Primjerice, samačkih je kućanstava u Zapadnoj Europi 1960. godine bilo 15,0 %, a 1990./1991. godine oko 25 %. (Najviše samaca bilo je u Švedskoj 39,6 %). (Hantrais, Letablier, 1996.: 21). Struktura kućanstava postala je u svim zemljama sve raznovrsnijom i, u velikoj mjeri, odražava sve veći stupanj slobode izbora životnog stila: živjeti sam, s jednim partnerom ili drugim osobama, ostati sam ili se oženiti (udati); zadržati ili prekinuti vezu, odnosno razvesti se ili se ponovno oženiti/kohabitirati, odreći se/odgađati rađanje djeteta ili imati djecu u braku/izvan braka ili u nekoj vrsti sporazumne zajednice (Drew, Emerek, Mahon, 1998.: 25).