Ako si @Kristijane čuo kada za Petra Svačića i bitku na Gvozdu i ako si čuo da je on tamo poginuo i ako znaš da je spjevana pjesma o toj bici protiv mađarskih hordi, onda bi i znao one stihove.

Prvi karizmatik je bio, recimo, cvrčak, koji je upravo svojim bićem, odnosno onim cvrr.. cvrrr koje u potpunosti izražava njegovo biće privukao pažnju na sebe, o čemu je spjevana pjesma:

Pjesma je vjerojatno spjevana nakon ilirskog preporoda, u drugoj polovici 19. stoljeća.

Molitva malih i mladih sudionika oratorija prije dvije godine, skladana i spjevana posebno za tu prigodu, sigurna sam, uspjela je dozvati i samog svetoga Kvirina.

Istodobno je izvan Dvora, u narodu, cvjetala bogata narodna književnost, spjevana na turskom jeziku, te sufijska književnost koju su njegovali mistični redovi.

unaprijed upozoravam one sa slabijim živčekima da ne čitaju, da ih nemam na savjesti druže tito ti se ne boj rusa ustaša je iza svakog busa (spjevana negdje 50 - tih u zapadnoj hercegovini, kad je i moj did morao saditi rižu umjesto duhana a psu promijeniti ime (iadnik se zvao vito; a kako ne bilo politički oportuno, da ga se zamjeni s tito oni su ga puni nadahnuća nazvali-garo uginuo je prije nego je neki gagro postao komesarski djelatnik..)

Za posvetu hrvatske mladeži 1900. g. bila je spjevana i pjesma« Do nebesa nek se ori »koja je kroz cijelo stoljeće sve do danas ostala kao spomen na tu divnu ispovijest vjere mladih hrvatskih katolika.

Ogulinci su pri povratku obišli Zelenjak, mjesto gdje je spjevana hrvatska himna, te staro etno selo Kumrovec. (ljk)

ako išta mrzim, onda je to kad se trudim i popušim na kraju... mrzim kad su ljudi puni lijepih riječi i oduševljenja s tobom, a onda kad to trebaju pokazati konkretnim primjerima, onda ti ga onako u žargonu rečeno " metnu "... ovo ide mog šefa, čovjeka s čijim sam odnosom prema meni, do danas, bio iznimno zadovoljan... ali eto, došao je dan da se moj trud nagradi, a nagrada je bila nezadovoljavajuća... čak bih rekao podcjenjivačka... i uvredljiva... sjetilo me to na jedan nemili događaj koji mi je ostao u sjećanju još iz osnovne škole i jedne psihički rastrojene luđakinje koja nam je predavala povijest (završila je u ludnici neko vrijeme, tako da nisam to iz neke mržnje napisao: -))... i izvela ludara nas 5 - 6 da odgovaramo istovremeno i dala svima jedinice zato što je netko šaptao jednome od nas... naravno, digla mi je živac s tim jer sam znao da će me starci zajebavat doma danima, a naučio sam i nisam zaslužio to... nakon toga me zbog moje nadrkanosti i provokacija ponovno izvela na ploču i obzirom da sam sve znao, dala mi je 4???... ma nema veze, za mene je to uvijek bila ok ocjena, samo je bilo čudno kako osoba u istom satu može pokazati nedovoljno i vrlo dobro znanje... ma da, znate, ja sam genijalac pa sam sve naučio za 5 minuta... jebiga... pa eto, tako sam se i danas nekako osjećao, samo što je ona jedinica bila djelo, a četvorka ili čak petica je bila ona hrpa slatkorječivosti kojom me se opisivalo... jer ja sam vam eto kao mladi i uspješan stručnjak koji ispunjava sve svoje zadatke prije rokova, koji se ističe svojim radnim moralom, često odradi i poslove koji mu čak i nisu direktno dodijeljeni, kako bi popravio neke nedostatke u svrhu veće kvalitete i boljih rezultata svog tima i odjela, koji je jako odgovoran i koji uvijek potegne kada je frka, koji je pokazao veliku kooperativnost sa svim ostalim članovima tima, te pomagao novima koji su došli nakon njega kako bi se što prije uklopili i mogli početi ostvarivati neke rezultate... jebote, ko da je pjesma spjevana o meni, reklo bi se... i onda dobiješ ocjenu ono, dobro da si uopće zadovoljio... i naravno, odgovarajući postotak nagrade koji se dijeli za taj " uspjeh "... jebeni uspjeh... i mogu ja razumjet ograničeni budžet za nagrade, postojanje važnijih ljudi od mene u timu i još 10 standardno glupih razloga, koje bi ja trebao sam shvatiti jer nisu objašnjeni, ali ne volim kad se takva sranja prelamaju na mojoj glavi... razočaralo me to... jebeno me razočaralo... jer kaj to meni govori... samo jedno... koji si se k... uopće trudio godinu dana???... pogotovo iz razloga što me se prije dva tjedna molilo da prihvatim nove poslove i odgovornosti, jer su nam uzeli dvojicu, i prihvatio sam, a nisam morao... a onda mi se tako vrati... i kako da čovjek onda ima motivaciju?... i kako da uopće se suzdrži od smijeha kad opet bude slušao one menadžerske pizdarije na sastancima?... nema veze, vidjet će da im je ovo autogol... ne znam... previše sam vruć još... moram prespavat to... ne znam kako, ali već ću ja doći na svoje... obično sam svim seronjama vratio milo za drago na način da sam postao bolji i jači i važniji od njih... vidit ćemo... što te ne ubije, učini te jačim... neka, sad barem znam kako stvari stoje... ubuduće lijepe riječi neka zadrži za sebe, uspjeh od danas mjerim samo u konvertibilnim valutama, pa nek se jebu

Tek tada mogaše pristupiti obradbi pjesme Asanaginice kada je iz usta svojih ozbiljnih slušača upoznao jezik na kojemu je spjevana.

Našao ju je u njemačkom prijevodu Gajeve pjesme, tiskanom u zagrebačkoj »Luni« 1848. u kojoj je navedeno da je pjesma spjevana u ožujku 1833 (»gedichtet im März 1833«).

Kuhač je proizvoljno protumačio da se Gaj dajući prijevod u tisak zabunio i umjesto godine nastanka pjesme, tj. vremena kada je pjesma bila spjevana (gedichtet), naveo vrijeme njezina prvog javnog izvođenja.

Ima u istoj knjizi još jedna, dvostiha, meni još draža, još zgodnija, spjevana u mojoj rodnoj ikavici, Neka ti svitli planina:

Imotsko pučko razumijevanje Asanaginičine poetike Glavni likovi balade turski su dostojanstvenici iz vremena dok su vladali područjem Dalmatinske zagore, a pjesma je po svemu narodna, i spjevana i usmeno prenošena u narodu koji ju potpuno doživljavao kao svoju.

Štoviše, spjevana mu je pjesma o spašavanju djevojke od zmaja koja se prenosi s koljena na koljeno u pučkoj tradiciji«, kaže don Ivan Turić.

Nakon knjige Slijepo oko (1969), koja opuštenije razra đ uje kozmološka otkri ć a prethodne knjige, u zbirci Motiv Genoveve (1986) javlja se uz pjesmu u prozi slobodni stih, č ija je uloga nazna č iti da se njime prepri č ava iz druge ruke drevna legenda spjevana u tradicionalnom vezanom stihu.

Njemu u čast spjevana je opera " Nikola Šubić Zrinski ", imenovan je trg Zrinjevac u Zagrebu, podignut spomenik u Čakovcu...

Na tom je jeziku spjevana balada.

Klyacha (Kobila) spjevana je u čast svih nama dragih i podsjeća nas da nije bitna vanjština, već ono što se krije iznutra.

Pjesmotvorje na jeziku hrvatskome opstoji od XIV. stoljeća; na njem je spjevana Judita (Venecija, 1501.), djelo oca pjesničke umjetnosti hrvatske, Marka Marulića kojemu su preteče poznati i nepoznati petrarkisti dubrovački.

O Rolandu je tri stoljeća nakon njegove pogibije spjevana starofrancuska Pjesma o Rolandu, zahvaljujući kojoj je Rolandov lik postao poznat diljem Europe, od Islanda do Latvije i od Norveške do Sicilije, utjelovljujući ideal koji su stvarni vitezovi stoljećima pokušavali slijediti.

Nakon knjige Slijepo oko (1969.) koja opuštenije razrađuje kozmološka otkrića prethodne knjige, u zbirci Motiv Genoveve (1986.) javlja se uz pjesmu u prozi slobodni stih kojeg je uloga naznačiti da se njime prepričava iz druge ruke jedna drevna legenda spjevana u tradicionalnom vezanom stihu.

Spjevana je na tvrdom kajkavskom, ali bit ove priče o životu malog čovjeka s naših prostora sigurno će shvatiti i štokavci i čakavci.

zlatne niti paučine oko mene svijaš ti prepuni smo ljubavi i sreće nitko niti nikada pokidati neće u duši si mojoj kao pjesma spjevana za leptirov let kad radosno slijeće na svoj cvijet ljubit ću te i mazit na tebe toplo i nježno pazit ti si kao vino što opijaš mene što bih ja bez tebe kao stakla magle se misli moje pišem na njima ima tvoje ime tvoje ljubav se zove

Jama je spjevana u jampskim jedanaestercima i njezina formalna dotjeranost i ljepota pjesničkog izričaja stoje u kontrapunktu sa stravičnim motivom o kojem naturalistički precizno i s puno dramatike priča lirski subjekt, žrtva koja je preživjela zločin.

Boraviti? emo u kraju gdje je spjevana poznata pjesma: Vu plavem trnaci mi hiža stoji, pro? i? emo uz najvrjednije etno selo Hrvatske, u Kumrovcu.

I nije li u tom slučaju svaka pjesma iskreno spjevana svojoj majci ujedno i pjesma nebeskoj majci Mariji?

Među pročitanim pjesmama, pročitana je i pjesma pod naslovom: Fra Boži za oproštaj, pjesma spjevana u čast fra Boži Ančiću, tadašnjem voditelju Misije.

O njima i za njih je spjevana i Mahabharata.

Spjevana je većinom stihom dvanaestercem, zatim i osmercem.