kako ne kuzis jednu stvar-ja sam imala pomoc ponudenu, zaboga nisam pale sam na svijetu... ali nisam htjela.nisam od zena koja lezi po cijele dane, lijena.. i da, mozda sam jedna od sretnijih koja je odma nakon poroda-hop i idemo svojim poslom kao da se nista nije desilo.al tako je.takva mi je bila stara, njena stara i ja sam takva.i kad spojis cinjenicu da ne zelim nikakve ljude da mi se mmotaju po stanu, onda je to negiranje pomoci a ne da ju nisam mogla imati da sam htijela.ok, mozda bi mi dobro dosla u nekim trenutcima, onim jako kriticnim... ali sve je ipak proslo ok.uvjek napominjem da sam jako samostalna osoba.jesam bliska sa familijom i to sve jako.. svaki dan smo skupa, oni mi znace sve na svijetu ali ipak volim svoju samostalnost.u njoj uzivam doslovce.i ne zelim da je itko poselemeri.a to je zapravo interesantno, jer sam cijeli zivot odrastala okruzena bakama, tetama, ovim onim... nikad sama sa starcima.valjda me to gusilo pa kad sam se zaposlila, odoh ja na svoje i tu sam i danas.:) i bez obzira na sve-babinje mi je totalna debilana.jedini kojima priznam pomoc oko bilo cega su starci, invalidi i tesko bolesni.friske porodilje tu ne spadaju.: flop: to je moja zadnja na ovu temu...: kiss: