i neke malo kulturnije gospođe, KOJIMA JE STALO DO TOGA KAJ SE SA SISTEMOM DOGAĐA, A NE SAMO ĆORAVO I LINEARNO IŠČEPRKATI JEDNU TEMU PA JU ONDA, KAO, STRUČNO OBRADITI, a kaj je sa stručnošću generalno vidi se iz situacije u hrvatskoj, i tko nema pameti i inspiracije za široka generaliziranja i multidisciplinarnost nema pojma o životu muškarca i žene, a ako pak ideš samo striktno na guranje mesa u meso, ah, pa za to nam savjeti ne trebaju. jeste li skužile, vi starije curke, kak danas mladež brije? to su maheri itekakvi i jako dobro kuže stvari, prema tome, trebaš na blog malu djecu iz vrtića da bi im mogla biti gazdarica, jebi ga, jer su mnoge gimnazijalke danas ionak profesorice seksanja i doživljavanja... dakle i sam je blog u tom slučaju suboptimalan samoj svojoj navodnoj svrsi i dio je spisateljskih fantazija, kak rujanine tak i moje, tvoje i svačije, a ako nam režeš misli, očekuješ samo dve tri rečenice ili nepromišljene osvrte onda to nije nekaj i tu lako moreš ispast genijalka. jeee, kad bi sve u životu bilo tak lako. takvih je samouvjerenih doktora hrvatska javna scena prepuna a rezultati su očajni, ili kak veli meni jedna sitna zvijezdica, JA SAM TI SAD U LETU, IDE MI, KAO HRVATSKA XENIA SOBTCHAK. a ja si mislim, gdje si ti zlato moje od ksenije predivne, koja drma ruskom metropolom i okreće pod nogama pažnju sto pedeset milijuna ljudi. mislim, dajmo nekaj napravite fascinantno, konačno. jer ne vjerujem da su vam vijuge tak plitke, stvarno ne vjerujem. ili kad bih ti sad nasrao gdje, kako i koliko sam jebavo, mislim ono seljo-beljo, konkretno, na kojoj fešti, iza kojeg diska, u kojem podrumu i u kojem vešeraju itd, pa to bi bilo plitko niskotiražno baljezganje, ili upravo onakvo kakvo možemo čitati na hrvatskim kioscima. to je doživljajni shit. nula. zato vas i nema nigdje u svijetu na top-listama, rastežete se u tom plastelinu domaćeg jala 20 godina kao hrpica mravaka. hoćemo bolje, hoćemo više. ovo kaj veliš za traktat, to mi je kompliment, shvatila si da ne pišem priče s kojima se drugi dan guzicu briše ili pali roštilj u goricama, i to mi je drago, jako. a da sam proziran i altruističan kaj se dodataka mojih na blogove tiče to kužiš iz toga što se nikada ne javljam osobno i nikada ne nastojim ulazit u te besramne, kvazikulturne javne sheme, jer imal sam priliku prije mnogo godina vidjet kak to u rh-medijima funkcionira. užas i žalost. a znam i kako je u muenchenu i new yorku.. gde ste vi od toga? velim, pogledaj samo tiraže i sve je jasno. toliko o tome. nema tranzicije mentaliteta i bez toga nemrete, a komade i fantastične trebice koje mentalno izmijenimo i nadahnemo nigdje na ovakvim blogovima ionak nećete vidjeti jer to treba čuvati, to je blago, to je zjenica oka... to je vaš diktator tito. toliko su vas izmoždili da se ne usudite otvoreno napisati na koji biste način jamesu deanu, da je živ, popušile.... ili, kako ga zadržati. jebeš to kaj si iz knjiga dobila, ako nemaš srca za velike stvari. a ja veliko ovdje još ne vidim, osim onog kaj ste van potjerali, da vam ovdje ne smeta, da ne otkriva koliko ne znate. to je to.

Odnosno, možda bi bilo još preciznije reći kako smo s ovim romanom dobili novu pripovjedačicu prilično odmaknutu od onih spisateljskih dama koje su svoju prozu opteretile nepotrebnom agresivnošću ili pak trivijalnim obrascima.

Na račun Marčelininih spisateljskih sposobnosti sam provela nekoliko ljepših dana u životu - kao njena pratnja.

Premda nakon uspjeha prvoga teksta i ostalih vlastitih spisateljskih uspješnica (Početak zimskog perioda, Slučajni čovjek, Život x 3, Art, Bog masakra), izvođenih na mnogobrojnim svjetskim pozornicama, samo povremeno nastupa kao glumica, sinteza dramaturško-glumačkoga pristupa, vidljiva u svakom njezinu tekstu, pokazuje i svoju intrigantnost i tajnovitost i u Artu.

U tim je pričama indiskretnije naznačen svijet koji opisuje, tu su i krhke konstrukcije fabula, lagani orisi grada u kojemu se sve događa - no i ovdje je Desnica postrani afektivnog gomilanja, njega prije svega kao da pokreće želja da vidi koliko se daleko u pisanju može stići samom strukturom, podbočenom s najmanjom mogućom količinom spisateljskih gesta.

Zbog toga sam se zalagao za profilaciju HBOa na strukovnim temeljima, dakle na djelovanju po principu najmanjeg zajedničkog nazivnika, koje bi privuko širok krug blogera različitih političkih i spisateljskih interesa.

Spajanje autora, nakladnika i čitatelja, ljubitelja pisane riječi i izuzetnih književnika, dodjela nagrada najboljim prevoditeljima, upoznavanje različitih jezika, spisateljskih mogućnosti i originalnosti, ali prije svega ugodno druženje, ono su što Festival europske kratke priče čini prepoznatljivom i vrijednom književnom manifestacijom.

Prema riječima učiteljice Marice Panić, pored spisateljskih sklonosti Klara iskazuje interes za brojne školske i izvanškolske aktivnosti.

Kao predstavnik ugnjetavane radničke klase, Vukšić je poznat po skupim odijelcima i dizajnerskim naočalama Istražujući priloge za biografiju najbogatijeg hrvatskog laburista Branka Vukšića, naš se istraživački tim našao pred nemilim zadatkom: valjalo je prelistati prašnjave hrpetine njegovih spisateljskih uradaka i saslušati mnoštvo Vukšićevih suvremenika i bivših kolega s početka i zalaza njegove novinarske karijere, kao i svojedobnih poslovnih suradnika s kojma je taj nedvojbeno poduzetni Međimurac stvarao svoje današnje bogatstvo.

Uglavnom, moju ženu (koja također ima spisateljskih aspiracija, a i talenta) djelo je iznimno pogodilo sad se boji Venecije kao grada, boji se strašne atmosfere koja dočeka stranca u gradu, boji se gondolijera, boji se svinjske gripe i, naravno, boji se smrti.

Severino/Petak, 09.07.2010. - 12:23. uredi odgovori Jedan od uobicajenih spisateljskih Velanovih bisera.

Na svečanoj dodjeli te gala večeri koja je uslijedila u hotelu Four Seasons, prisustvovala su sva velika imena kanadske književne kreme, ukupno 450 posjetitelja iz svijeta izdavaštva, medija i spisateljskih krugova.

Iz spisateljskih voda izuzetno trijumfalno si prešla u modnu arenu gdje je tvoj S-dress koncept u kratkom roku osvojio brojne žene kako u Hrvatskoj, tako i šire?

Putovanje iz Peterburga u Moskvu, kako je naslovljena spomenuta brošura, i danas ima legendarni status prvog i najslavnijeg ruskog samizdata, te vjerojatno najdugovječnije ilegalne tiskovine u povijesti, dok je njezin tvorac Aleksandar Radiščev jedna od najzagonetnijih spisateljskih ličnosti novijega doba.

Festival europske priče u Splitu Gostovanje na splitskoj dionici Festivala potvrdili su neki od najvećih spisateljskih umova današnjice... > > >

Sudjelovao na više međunarodnih književnih susreta, festivala, seminara i spisateljskih kolonija po Europi i u SAD-u.

Financijsku podršku za projekt Demumbrum nastoji prikupiti na web platformi " Kickstarter ", a već je okupio 13 spisateljskih i crtačkih timova, svaki od kojih će raditi na po jednom muzičkom klasiku.

U zagrebačkom Katoličkom dječjem vrtiću Jordanovac školskih sestara Franjevki Krista Kralja, provincije Srca Isusova iz Splita, djeca su s velikom pozornošću slušali prekrasne stihove ove riječke Sremice, rođene u Kukujevcima, jedne od najznačajnijih spisateljskih imena u dugoj plejadi časnih prethodnika koji je Srijem podario Hrvatskoj.

Autor je inače vedar čovjek, duhovit i u društvu uvijek smiren, pa nema smisla potpasti pod utjecaj njegovih spisateljskih avantura.

Biznis bez velikih investicija (netreba inkubator), ali daleko profitabilniji i intelektualno jači od ovih spisateljskih pokušaja.

Nova probijanja spisateljskih srdaca mogu se pročitati u Macanovom blogu na adresi: http://mcn.blog.hr

U četvrtak, 19.10., u 20 h u Močvari mračna tajna spisateljskih laboratorija naših uglednih pisaca i spisateljica bit će razotkrivena, a štivu još vrućem od udaraca kreativnih čekića sudit će razdragana močvarna publika

Na korzu će se 25. lipnja odvijati Obrtnički sajam, a kraj mjeseca ispunjavaju i brojna druga zbivanja uokvirena u Vezove, poput spisateljskih promocija i foto izložbi.

Prije svega namijenjene ljubiteljima pop-rock glazbe koji će u njoj, iz priče u priču, sa zadovoljstvom prepoznavati brojne aspekte te ovisničke bolesti od (ne uvijek sasvim) jednostavnog uživanja u poigravanju ikonografijom i mitologijom (Ana Majhenić, Nenad Rizvanović, Ante Perković, Đelo Hadžiselimović, Hrvoje Šalković, Marko Smiljić), preko diskofilije i audiofilije (Srđan Gojković Gile) ili nostalgično-problemskih osvrta na početke vlastite zaraze (Goran Tribuson, Renato Baretić, Ognjen Sviličić) do posve ozbiljnog uvažavanja rocka kao svjetonazorske odrednice (Aleksandar Dragaš, Arsen Oremović, Hugh Cornwell) Vinilne priče šarmiraju raznolikošću spisateljskih stilova i odnosa prema subjektu te kao cjelina čine upečatljiv kompendij razina doživljajnosti vražje glazbe, bilo da je riječ o realistički ili fantastički fikcijskim zapisima ili, pak, o dokumentarističkim crticama, bilo da su u prvom planu nemimoilazni prvaci poput Elvisa, Beatlesa, Dylana, Stonesa, Clasha, Springsteena, Bowieja ili Pink Floyda, ovdašnjoj javnosti slabo poznat francuski kantautor Benjamin Biolay, izmišljena ex-Yu zvijezda zabavne glazbe Vlasta Borassi, izmišljeni (?) riječki pankeri Trsatski kurci ili, pak, legendarni toponimi poput Hotela Chelsea, Ulice MacDougal, OKC-a, New Orleansa, odnosno raznovrsni osjećaji, razmišljanja i sanjarije u koje se lakše otiskujemo uz poticaj glazbene čarolije.

Da mi je ovo prvi put da vidim kako ideologija agresivno, fanatično mijenja stvarnost, možda bi mi to sve bilo, iz spisateljskih pobuda, vrlo zanimljivo.

Malo je poznata činjenica da se upravo tih prvih godina događa prava smjena spisateljskih generacija u obitelji Štivičić - mama jednog dana odlučuje da dijete treba svoju sobu i izbacuje renomiranog pisca i dramatičara iz jedine radne sobe u spomenutom stanu.

Lijepa je to, prilično ohola, mistifikacija vlastitih spisateljskih strategija.

Umijeće prepoznavanja dobre literature i većim dijelom sasvim novih spisateljskih talenata u zadnjih se pet-šest proznih izdanja ove izdavačke kuće već prepoznaje kao poslovično.