Odmahnula je rukom, polusporim zamahom, koji je bio namijenjen spodobi koja je do maloprije bila njezin momak, a sada se opasno udaljila od te točke i neznajući da je svakom minutom njegovo ime padalo u zaborav.

Tudi sicer sem mnenja, da se ne spodobi, da bi predsedniški kandidat skrbel za finančno podporo.

TJERALICA Ko nan da bilo kakvu informaciju o gnjusnoj spodobi iz bunkera, biti će BOGATO nagrađen.

Bio je to covjek blage cudi, profinjene osjecajnosti, pravi andeo u ljudskoj spodobi.

" Past ću ti na prozor u spodobi jednog besprizornog, razrokog fotona.

To je, naprosto, u toj spodobi.

Lice toj spodobi bilo je potpuno bezizražajno i nije odavalo druge emocije osim paraliziranog osmijeha na usnama i strave koja je izvirala iz očnih duplja i krvavih suza koje su joj padale preko lica.

Od Zagreba sve do Susjeda pružaju se gorski ogranci od glavne kose prema ravnici u spodobi pitomih proplanaka i brežuljaka, pokritih selima, zaseocima, vinogradima i pašnjacima, a podalje za njima uspinje se tamnija šumovita gora, koje se nestrmo vrhovlje u lako savijenima crtama odbija od plavetnog neba.

Ma da je tako i zapisano na kamenu, opet je očevidno već po samoj spodobi i vrsti zida, da niti je Drengjule Mehmet, niti Ergarske Ali paša zidao iz osnove, već je možebiti jedno i drugo tada lošo popravljeno, a Drengjula je svojom starinom daleko pretekla dobu turskih navalah i osvojenjah.

Osim toga, moj prijatelj je već sam sebi postavio zabranu da se toj spodobi ne približava na manje od 500 metara

Ma san govori ja vajka da mi je njigof smih nikako čudan i da mi spodobi da ima pod nos onu žensku stvor nopak obrnjenu, škužojte ma tako mi je spodobi ta njigof smih, ki nikako ni laškiva so ovo vrime.

Sa svoda visijaše sjajan svjetiljnjak u spodobi staklenih ruža od fina kristala, a plamovi mirisavih voštanica blistahu u ogromnim ogledalima od muranskog stakla, sterući dalje svoje svjetlo na žive, zanosite slike, na kojima je Dijana ljubila u snu Endimiona, sveta Magdalena raspelo, na kojima je Leljo bacao zlaćene strijele za Drijadom, ili mletački junak za crnim Saracenom.

Koliko divljenje djelima ruku Bozijih stvara u covjeku blazeno raspolozenje jer ga to podsjeca na Eden, toliko napana upornost u razlaganju i razaranju djela ruku Bozijih od tih napasnika stvara kako zapisa sveti Pavao zvijeri u ljudskoj spodobi.

da, ovo moze biti jedna od mogih pouka ovog topica Vidim da ciljaš na moj odnos prema " spodobi ". nesulglasice su neminovne jer razlicite ideje, a jos vise stilovi i nacini izrazavanja mogu stvariti probleme Ovdje se nažalost uopće ne radi o problemu ideja.

Dva muškarca koja su se uhvatila za ruke i šeću po gradu su slična nekoj odvratnoj spodobi koja opći sa 10 godišnjom djevojčicom?

žulja ga BK, žulja... žulja ga šta njegov " dujkan velesajamski " ima veću publiku od njega... kad se dere po dujkanu, onda je to ok, zaslužija je, jelte, a kad se dere po spodobi, onda to nije ok, jer ON ima ipak prave informacije, i jer ipak samo ON zna proreći budućnost...

To što iz nekog razloga ja vas (namjerno vas pišem malim slovom) iritiram, to je vaš problem, a kako se ne želite predstaviti jer vjerojatno imate putra na glavi, pa... to je isto stvar vaše kulture, te vas molim da me kao anonimus ne uzimate u svoja prljava i lažljiva usta, jer nismo u istoj poziciji, pošto ne znam o kakvoj se spodobi radi iza ovog nicka.

Može vas sram bit sve matrixovce uvlačit se u guzicu onakvoj spodobi od predsjednika, j e b a t e kad mu vidiš tupavu facu na bilo kojoj slici, pametnom dosta, možda vama i triba crtat, al za to tugija imate pa opetvne razumite

Nije obraćao pažnju na riječi te razmažene i umišljene djevojčice, nije imao ništa protiv nje no nije mu se dopadalo njeno oholo ponašanje, ona druga Leilina susjeda koja ju je budila kad je Leila sanjala gadan san je bila sušta suprotnost toj maloj kmezavoj spodobi koja jemislila da se i svijet vrti oko nje.

Bože, smiluj se ovoj spodobi, ovom monstrumu.

' Glorija ' i Glorija vode tom zaključku o kukavičkoj muškoj spodobi (u Marinkovića tako rado obrađenom liku).

Jelića u studentske nemire 1971., za što su ceh kasnije platili mnogi studenti ni krivi ni dužni, ljudi kojima, za razliku od Čička, nikakvo ustaštvo nije bilo ni u primisli, a onda i po postrojvanju čudnih spodoba u još čudnijim odorama u Širokom Brijegu 1991., od čega danas bježi kao vrag od tamjana, se čak hvali da je on skinuo sve ploče s oznakama Trg maršala Tita, a ja ovim putem pozivam hrvatske vlasti na zakonito postupanje prema rečenoj spodobi i da se ploče s imenom trga vrate na njihovo mjesto.

došao sam, kao i svaki vikend do tada, po porciju kvalitetnog (insert rekalama za ribar crni) vinca vincacaj crnog ribara: (u market u varoši.nakon obavljene kupovine vidno zadovoljan krenuo sam prema rivi kršiti zakon i picukati po starom običaju vikend pijanaca.. hm utorkom... da čuo sam priče o njima ali nisu mi do tog dana bile ništa doli običnih pričica kojima dokoličari, ispičuture, raspikuće, i neradnici.. kao ja krate vrime.zamišljajući u sebi kako bi to uopće đaner (narkoman) vampir trebao izgledati smijem se sam sa sobom i podižem pogled prekinut iznenadnim upadom tj upitom-mrate ej, imaš dvi naku, ej..? naravno, pomislih, napad žicanjem na tvoje zadnje dvi kune ko uvik.. ili ne.nestalo mi je sve na ribara i retardiranu falšu colu.iznija sam svoju problematiku spodobi koja je stajala isprid mene ili radije lelujala naprid nazad pokušavajući ostati na mistu i hineći " normalu ". vani je bilo poštenih 4 - 5 iznad nule ali njemu nije previše smetalo hladnjikavo vrime jer je bija obućen u obični šuškavac ispod kojeg je virila majca nekog nogometnog kluba i naravno loto trenerka.ispijenog pogleda, vidno iznerviran što nije uspija užicati, nabacija je neki polu osmjeh u djeliću kojega sam uhvatio pogledom lijevi dosta razvijen očnjak.. koji sam više viđao u psa nego u ljudi.naravno da sam ga primjetio kad razmišljam cilim putem do grada o đanerima vampirima i ostalim ubber šizofrenim bitnim stvarima.javio sam se još nekoj silueti koju poznam i viđam po varoši i nastavija napokon prema cilju - ugodnoj čaši vina sa ekipom. da, eh naravno bez greške sve je bilo na razini ugodnog utorka na rivi.čaša vina, čaša razgovora, čaša smija i svak svojoj kući.hard core rekli bi naši stari hehehe. kud bi išao nego kroz varoš.. jednom sam dobro rekao da mi je varoš matični kvart ali da se idem doma odmoriti-što je i blizu istine ako uzmemo u obzir vremenski razmjer mojih lutanja po gradu i vrimena koje provodim u kući.da, sad opet idem kući i usput onako pripit i sa prikrivenim smješkom pregledavam ostake kaosa koje pijanci ostavljaju iza sebe, od boca, razbijenog stakla, plastičnih vričica pa do razno raznih kutija cigareta, limenki i sličnog materijala bilo je tu svega, starih novina, patika.. patika? par starih diadora patika virija iza visoke zelene kante.ništa tu nebi bilo čudno da ove nisu bile na vlasniku koji je ležao duboko uronjen u masnilo crnih vriča iz obližnjih fast food bistroa.zastao sam na trenutak i uočio onu istu loto trenirku na onoj sivoj eminenciji ranije ove večeri.. varoš je bila neobično pusta i tiha, čak malo previše tiha iako je bio utorak, tj srida ako je sad 04 i 25 po mom satu koji je kupljen u nekom velikom trgovačkom lancu ali usprkos tome nije nikad kasnio.nisam previše razmišljao što ću uraditi.pokuša san probuditi tipa koji kako se činilo ipak disao.pokušao sam ga izvuči iz gadosti i ljige u kojoj se nalazija.napokon sam mu izvuka glavu i posjeo ga sa strane kante.lice, osim što je bilo tipično đanersko i zasrano različitim smećem, imalo je nekakvu nijansu ljubičastila laganog ili je to bilo u mojim očima koje su pomalo još plivale u crnom ribaru.da stvar bude još gora liku je u desnoj ruci visila zabijena šprica.odlučio sam se svega riješiti i posisti tipa na stolicu obližnjeg kafića i eventualno pozvati nekog ili potražiti neku pomoć, bilo kakvu pomoć.kad sam ga uhvatija oko struka očekiva san da ću lomiti kičmu od tereta ali imao sam osječaj da dižem plastičnu vriču od dvi kile kruva.pomislio sam da je to malo previše lagano čak i za đanera koji su uglavnom kost i koža.nisam previše s tim razbija glavu.postavija sam ga na stolicu.glava mu je zakljucala na obližnje staklo u kojem sam vidija svoj bljedunavi alkoličarski odraz, ljubičaste podočnjake i usne ljubičaste od bojila kupovnih " kvalitetnih ispod stolnih vina " nešto mi je falilo u cijeloj slici i nije mi ulazilo u glavu ali mi je dolazilo slabo od tolikog buljenja u iskrivljeni odraz samoga sebe koji je u stvarnosti ionako bio dovoljno sikrivljen.otišao sam do ugla i odmah naišao na poznatu osobu s kojom rado uživam tekuće opijate.ukratko sam mu rekao o čemu se radi te ga zamolija da na mobitel dozove pomoć.ja naravno nisam ni pomislio na svoj mobitel.. ali da ionako mu je baterija krepala.otišli smo natrag do onog nesretnika da odlučimo što ćemo.jedini problem koji smo zatekli kad smo došli je taj što ga uopće nije bilo.na podu je bila samo šprica koju je koristija. nakon dovikivanja i tražnja po varoši zaključili smo da nas je spasija brige i posla i otišli smo prema kući.kad smo se proljudikali i zapalili duvan, dva razišli smo se. meni je ostalo još dobrih 25 min do kuće.sam sa sobom svatko razmišlja pa sam i ja prolazija cilu tu situaciju u glavi koja se odvijala malo prije u varoši.blesave situacije pomislija san i prevrta to sve po glavi.došao sam do parka koji je po danu vrlo zelen i zanimljiv prizor i po noći bi bija da neki kreteni nisu polupali pet od šest rasvjetnih lampa.moram se negdi popišati zaključija san.imao sam i što poslije toliko vinarenja. u trenutku dok sam se olakšavao dobio sam jezivkast osjećaj da me netko potapša po ramenima te sam se naglo trgnuo u čudu ali naravno da nije bilo nikoga.osupnut završija sam dotad ugodno pišanje.začudo kad sam nastavio svoj beskrajan put doma osjeća san se nekako otežanim iako sam se olakšao kako se kaže.. pripisao sam to svom dosta teškom kožnjaku, motorki kako je odmila zovemo.teturao sam prema onoj jedinoj lampi koja je izbjegla sudbinu svih ostalih.park je bio zimski tih i spokojan sa tupim šumom vitra u visokim krošnjama starih hrastova-bura pomislih.odlučio sam se još jednom pozabaviti onim svojim odrazom u staklu onog šminkerskog kafića.da bilo je tu nešto jezivo ali nisam sam sebi toliko jeziv, mislim, nisam ni prekrasan ali nešto me tu kopalo osim mog okorjelog umornog lika.nešto je falilo na toj slici, na tom odrazu.falija je lik koji je sidija na stolici na koju sam ga ja postavio i koji se polovicom tjela naslanjao na staklo i kasnije isparija kad sam se vratija sa pomoći.. da to nisu oni alkoholni filmovi o kojima sam toliko sluša? nadam se da nisu jer mi psihoza pored svega mog čemera i jada ne treba u životu.ali opet pokušavam sebi racinalono objasniti stvar i naravno zdravom pameti zaključujem da može biti optička varka ili jednostavno crni ribar u koji ko zna što ne stavljaju.

Malom je ratniku od iznenađenja puška ispala iz ruku, a trećoj spodobi, onoj pod kapuljačom počele su se tresti noge tako jako joj se ispod plašta treslo čitavo tijelo.

Ta istina ponuka i mene, a nuka me i sad, da iznesem u spodobi pripovijesti našu davninu, stare grijehove, staru slavu našu.

Jednoga kralja služimo, a mi nećemo nego kralja, nama ne treba sto gospodara, nama ne treba robote, gornice, desetine, mitnice, nama ne treba biča i klade - nama treba jednake pravice za sve ljude koje je dobri bog po svojoj spodobi stvorio.

gadljivo je ovo pogodovanje gradonačelnika keruma, poduzetnika keruma, kockara keruma ovoj pohlepnoj i gramzljivoj spodobi pa te nakaze ne ostavljaju nikom ništa sve grabe popili bi i času vode ispred tebe iako im ta voda izbija iz usta

K oji je vrage tim Englezima i Amerikancima, odnosno Engleskinjama i Amerikankama, a donekle i Kanađankama da lude za nekom banalnom, nastranom pričicom o nekom mladom čudovištu u ljudskoj spodobi Christianu Grayu i naivnoj curi, koja se podaje muškoj šovinističkoj svinji.

Past ću ti na prozor u spodobi jednogbezprizornograzrokog fotona.Posadit ću se u oblikuprašine, spale nelome s cipela, na prag tvojih vrata.

- Ej bre - trgne me iz letargije, dubokog razmišljanja glas koji je pripadao jednoj dugokosoj spodobi koja je izlazila iz prohladne vode u kojoj je još uvijek bilo kupača, da nisam znao kako je Boris od mene udaljen nekoliko centimetara pomislio bih kako je beogradska prilika slika i neprilika Borisa Dežulovića.